Arhiva

Iskreno iz Rusije

Saša Janković | 20. septembar 2023 | 01:00
Pod sloganom “Izađi na FEST”, 36. beogradski međunarodni filmski festival, aludirajući na često održavanje izbora u Srbiji i konstantnu borbu političkih partija za glasove, pokušao je da ponovo animira već ustaljenu beogradsku, “festovsku” publiku. U vrlo osetljivom političkom trenutku za državu i naciju proteklo je samo otvaranje, dok strahovi da li će sve ostalo odvijati po planu nisu izostali ni ovog puta. Uvaženi nemački reditelj Folker Šlendorf, autor nekih kultnih filmova (“Limeni doboš”, “Izgubljena čast Katarine Blum”), otvorio je 36. FEST, svojim novim filmom “Ulžan”. Beogradskoj publici ostaće u sećanju njegova prijatnost, skromnost i ljubaznost. “Nikad ne odbijam pozive da posetim ovakve festivale, jer na njima srećem vrlo mlade ljude, koji nikad nisu čuli za mene i moje filmove. I baš ta činjenica me uvek ohrabruje da nastavim da snimam dalje” rekao je Šlendorf u jednom razgovoru sa ovdašnjim novinarima. I ovog, kao ni prethodnog puta (2001. godine bio je gost FEST-a) Šlendorf se nije vratio bez nagrade. Drugog dana FEST-a u dvorani Kinoteke uručena mu je nagrada žirija kritike sekcije FIPRESCI Srbija za izuzetan doprinos svetskoj kinematografiji. Wegova skromnost ni tom prilikom nije izostala. Dolazak Folkera Šlendorfa na FEST je verovatno daleko od očekivanja većine ovdašnjih novinara i delom publike. Već godinama, “mi” ovde čekamo na poklonjenje, velike holivudske zvezde, ali “gle čuda” nema ni Yeka Nikolsona ni Morgana Frimana. Čekajući Holivud u Beogradu, nikako da utišamo svoje “megalomanske ambicije” i shvatimo da FEST nije Kan i da to nikad neće ni biti. Treba znati da je ovo mali festival, pre svega revija filmova, i presek godišnje svetske produkcije sa izvesnim selektorskim pečatom. Što pre to budemo shvatili biće nam lakše. I doživećemo ga kao jedan mali “prozor u svet” ali i široko “duhovno putovanje”. Treba se setiti da su upravo na ovom festivalu, u prošlosti promovisane mnoge značajne kinematografije, poput španske i kineske, ali i mnoge druge u novije vreme do tog trenutka ne tako bitne. Pod selektorskom palicom Miroljuba Vučkovića, beogradska publika mogla je prvi put da izbliza vidi iranski ali i korejski film. U vreme kad su pojedine kinematografije bile u “fokusu” na mnogim prestižnim filmskim festivalima “festovska” publika takođe, nije bila uskraćena za to zadovoljstvo. U novije vreme ovde smo prvi put gledali vrlo dobri norveški, argentinski ali i rumunski film. Ove godine, s punim pravom (bez ikakvih političkih i patriotskih razloga), neki od najboljih filmskih naslova, dolaze nam iz Rusije. Programska celina “Iskreno iz Rusije”, predstavljena je sa sedam odličnih filmova i još tri filma u drugim programskim celinama. Zaslužuju da se pomenu, pre svih, “12” kultnog, ruskog reditelja Nikite Mihalkova, kao i nova remasterizovana verzija remek-dela Andreja Tarkovskog “Andrej Rubljov”. O ostalim filmovima ove interesantne celine pisaćemo u narednom izveštaju. Standardni deo i ovog programa FEST-a je svakako novi azijski film. Znatno bolja nego ranijih godina, japanska produkcija donosi nam kanskog laureata “Žalosna šuma” rediteljke Naomi Kavase, izuzetno potresan film o žalosti i neizmernom bolu za prerano izgubljenim voljenim osobama. Veliki povratak reditelja Anga Lija, filmovima na kineskom jeziku, jedno je od najprijatnijih događaja 36. FEST-a. Wegov novi film “Požuda, oprez”, veličanstveno opisuje, u vtrlogu ljubavi i strasti, političke događaje u Kini u vreme japanske okupacije, četrdesetih godina prošlog veka. Oskarovci, poput “Nema zemlje za starce” braće Koen, i “Biće krvi” Pola Tomasa Andersona, prava su poslastica za sve ljubitelje holivudskog filma. Jedan od gubitnika ovogodišnje dodele Oskara, “Lista poslednjih želja” Roba Rajnera, bez obzira na surovu stvarnost, zaslužuje mnogo više od obične preporuke. Briljantne uloge, gore pomenutih Yeka Nikolsona i Morgana Frimana, u sjajno adaptiranoj priči o prijateljstvu jednog američkog milionera i običnog automehaničara, ostaviće vas bez daha. Opšti je utisak, na osnovu ponuđenog, da FEST, i ovog puta, ne iskače iz svog prioritetnog zadatka, da publici u datom trenutku, prikaže najbolje moguće naslove, ali i da čvrsto ukaže na neke nove filmske horizonte. Zato, ako već niste izašli na ovogodišnji FEST, iskoristite svoje pravo, da vidite ali i da ponešto od viđenog i upamtite.