2.06.
2024.
Rusija otvara novi front: Tri ključne bitke u ratu u Ukrajini
Rusija je otvorila novi front u okviru invazije na Ukrajinu, pokrenuvši neočekivanu ofanzivu u severoistočnom regionu Harkova
Već nekoliko nedelja vodi se velika i burna rasprava u našoj javnosti o postojanju i delovanju klanova u kulturi. Svi učesnici u raspravi se slažu da je klanovsko delovanje u našem kulturnom životu prisutno i to se prihvata kao notorna činjenica. Nedavno je glumac Milan Gutović veoma jasno ocrtao situaciju: “Ali i dalje tvrdim da u Beogradu imamo nove pozorišne zgrade ali ne i neko novo pozorište, jer postoje stari klanovi koji su tu i danas.”
Na pitanje kako objasniti činjenicu da su mnogi daroviti ljudi sa ovih prostora prva priznanja dobili u inostranstvu, dramski pisac Milena Marković dala je indikativan odgovor: “To ima veze sa provincijalizacijom i marginalizacijom kulture čitavog ovog regiona i sa nepostojanjem ozbiljne kulturne scene koja ima svoje kriterijume i standarde.” I upravo se o tome i radi, o nepostojanju kulturne politike koja će precizno odrediti prioritete i prihvaćena estetska merila za stvaranje sistema vrednosti ugrađenog u kulturni obrazac jednog društva.
Rasprava o klanovima u kulturi vezana je s puno opravdanja za stanje u kulturi Beograda i uvek se kao po nekom pravilu apostrofira ime Gorice Mojović. Zato i ne čudi njeno reagovanje u tekstu “Ministrov trag” ( NIN 26. januar 2006. godine) jer to je upravo izraz njenog shvatanja politike, kulture i dijaloga u Srbiji. U čemu je najveći greh aktuelnog ministra kulture? Verovatno u tome što je otvoreno progovorio o postojanju klanova u kulturi i načinu kako se troše sredstava za najznačajnije kulturne manifestacije. Očigledno je Gorici Mojović pripala ta privilegovana pozicija da se jednim farsičnim i ne preterano duhovitim pamfletom obračuna sa ministrom kulture, žigošući ga kao oličenje primitivizma, antimodernosti i antievropskog duha. Ovom prilikom ne želim da ocenjujem ne baš velike domete dosadašnjeg rada ministra kulture Kojadinovića, ali ovde se radi o tome da se bezobzirno brane osvojene pozicije političkog odlučivanja u našoj kulturi i njenom finansiranju i težnji da se onemogući rasprava o načinu vođenja i koncipiranja kulturne politike. Ne dovodi se u pitanje, kako se to kaže i u reagovanju vodeće kulturne dekontaminatorke Borke Pavićević, da nisu Bitef i Bemus baš ono najgore sa čim se imamo suočiti. “Smetaju mu Miki Manojlović, Biljana Srbljanović, Goran Paskaljević, Jovan Ćirilov, smeta mu što Grad Beograd ‘prekomerno’ daje pare za te Bitefe i Bemuse”, kaže Gorica Mojović. U stvari, radi se o tome da se razložno postavi pitanje kako i kojim sredstvima se ove najvažnije manifestacije finansiraju. Zašto bi postavljanje ovog pitanja bilo svetogrđe i napad na najistaknutije umetnike i kulturne radnike? U koji je to nedodirljivi zabran udario ministar kulture kada je pokušao da pokrene pitanje o postojanju i delovanju klanova u kulturi?
Marinko M. Vučinić
2.06.
2024.
Biračka mesta otvorena su od sedam sati ujutru i do sada je zabeležen niz incidenata u Beogradu, Novom Sadu..
2.06.
2024.
Na decembarskim izborima u Beogradu, izlaznost je bila 58,5 odsto.
2.06.
2024.
Ispred novosadskog sajma, gde je radio kol centar SNS, došlo je do verbalnog i fizičkog sukoba
2.06.
2024.
Zeleno-levi front saopštio je da je njihov predsednik Radomir Lazović
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi