NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neplaćanje poreza je masovna pojava

Zbog slučaja Janjušević-Kolesar sad svi prozivaju Poresku upravu; dobro, ali ako se dokaže da se radi o korupciji ili pranju novca, očekuje li se da nastupi Poreska uprava i kaže: super, platite porez 20 odsto i s tim smo završili, odgovara Marija Drča-Ugren

      Do januara ove godine krivično delo utaje poreza bilo je regulisano Krivičnim zakonom, pa je bivša finansijska policija, kao jedini kontrolni organ bivše Republičke uprave javnih prihoda, kad je bilo osnova za sumnju da je učinjeno takvo krivično delo, stvar predavala Ministarstvu unutrašnjih poslova koje je podnosilo krivične prijave. Tako da sadašnja Poreska uprava nema sistematizovane podatke o tome koliko je bio ukupni obim utvrđene utaje poreza, recimo, u prošloj godini. Utaja poreza je sada brisana kao krivično delo iz Krivičnog zakona, ali je Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano pet krivičnih dela iz oblasti poreza koja su u nadležnosti poreske policije kao posebne organizacione jedinice Poreske uprave sastavljene od dela kadrova bivše finansijske policije i MUP-a.Tako da utisak da je sada poreskih utaja više nego ranije, vara, kaže za NIN direktorka Poreske uprave Marija Drča-Ugren. Sada se samo drugačije radi.
       “Ali izbegavanje poreza je u našoj zemlji zaista masovna pojava. Evo, krajem prošle godine Poreska uprava je završila upis pravnih lica i preduzetnika kao poreskih obveznika u državi. Uspostavili smo jedinstven registar poreskih obveznika i dali smo im PIB (poreski identifikacioni broj). Na današnji dan u tom registru imamo 114 995 pravnih lica koja su po raznim vidovima poreski obveznici, ako ne po drugom, a ono kao isplatioci plata. I šta smo utvrdili: 8 024 pravna lica-poreska obveznika još nema račun, što znači da putem računa ne korespondira ni sa državom ni sa svojim klijentima. Sem toga, utvrdili smo da 21 731 pravno lice, iako ima račun, u periodu od sedam meseci ni na koji način nije korespondiralo sa računima javnih prihoda, što znači da nisu platili nijedan dinar poreza i doprinosa na plate niti poreza na promet. Ova dva poreza Poreska uprava sada centralizovano prati, što dosad nije bio slučaj. Ovo znači da je skoro 30 000 pravnih lica - poreskih obveznika u nejasnom statusu.
       Kad je reč o preduzetnicima, njih 21 360 nema račun, a ni dinara na ime poreza nije platilo njih 34 739. Dakle, 26 odsto pravnih lica i 32 odsto preduzetnika nisu ove godine na račune javnih prihoda uplatili ni jedan jedini dinar. Razlozi za to mogu biti različiti. Može biti da zaista ti obveznici nemaju poslovnu aktivnost niti oporezivih transakcija. Ali, moguće je i da veliki broj njih obavlja promet na crno koji se ne evidentira, pa se na to i ne obračunavaju porezi. Mi očigledno imamo veliki problem poreske discipline i pitanje je kojom metodom sve to obuhvatiti jer nijedna država nema resurse preko kojih bi jednu ovako masovnu pojavu iz domena krivičnih istraga obuhvatila u kratkom roku i procesuirala na način kako to zakon traži.”
      
       Kod nas, međutim, nismo imali velikih afera sa poreskim utajama o kakvima čitamo u stranoj štampi?
       - Kako da nismo, molim vas! Pa ceo porez na ekstraprofit kod nas je doživljen kao jedna velika stvar, jedno veliko naknadno uspostavljanje neke pravde. A to nije uloga poreza.Nije uloga poreza da uspostavlja neku pravdu i to još naknadno posle ne znam koliko godina. To, jednostavno, ne može tako da se radi.
      
       Da se sad dotaknemo aktuelnog slučaja dva savetnika u Vladi Srbije. Ako pođemo od pretpostavke da su oni učinili nešto sumnjivo, čime se može objasniti da na njih pažnju nije skrenula Poreska uprava nego jedna politička stranka?
       - U ovom konkretnom slučaju je prvo rečeno da se radi o pranju novca, pa o korupciji, pa je treći dan postavljeno pitanje da li su oni platili porez na taj novac. O čemu mi pričamo? Ako se dokaže da je korupcija, da li nastupa Poreska uprava i kaže: super, bili ste korumpirani, platite 20 odsto poreza i mi smo završili stvar. Ili ako se utvrdi da je to pranje novca od nečega. Dobro, dođite u Poresku upravu, platite porez i gotovo. Poreska uprava radi svoj posao i na tom i na svakom drugom slučaju na osnovu saznanja koja mi imamo. Neke se stvari mogu završiti kroz redovni postupak, neke stvari su predmet dužih, a neke kraćih istraga. U celoj stvari smeta mi pokušaj instrumentalizacije jedne institucije za potrbe međusobnih obračuna političkih protivnika. Jedni se hvale i javljaju svakodnevno da im je u kontrolu došla Poreska uprava, pa im je opet došla u kontrolu, pa im je još jednom došla u kontrolu, čak i onda kad odu da im uruče zapisnik sa prethodne kontrole.
      
       Pa koliko je puta Poreska uprava bila u kontroli G 17 plus?
       - Išli su u onoliko kontrola koliko je tamo bilo pravnih lica pod nazivom G17.
      
       Znači, niste išli dvaput kod jednog pravnog lica?
       - Molim vas. Onoliko puta koliko je bilo pravnih lica. A oni neka objasne ko sve funkcioniše pod firmom G17. To nije moj posao, da objašnjavam. Poreski postupak se ne vodi u novinama, niti na tribinama.
      
       U vezi sa članom 7 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji propisuje tajnost podataka o poreskom obvezniku, postoji bojazan da će neki obveznici poreza na ekstraprofit biti amnestirani, a da to nikad nećemo saznati. Jer, ma šta inače o tom porezu mislili, neki su ga ljudi ipak platili.Da li je porez platila bivša firma Milana Beka “Dibek”?
       - U vezi s tim mogu da vam kažem da je Vrhovni sud u 20 slučajeva prihvatio žalbe poreskih obveznika i poništio naše rešenje o tome porezu. Negde nam je vraćeno da ponovno rešavamo, negde da ponovo veštačimo, negde je Sud naložio da rešenje dopunimo, a negde je rešenje poništio u meritumu.Poništena su rešenja za sledeće obveznike: “Astra banka”, “Progres”, “Metalka” iz Majura, “Napredak” iz Ćuprije, “Elektron” u stečaju, “Jugobanka AD”, tu je i “Dibek” za koji ste pitali, zatim CTP holding, Fabrika šećera “Dimitrije Tucović”, Duvanska industrija u Vranju, Brodogradilište “Begej” iz Zrenjanina, Cdžcle iz Subotice, Novosadska fabrika kablova, “Paracelzus” iz Zemuna. Sud je poništio naša rešenja i po privatnim tužbama Mirka Marjanovića, Stefana Karića, Jelene Karić, Danice Karić, Zorana Karića i Bogoljuba Karića. U tri slučaja Sud je žalbe na rešenja RUJP-a odbio, a 91 žalba je još u postupku pred tim sudom. Što se toga poreza tiče, mi u skupštinskom Odboru za finansije svakog meseca podnosimo konkretne podatke.
      
       Objavljeno je da je za prošlu godinu oko 3 800 građana platilo porez na dohodak. U javnosti postoje razne procene koliko je ljudi u ovoj zemlji bogato. Prema podacima koje ima Poreska uprava, da li taj broj od 3 800 obveznika odgovara pravom stanju bogatstva našeg naroda?
       - Ne odgovara. Ne, ne odgovara. Samo sad se pred nas postavlja pitanje šta nam je preči posao. Bivši RUJP se bavio samo tim sitnim porezima građana i tim godišnjim porezom na dohodak, pa je bilo upola manje prijava tog poreza. Sve ostalo što čini 75 odsto javnih finansija ove države, bilo je potpuno izvan domašaja poreskih organa. Znači, mi znamo da to nije realno, ali cele ove godine mi smo u procesu reorganizacije i to još nije stiglo na red da idemo i čekiramo sve potencijalne obveznike poreza na dohodak građana. Postoje metode kojima se to radi. Ali poreska obaveza ne zastareva pet godina. Najveći posao u vezi sa građanima mi ćemo uraditi kad dodelimo poreski identifikacioni broj svakom građaninu. Tada će svi prihodi građanina dolaziti na njegov poreski broj. Porezi i doprinosi na plate kao i honorare i slično, inače najmasovniji prihodi koje građani ostvaruju, bili su sasvim van domašaja poreske uprave. Mi smo bili oslonjeni samo na one koji sami dođu i prijave svoj prihod, a nismo imali mehanizam koji bi nam omogućio da saznamo da je Marija Ugren, recimo, ovde ostvarila platu, ovde honorar, ovde prihod od samostalne delatnosti. Ali isplatioci po isteku 2003. godine moraju nama prijaviti do detalja kome su šta isplatili, pa ćemo svakom građaninu pripisati njegove prihode.
      
       Koliko je građana dosad poreznicima prijavilo da poseduju imovinu u ukupnoj vrednosti većoj od 20 miliona dinara?
       - Negde oko 180 građana. Rok za prijavljivanje ja produžen, naši ljudi to uglavnom rade u poslednjem momentu. U tom slučaju nam je jako važno da obezbedimo tajnost podataka i tu smo preduzimali posebne mere predostrožnosti da ne izneverimo poverenje onih ljudi koji su došli i doneli nam podatke o svojoj imovini. Jako bi bilo opasno da se to u javnosti reklamira.”
      
       RUŽA ĆIRKOVIĆ
      
O sukobu interesa

“Pošto propis o izbegavanju sukoba javnog i privatnog interesa za državne službenike još nije donet, odlučili smo ovde u Poreskoj upravi da sami nešto preduzmemo. Pa smo od svih zaposlenih tražili da popune prijavu sa podacima o tome imaju ili oni ili članovi njihove uže porodice firmu ili radnju i koji joj je PIB, rade li honorarno knjigovodstvo i za koga, gde su članovi upravnih ili nadzornih odbora. Pravnici su mi rekli da oni na sve ovo imaju pravo. Dobro. Neka imaju. Ali mi imamo pravo da proverimo da li su firme o kojima je reč kontrolisane na propisani način, da li plaćaju porez, da li, jednom rečju, imaju zakonit tretman. Dosad nam je stiglo 5 700 takvih prijava”.      


      

Po stranim novinama često ćete, naći podatke o tome koji menadžeri imaju najveće plate u dotičnim državama sve sa detaljnim podacima o visini te plate. Kod nas bi se do takvog podatka teško došlo.
       - Postoji mogućnost za tako nešto i ja planiram da uradim. Naime, zakon dopušta mogućnost da poreski obveznik oslobodi Poresku upravu obaveze čuvanja tajne o podacima vezanim za njega lično. Nameravam da iduće godine neke ljude eksponirane u javnosti, u ime Poreske uprave, zamolim za saglasnost da, za slučaj da javnost pokaže interesovanje za to, odobre davanje takvih informacija.Ako dobijem njihovu saglasnost, učiniću te podatke dostupnim javnosti; ako ne dobijem, ja to, po zakonu, ne mogu obnarodovati. Ali, znate, u socijalizmu su porez plaćali samo nepopularni preduzetnici i zanatlije, koji su smatrani trulim kapitalistima, a oni koji su bili u redovnom radnom odnosu, nisu porez ni doživljavali kao svoju obavezu. Ceo segment radnog odnosa potpuno je izvan sfere poreskog organa.Prijavljuju se oni koji rade u institucijama koje koliko-toliko to regularno obračunavaju i imaju uredne evidencije iz oblasti ličnih dohodaka.      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu