Šta je Holbruk obećao Karadžiću

Krajem ovog meseca na američkom univerzitetu Purdue, West Lafadžette biće predstavljena naučna studija “Suočavanje s jugoslovenskim kontroverzama”. Prvi čovek tog projekta Čarls Ingrao (Charles Ingrao), profesor istorije, najavljuje da bismo se mogli suočiti sa saznanjima koja bi trebalo da rasvetle niz pojedinosti o političkim i ratnim događajima na području bivše Jugoslavije u poslednje dve decenije. Prof. Ingrao je predvodio ekipu od tristotinak istoričara, sociologa, pravnika i ostalih načnika iz SAD ali i svih zemalja bivše Jugoslavije koji su gotovo pet godina radili u jedanaest timova. U intervjuu koji je dao zagrebačkom “Globusu” prof. Ingrao najavljuje niz zanimljivih rezultata, a ističe i da bi voleo da knjiga nakon engleskog doživi i izdanja na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku. Ovo su izvodi iz interjua. O KARAYIĆU: “...SAD su htjele da Karadžić i Mladić budu uhićeni, ali nisu htjele da zbog toga stradaju američki vojnici. Američku politiku prema bivšoj Jugoslaviji sredinom 90-ih vodile su tri različite skupine političara: prva je Bil Klinton i njegova administracija, drugi je Pentagon, a treći Stejt department. Klinton je u rat u BiH bio uvučen protiv svoje volje. On je podržao slanje NATO trupa od 50 hiljada vojnika IFOR-a, pod zapovjedništvom američkog zapovjednika, ali nipošto nije htio da i jedan američki vojnik strada u BiH. Strahovao je da će, ako se SAD upuste u hvatanje srpskih ratnih zločinaca poput Karadžića i Mladića, srpski gerilci ubijati američke vojnike. Hvatanje ratnih zločinaca Pentagonu nije bilo važno. Stejt department, čiji je predstavnik bio Holbruk, za cilj je postavio prekid borbi i uspostavu stabilne civilne uprave, a bilo im je jasno da u BiH ne može biti stabilnosti dok je Karadžić na čelu Republike Srpske. Stoga se upravo Stejt department najviše zalagao za hvatanje Karadžića, Mladića i drugih ratnih zločinaca ne zamarajući se time hoće li biti mrtvih američkih vojnika i hoće li Klinton zbog toga izgubiti iduće izbore. Nažalost, Stejt department nije uspio uvjeriti vojsku da uhvati ratne zločince. Državni tajnik Voren Kristofer je to pokušao, ali nije uspio jer na vrhu piramide Klintonova administracija nije htjela zapovijediti vojsci da krene u lov na zločince. Znajući sve to, Holbruk je obećao Karadžiću da neće biti uhapšen ako izađe iz vlade RS. MLADIĆ: “Ne znamo je li Mladić dobio slično obećanje, ali pouzdano znamo da je američka vojska mogla uhititi Mladića tijekom nekoliko mjeseci 1996, ali vojnicima je bilo naređeno da to ne učine. Cijela priča o tome, koja će biti do kraja obznanjena za dva tjedna kad izađe knjiga, zapravo je još sramotnija za američku vladu. Američka je vojska točno znala gdje se Mladić nalazi, ali su odlučili pustiti ga na miru. (...)Mogu reći samo ono što sam čuo od ljudi iz Stejt departmenta koji su uvjereni da vlasti u Srbiji s Borisom Tadićem na čelu čine sve kako bi uhvatili Mladića.” O “OLUJI”: “O toj smo temi razgovarali s nekoliko visokih dužnosnika Stejt departmenta među kojima je najistaknutiji Peter Galbrajt. SAD su posredovale u pregovorima između hrvatskih vlasti i vlasti tzv. SAO Krajine koji su propali prvenstveno zbog Milana Martića, manje zbog Milana Babića. Martić je odbio sporazum s Tuđmanom. Galbrajt je Martiću tada jasno rekao da odbija najbolju moguću i hrvatsku ponudu kakvu sigurno nikad više neće dobiti. SAD su znale da Hrvatska priprema ‘Oluju’ i nisu ništa poduzele da Tuđmana u tome zaustave jer su smatrale da je ta vojna intervencija neizbježna. Istovremeno, SAD su se bojale da bi srpske snage mogle osvojiti Bihać i da bi se tamo mogao dogoditi sličan zločin kao i u Srebrenici.” ODLAZAK SRBA: “U našim istraživanjima došli smo do jasnih spoznaja da je organizirani odlazak 150 do 200 hiljada Srba iz Hrvatske bio dirigiran od srpskih režima u Kninu, Beogradu i na Palama. Svi su oni poticali i organizirali odlazak srpskih civila. Mnogi Srbi su htjeli otići jer nisu željeli živjeti u hrvatskoj državi, a neki su otišli zbog straha. Nemamo nikakvih dokaza da je hrvatska vojska planirala ubijati Srbe. Tuđman je preko radija Srbima u Krajini poručio da ostanu u svojim domovima. Masovni odlazak Srba iz Hrvatske dogodio se prije nego što je hrvatska vojska zauzela Krajinu i zato se on nipošto ne može izjednačavati s etničkim čišćenjem koje se 1991. dogodilo u Hrvatskoj i 1992. u BiH.” TUŽBA ZA GENOCID: “Znanstvenicima je lakše analizirati događaje; primjerice, koliko je ljudi ubijeno, silovano i raseljeno ili koliko je kuća srušeno, no jako je teško definirati genocid. Jedini genocid koji je na Sudu pravde u Hagu utvrđen je pokolj u Srebrenici. Naši znanstvenici su se u studiji također referirali na mišljenje Haškog suda da je masovno ubojstvo 8.000 ljudi genocid. Prema spoznajama do kojih smo došli, svi ostali zločini u BiH i Hrvatskoj, primjerice pokolj na Ovčari, nisu toliko masovni da bi se mogli smatrati genocidom. Neki hrvatski vojnici su počinili zločin ubivši srpske civile u kolovozu 1995. za vrijeme ‘Oluje’, ali to također sigurno nije genocid jer su to individualni zločini i nema nikakvih dokaza da je ubijanje naredila hrvatska vlast u Zagrebu. Ne mislim da je bilo koja strana počinila genocid. Nakon razgovora s hrvatskim predsjednikom Mesićem, te Vukom Jeremićem i drugim predstavnicima srpske vlasti u Beogradu, stekao sam dojam da je jako žalosno što se Hrvatska i Srbija međusobno optužuju za genocid. Obje države bi se trebale potruditi oko prikupljanja dokaza o počinjenim zločinima umjesto da koriste pojam genocida u političke svrhe.” EVROPSKA UNIJA: “Sigurno je samo da će Hrvatska biti prva nova članica EU. Širenje će biti usporeno, jer mnoge članice smatraju da se EU prebrzo širi, no nema dvojbe da će Hrvatska biti primljena. U budućnosti bi članicom mogla postati i Crna Gora, a ostali – BiH, Srbija i Makedonija – imaju daleko manje šanse. Srbiji će se rejting znatno poboljšati kad uhiti Ratka Mladića, a dok god to ne učini, bit će jako daleko od NATO-a i EU.” OBAMA I BALKAN: “Ne možemo znati u kojem smislu će se (odnos SAD, pod novim predsjednikom) promijeniti, ali sigurno hoće. Balkan sigurno neće biti u središtu američke vanjske politike jer će se Amerika morati više baviti Bliskim istokom, Kinom, Indijom i Sjevernom Korejom. SAD će politiku prema Balkanu kreirati tijesno surađujući s EU.”