NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zemlja za glasove

Pokušavajući da pred izbore obnovi nekadašnju popularnost, Robert Mugabe podstiče crne bezemljaše da nasilno preuzmu poljoprivredne farme od belih vlasnika i obećava da će nadoknadu za eksproprijaciju imanja platiti vlada iz Londona

      Posle dvadeset godina na vlasti i u isto toliko vremena od kako je od kolonije Rodezije postala nezavisna država Zimbabve, Robert Gabrijel Mugabe (1924) svima se dokazao kao neostvareno obećanje. Najpre premijer, a potom, do danas i izvršni predsednik republike, Mugabe je, sa renomeom beskompromisnog borca i komandanta partizanskih snaga za oslobođenje od britanskog tlačenja, decenijskom političkom robijom i sedam univerzitetskih diploma, među kojima su i ekonomija i javna uprava, svoj ugled i popularnost u zemlji i svetu sveo na najnižu meru, a Zimbabve doveo na ivicu propasti.
       Odavno su utihnuli aplauzi kojima je pozdravljan na skupovima Pokreta nesvrstanih, više mu niko ne veruje, ne znaju se namere vlade, inflacija je prešla 70 odsto, kamate su 60, a nezaposleni čine polovinu radno aktivnog stanovništva, jednako kolika je i procena za broj inficiranih virusom side. Benzin se na pumpama u Harareu čeka više od 12 sati, a većina ljudi strepi da će tako uskoro biti i sa hlebom. Godišnji dohodak po stanovniku pao je na 500 dolara, a zemlja je uvedena u tuđi građanski rat u kome oko 11 hiljada vojnika u Kongo-Zairu, pomažu armiji Lorena Kabile da suzbije ustanike podržane iz Ugande i Ruande.
      
       Preraspodela zemlje
       Odustavši od ideologije marksizma-lenjinizma i opredelivši se, posle raspada komunizma u Sovjetskom Savezu, za višepartijsku demokratiju, Mugabe je ipak čvrsto zadržao u rukama sve poluge vlasti. U parlamentu od 120 biranih članova njegova partija ZANU-PF ima 118 mesta, dok je opozicija morala da se zadovoljava sa dva narodna zastupnika. Još 20 poslanika imenuje predsednik lično, a deset mesta je rezervisano za naklonjene plemenske poglavice. Očajnički nastojeći da opovrgne da mu je karijera na zalasku, Mugabe povremeno, birajući prilike, pokreće masovne kampanje u kojima drži monologe protiv homoseksualaca, govori o svetskoj zaveri protiv njega ili preti ratom Velikoj Britaniji.
       Najnoviji pokušaj obnavljanja popularnosti među biračima kulminira upravo pred obeležavanje Dana nezavisnosti, 18. aprila, ali je planirano da glavne efekte donese na majskim parlamentarnim izborima. Predsednik je, naime, u prošli četvrtak progurao kroz parlament ustavni amandman koji omogućava da lokalni bezemljaši, veterani oslobodilačkog rata preuzmu tuđe poljoprivredne farme bez ikakve nadoknade, pri čemu se vlasnici, uglavnom belci, upućuju da isplatu kompenzacije zatraže od ranijeg kolonijalnog gospodara, Velike Britanije. Iako je pojedinačnih slučajeva otimačine bilo i ranije, u prvom velikom talasu "eksproprijacije eksproprijatora", od oko 4.500 krupnih komercijalnih poljoprivrednih imanja, proleteri su na silu zaposeli preko 800 gazdinstava.
       Novi propis o preraspodeli zemlje nije oduševljeno usvojen, za njega je glasalo samo sto poslanika vladajuće partije ZANU-PF, što je bio tek zahtevani poslovnički minimum. Ustavni sud doveo je u ozbiljnu sumnju moralni i zakonski osnov propisa, ali je Mugabe obraćajući se naciji, odbacio odluku suda i, preterujući, uzvratio da je, u stvari, nemoralno da 4 500 vlasnika poseduje 70 procenata obradive zemlje koju su ukrali još u XIX veku. On je amandman nazvao završetkom revolucije i odbio je optužbe da lično naređuje nekadašnjim saborcima invaziju na farme, mada je potvrdio da podržava njihovu samoinicijativu. Govoreći sledbenicima na mitinzima po siromašnim selima, predsednik je ocenio da belci treba ili da se saglase sa novom pravdom ili da odu.
       - Otvorićemo granice i daćemo im policijsku pratnju, kaže, žaleći se da belci nisu prihvatili rasno pomirenje i da je poslednji čas da se predomisle.
      
       Opstanak na vlasti
       Mada je i dosad, pred svake izbore, Mugabe siromašnima na selu obećavao preraspodelu zemlje, a imućnima pretio nacionalizacijom, prvi put je stara levičarska ideja primenjena u praksi. Nasilja, u kojima je bilo i smrtno stradalih, povećala su međurasnu i etničku napetost, ali i zapretila da pred setvu koja počinje, izazovu još teže ekonomske probleme nego što su sadašnji. U poljoprivredi u Zimbabveu, naime, u dobrim godinama, maksimalno se proizvodi oko 300 hiljada tona hlebnog žita, što obezbeđuje tek nešto više od dve trećine nacionalnih potreba. Uznemireni beli farmeri sad oklevaju sa setvom pšenice, što može da naknadno izazove još veći nedostatak hrane i potrebu za dodatnim uvozom.
       Želja za opstankom na vlasti može prisiliti predsednika da optuži farmere za namernu opstrukciju države, ali tad bi još više i nepopravljivo zaoštrio odnose sa Londonom. Međutim, odande je ipak ponuđeno da, po obustavljanju "eksproprijacije", Zimbabveu obezbede stručnu i finansijsku pomoć za temeljnu i pravednu agrarnu reformu. Međunarodni kreditori, kao i svetske finansijske institucije, već su obustavili sve dotoke novca prema Harareu, delom zbog neslaganja sa vladinom ekonomskom politikom, ali, prvenstveno zbog velikih vojnih troškova učešća u kongoanskim sukobima.
       Iako mu predsednički mandat traje do proleća 2002. godine, Mugabe je već pretrpeo težak poraz u februaru kada na nacionalnom referendumu nisu prihvaćeni ustavni amandmani o preraspodeli zemlje i o novim ovlašćenjima izvršne vlasti. Zbog društvene krize izazvane preuzimanjem farmi, opozicija ga naziva poludelim despotom, a kritike mu upućuju i najverniji saveznici iz inostranstva. Sve češće se traga za mogućim naslednikom i kao pozitivni primeri u javnosti se iznose slučajevi iz susednih država Bocvane, Južne Afrike i Tanzanije, gde su prvi ljudi napuštali vlast svojom voljom.
       No, uprkos poodmaklim godinama, Mugabe, koji živi asketski i ne pije alkohol, tvrdi da se oseća dobro i da još ima političkih ideja. Povući će se, veli, kad za to dođe vreme. U jesen 1995, tri godine posle smrti prve žene Seli, venčao se sa svojom sekretaricom Grejs Marufu, s kojom je već prethodno imao dvoje dece. Njihovo treće dete rodilo se 1997. godine.
      
       RADOVAN POCIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu