19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Težak je zadatak osmisliti roman koji će funkcionisati na dva plana, još je teže napisati ga tako da njihovo funckionisanje bude skladno. U "Ukopu oca" Mladena Markova (1934), prvi, fabularni plan, nelinearno iznesen, tiče se Andreje Kerebe, slikara, intelektualca, bivšeg boema i anarhiste koji, po vesti o smrti oca koji ga je ranije razbaštinio, odlazi u srednjobanatsku palanku na sahranu. Sahrana je, međutim, dva puta odložena, a do kraja romana se neće ni odviti.
Glavni lik se suočava s palanačkim mentalitetom, porodičnom istorijom u kojoj figura majke ne postoji, tiranijom očevom, i niskom gorkih sećanja. Drugi plan predstavlja presek dramatičnih istorijskih događaja, od nemačke okupacije do rata na Kosovu, te se lična i nacionalna tragedija, kao i zablude, umnogome podudaraju.
Ukop u romanu javlja se kao osnovni tematski predložak, koji se stalno odlaže, i do kraja romana ne realizuje. Autor stavlja u prvi plan uništavanje porodice, odnos oca i sina viđen u okvirima dramatičnih zbivanja tokom 20. veka na ovim prostorima, pitanje dvojnika i otuđenja, sudbinu umetnika u smutnim vremenima, pitanje identiteta, pa i smisla trajanja junaka u romanu.
Glavni junak romana je intelektualac, konformista čiji je brat na kosmetskom ratištu. Porodica nikako ne uspeva da se okupi i sahrani oca. Ratne su godine. Vlada opšte ludilo i pometnja. U takvom vremenu žive junaci mladena Markova. Jedni pokušavaju da odbrane dostojanstvo, drugi da sačuvaju glave.
-
Tematski se određujući pričom o odnosu prema ocu kao konkretnim povodom, a prema državi i problemu naciona na metaforičkoj ravni, u nizu prikrivenih aluzija, ovaj roman je strukturno organizovan kao niz slobodnih asocijacija.
One presecaju nekoliko životnih trenutaka glavnog junaka, već ostarelog beogradskog slikara i restauratora Andreje Kereba, a vezane su za njegovo učešće u dvema neuspelim sahranama vlastitog oca, kao i jednoj daći, u zabiti banatskog sela – varošice, u vreme eskalacije kosovskog rata 1999. godine.
Nenad Šaponja, Politika
Mladen Markov (1934 – 2015) bio je srpski književnik . Deo njegove zaostavštine, zbirka koja uključuje nagrade, lične predmete i deo biblioteke, nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, čiji je bio član. Pisanjem se počeo baviti 1953. godine. Za roman "Hronika o zaboravljenom selu" koji je objavio 1956. godine, dobio je nagradu sarajevske "Narodne Prosvjete". Sarajlije su mu otkupile oba početnička romana. Prvu knjigu, zbirku pesama Nemirna trava je objavio 1955. godine. Dugo je radio kao novinar reporter u Radio Beogradu (1958-1970). Zbog novinarskog posla mnogo je putovao po Srbiji a što mu je obogatilo iskustvo i pripremilo za nove književne poduhvate. Nakon 15 godina odsustvovanja, usledio je plodan književni rad u zrelom dobu. Bio je uverljivi, pošteni hroničar Banata, njegovog sela i sudbine zemljaka Banaćana.
19.05.
2024.
Šest meseci uoči američkih izbora niko sa sigurnošću ne može da se kladi na to kakav će biti ishod.
15.05.
2024.
Iako se nekima čini da je smena došla iznenada, bolji poznavaoci prilika ističu da je ona bila očekivana i neophodna.
19.05.
2024.
U dubini šume na Staroj planini zjapi zaboravljeni rudnik uranijuma.
15.05.
2024.
"Treba stalno da budemo svesni činjenice da ako hoćemo da deca čitaju, treba i mi da čitamo decu"
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“