NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Odiseja jednog imena

Kako venčati Kamilu bez "dvostrukih standarda"

      Da li je Ulis ili Uliks? - pita Vera Nešić iz Novog Sada, povodom zanimljive reportaže iz Dablina, u NIN-u broj 2581, posvećene Džemsu Džojsu i njegovom slavnom romanu. (U članku svuda piše "Uliks", ali naša čitateljka je pogledala u Prosvetinu Malu enciklopediju i našla Ulis, kako pod odrednicom Džojs tako i pod Odisej.) I da li je tačna tvrdnja iz uokvirenog teksta uz članak, gde čitamo: "Naslov originala je 'Uldžsses', što je latinski naziv za 'Odiseju'"?
       Homerov junak zvao se u originalu Odisej, Oddžsseus, od istog korena kao i glagol oddžssomai, mrzeti. (Homer negde objašnjava da mu je ime nadenuo njegov deda Autolik, koji je bio veliki namćor.) Latini su još davno stvorili svoj oblik tog imena, Ulixes. Kasnije, delimičnim približavanjem grčkom originalu, Ulixes je prepravljeno u Uldžsses, i takav oblik imena prihvaćen je u engleskom.
       Džojsova proza je sto odsto neprevodljiva - i baš zato, kod nas i u drugim zemljama, odavno je privlačila prevodilačke fanatike, željne da se proslave po principu "neka bude što biti ne može". Za srpskohrvatski jezik to je prvi uradio Zlatko Gorjan, hrvatski pesnik i prevodilac. Njegov prevod, objavljen u Zagrebu pre četrdesetak godina, nosi naslov "Uliks". Tom obliku su u Hrvatskoj uvek davali prednost, verovatno pod uticajem filologa germanske škole, koji priznaju samo prvobitno latinsko Ulixes. Kad je reč o Džojsu, ipak, bilo bi bolje Ulis, što je bliže naslovu originala. Jasno je, u svakom slučaju, da taj naslov nije "latinski naziv za Odiseju", nego (pozno)latinski naziv za njenog glavnog junaka Odiseja.
       Na dvostruke standarde poslednjih godina se žale mnogi (više od svih, i s najviše razloga, Srbi na Kosovu, pod vladavinom doktora Kušnera), ali naš čitalac S. Ivanović žali se na sam taj izraz. "Mislim da je to bukvalan prevod engleskog double standard", piše on. "Kod nas standard važi za industrijske proizvode, a na ljude se primenjuju merila ili aršini. Pogotovu ne bih rekao dvostruk, jer to podrazumeva nešto dva puta JEDNAKO, udvostručeno, kao kad govorimo o dvostrukim staklima ili dvostrukom koloseku. A ovde je nevolja upravo u tome što 'standardi' NISU jednaki za Srbe i za Albance, ili za vladajuće i opozicione stranke, i tako dalje..."
       Zaista, "dvostruki standardi" jedan su od mnogobrojnih prevodnih anglicizama koji su nam se gotovo neopaženo uvukli u jezik. Matičin rečnik, doduše, za dvostruk daje tri značenja, među kojima je i "koji se sprovodi na dva načina, u dva smera, dvojak, dvogub, dvovrstan". Ipak, bilo bi bolje i jasnije govoriti o dvojakim (ili nejednakim ili različitim) merilima (ili kriterijumima ako vam ne smeta taj latinizam, ili aršinima ako vam taj turcizam ne zvuči previše starinski).
       Još jedan stari, neiskorenjivi bukvalan prevod sa stranih jezika jeste konstrukcija oženiti (neku) umesto oženiti se (nekom). Jezikoslovcima je već odavno dosadilo da pišu o tome i da citiraju večitog Davida Štrpca s njegovim zaprepašćenim "Ama šta je tebi? Kako ću ja ženu djevojkom oženiti?" Postoji, međutim, i druga varijanta greške, na koju nam ukazuje Radoje Miletić iz Beograda. U časopisu čisto srpski nazvanom "Blic njuz magazin", u članku pod naslovom "I Kamilu i titulu", on je naišao na sledeću rečenicu:
       "Posle višegodišnje diplomatske bitke s roditeljima i britanskim javnim mnjenjem, princ Čarls je na najboljem putu da uzme i jare i pare: ostane pretendent na engleski presto i venča ženu koju voli."
       Možda je zaista tako. Kad nasledi presto, Čarls će postati poglavar anglikanske crkve, pa će valjda biti ovlašćen i da venčava ljude. Ipak nije jasno zašto bi baš on želeo da venča Kamilu Parker-Bouls, svoju staru simpatiju iz vremena pre Dajane. Zvuči pomalo mazohistički. Da sam na njegovom mestu, predložio bih Kamili i njenom izabraniku, ko god bio, da odu u najbližu crkvu, pa nek ih tamo paroh venča, ako im je toliko stalo do venčanja.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu