2506, JANUAR 1 1999

LJUDSKA PRAVA

ZAUSTAVLJEN USTAV Fond za humanitarno pravo u svom godisnjem izvestaju tesko optuzuje drzavu,pre svega MUP, za krsenje ljudskih prava i sloboda

Ko se danas jos seca desavanja u Hrtkovcima, otmice u Strpcima ili slucaja Barbalic?... Navikavamo se na sve strasnije stvari. Univerzitet je ponizen, mediji ucutkani, gotovo svakodnevno ginu ili bivaju oteti gradjani ove drzave. Na Dan ljudskih prava serviran nam je pride skok marke, valjda da se prisetimo sta nam se jos moze prirediti.

U godisnjem idzvestaju Fonda za humanitarno pravo o stanju ljudskih prava u 1998. godini, navodi se da je zivot nasilno (na Kosovu) izgubilo oko 2 000 ljudi, registrovano je oko 500 slucajeva mucenja, svirepog ili necovecnog postupanja od strane policije, i ima indicija da je smrt sestorice Albanaca i jednog Srbina u pritvoru nastupila kao posledica mucenja. Nije odrzano nijedno sudjenje zbog ratnih zlocina, a vlasti nisu ucinile nista znacajno u pogledu resavanja statusa izbeglica. Krsi se pravo na pravicno sudjenje iznudjivanjem iskaza primenom sile, u odsustvu branioca, a predstavnici vlasti unapred proglasavaju optuzene krivim. Albanci, Muslimani, Madjari, Bugari i druge etnicke zajednice u Srbiji nemaju elektronske medije u kojima bi samostalno kreirali informativni program. Policija sistematski praktikuje svirepo i necovecno postupanje prema pritvorenim licima: samaranje, udaranjem pesnicama, kundacima i palicama, a zabelezeni su i slucajevi koriscenja elektrosokova.

Gola politika

Rec je o nevladinoj organizaciji osnovanoj 1992. godine sa ciljem da istrazuje i dokumentuje krsenje ljudskih prava, koja je zatim prosirila delatnost i na sudsku zastitu zrtava. Na vise od 50 stranica sistematizovani su primeri krsenja prva na zivot, na posteno javno sudjenje, ugrozavanja slobode od prinudnog nestanka, mucenja i necovecnog ponizavajuceg kaznjavanja i postupanja, ugrozavanja akademskih i slobode izrazavanja, misli, savesti i veroispovesti, okupljanja i udruzivanja, diskriminacije na osnovu etnicke pripadnosti, odnosa vlasti prema izbeglim i raseljenim, ljudskim pravima uopste...

- Stanje ljudskih prava u 1998. godini se znatno pogorsalo pocevsi od toga da je krsenje prava na zivot i fizicku sigurnost postalo vrlo rasprostranjeno. Posebno zabrinjava sto se krsenje prava praktikuje od strane drzavnih organa, a uz mlako ili nikakvo reagovanje tuzilastva i sudskih organa - kaze izvrsni direktor Fonda Natasa Kandic u razgovoru za NIN. - Pravo ne postoji nego samo gola politika, i to ona koja ne cini nista za svoje gradjane. Na primer, nema slucaja da je drzava pokrenula postupak da bi utvrdila cinjenice u vezi sa nestankom svojih gradjana, a njih je oko 700.

Nema bezgresne vlasti, a ona koja to za sebe tvrdi, jeste totalitarna. Prema recima Kandiceve, uprkos vise od hiljadu tuzbi podnetih u poslednje dve i po godine, sto krivicnih, sto zahteva za naknadu stete zbog nezakonitog ponasanja drzavnih organa, do postupanja je doslo u samo nekoliko slucajeva.

Odgovornost policije

"Prema brojnim svedocenjima do kojih su dosli Fond za humanitarno pravo i druge nevladine organizacije, policija je odgovorna za namerna ubistva i vansudska pogubljenja veceg broja albanskih civila u selima Donji Prekaz, Cirez, Likosani, Ljubenic i Golubovac. Postoje indicije da policija snosi odgovornost i za namerno ubistvo civila u selu Gornje Obrinje. Najcesce su se ubistva desavala neposredno nakon pogibije veceg broja pripadnika MUP-a Srbije... Podaci i dokumentacija Fonda sugerisu da je sredinom jula u Orahovcu i okolini vise desetina lokalnih Albanaca ubijeno prilikom pokusaja da napuste grad, ili u svojim kucama i ispred njih, nakon sto je policija potisnula pripadnike OVK iz mesta"... navodi se, uz pojedinacne detaljno opisane slucajeve, u upravo zavrsenom godisnjem izvestaju koji se ovih dana salje na brojne adrese - od opstinskih sekretarijata MUP-a, do medjunarodnih organizacija.

Na primedbu da se u izvestaju ne pominju podaci Ministarstva unutrasnjih poslova, direktorka Kandic odgovara da se podaci zasnivaju na neposrednom istrazivanju, odnosno izjavama zrtvi i svedoka, jer od MUP-a nikada nisu uspeli da dobiju nijednu informaciju (sem saopstenja).

- Mi nismo sud da tvrdimo i donosimo presude, ali u demokratskom svetu je uobicajena praksa iznosenje indicija, koje onda drzavni organi treba da najozbiljnije uzmu u razmatranje. Nevladine organizacije u svetu se dozivljavaju kao velika profesionalna pomoc, a mi smo ovde izlozeni politickim kvalifikacijama, pretnjama ili ignorisanju. Sve nase izvestaje i pozive na konferencije uredno dostavljamo, ali nikakvog odgovora nema, a do ministra unutrasnjih poslova nikada nismo uspeli da dodjemo - objasnjava direktorka Kandic, naglasavajuci da je prosle godine upadljivo do krajnjih granica pogorsan odnos drzavnih organa sa nevladinim organizacijama.

- Odnosi su poceli da se menjaju nabolje 1997. godine, bilo je u vlasti onih koji su shvatali da ovakve organizacije rade korisne stvari, sudovi su se ohrabrili. Dobijali smo odgovore na dopise, predstavnici drzavnih organa su prisustvovali nekim nasim konferencijama, Ministarstvo pravde je narucilo 65 primeraka knjige presuda Evropskog suda za ljudska prava za okruzne sudije sto je pokazalo zelju da se obrazuju za evropsko pravo, ali sada od svega toga nema nista.

Taman kada se ucini da stvari krecu nabolje, kao u slucaju presude zasnovane na medjunarodnom pravu, kada je Opstinski sud nalozio Republici da isplati odstetu grupi izbeglih iz Hrvatske zbog prinudnog slanja na ratiste, stvari se vrate na pocetak. Vrhovni sud Srbije ovog septembra je tu presudu ukinuo s obrazlozenjem da su Opstinski i Okruzni sud morali da utvrde da li je Srbija predala izbeglice vlastima Republike Srpske Krajine na osnovu zamolnica te drzave, iako RSK nikada niko, pa ni SRJ, nije priznao kao drzavu.

Podsetimo, na primer, da je u Saveznoj skupstini proslog oktobra poslanica SRS-a Rada Trajkovic izjavila da ce se u slucaju intervencije NATO-a Srbi obracunati sa "helsinskim komitetima i nekakvom Natasom Kandic".

Jedini kontakt drugacije prirode bilo je obracanje rukovodstva JUL-a Crne Gore ovoj i drugim nevladinim organizacijama sa zeljom da potkrepi ocenu o ugrozavanju gradjanskih i politickih prava u toj republici pred izbore.

Krse se ili uskracuju prava gradjanima svih nacionalnosti i slojeva. Ljudi iz ovog Fonda mnogo su ucinili za izbeglice i zato su posebno revoltirani izostankom napora vlasti da se izbegli integrisu u SRJ, odnosno vrate u zemlje porekla.

- Drzavni organi rade na stetu izbeglih - tvrdi Kandiceva. - Izbeglice u kolektivnom smestaju drze se u svojevrsnom zatvoru, bez mogucnosti da slobodno kontaktiraju s javnoscu. Bivsi logorasi iz Celebica morali su da idu cak u Rumuniju jer im nije bilo omoguceno da o svojim stradanjima svedoce istraziteljima tribunala ovde. Komesarijat za izbeglice prosle godine nije se na bilo koji nacin prikljucio naporima da se omoguci vracanje stanarskog prava izbeglicama i raseljenim licima s teritorije Federacije BiH. Sluzbenici Komesarijata, prema svedocenju izbeglica, nisu bili u stanju da daju ni elementarne informacije, a vlada nije organizovala dostavljanje obrazaca zahteva izbeglima... SVETLANA DJURDJEVIC-LUKIC ANTRFILE Primeri iz Izvestaja Lemilicom po grudima

Veselin Pavlovic (19), konobar iz Beograda, umro je 7. juna, nakon batinanja kojem je bio izlozen u policijskoj stanici u Rakovici. Pavlovic je uhapsen 26. maja pod sumnjom da je prevarom dobio 500 DEM od jednog drzavljanina Turske, odnosno da mu je ukrao pasos a potom ga vratio za nagradu u navedenom iznosu. Kada ga je, sedam dana nakon hapsenja, u pritvoru posetila majka, zalio joj se da ga je policija brutalno tukla. Zbog pogorsanog zdravstvenog stanja, Pavlovic je odveden u Urgentni centar, gde je lekar preporucio hospitalizaciju. Umesto toga, prema navodima majke, vracen je u Okruzni zatvor i nakon dva dana umro.

Becir Cacaj (50) iz Decana umro je 8. juna od posledica mucenja kojem je prethodnih dana bio izlozen u policijskoj stanici u gradu. Cacaj je uhapsen 28. maja u vreme trajanja sukoba u Decanima, kada je sa ostalim clanovima porodice i komsijama pokusao da pobegne iz grada. Narednih dana nekoliko puta je odvodjen na ispitivanje, odakle se vracao u celiju sa jasnim znacima mucenja po telu. Prema navodima svedoka, komandir policije u Decanima, Vukmir Mircic, ucestvovao je u mucenju Cacaja i sprecio je da ovaj bude prebacen u medicinsku ustanovu.

Saka Rugovca, Muslimana iz Rozaja u Crnoj Gori, policija Republike Srbije je na putu Klina-Pristina nakon legitimisanja izvela iz taksija i odvela u podrum zgrade pored policijske stanice u Peci. Policajci su ga pitali da li je za Momira ili Mila. Rugovac je odgovorio da je za Mila. Policajci su poceli da ga tuku, a onda je jedan od njih uzarenom lemilicom ispisao Rugovcu na grudima "Milo".Nozem je napravio rezove po kozi grudi. Policajci su mu zapretili da ne sme nikome da isprica sta se dogodilo inace ce ga pronaci i ubiti.

Destan Rukici, advokat iz Pristine, prebacen je 30. jula sa ozbiljnim povredama bubrega iz zatvora u Lipljanu, gde je pretucen, u pristinsku bolnicu, u kojoj je primio pet terapija hemodijalize. Sestog avgusta upucen je u KPD Bolnica Beograd gde je primio hemodijalizu i tri doze krvi. Zatajivanje rada bubrega povezano je sa povredama koje mu je policija nanela u zatvoru. Rukici je uhapsen 23. jula, istoga dana kada je prekrsajno osudjen na 60 dana zatvora. Osuda i hapsenje usledili su odmah nakon konflikta koji je istoga dana imao sa istraznim sudijom Okruznog suda u Pristini Danicom Marinkovic. Ona nije dopustila Rukiciju da prepise podatke iz spisa predmeta njegovog branjenika Cena Dugolija. (Dugoli je od posledica policijske torture preminuo 17. avgusta.)...

U aprilu i maju policija je u Beogradu, Nisu i Novom Sadu na licu mesta sprecavala odrzavanje ulicnog antiratnog performansa "Kako se ti zoves" u organizaciji nezavisnog Pokreta studenata Srbije, iako su organizatori posedovali potrebne dozvole.

Policija je 26. maja ispred zgrade Skupstine Srbije pretukla studente koji su protestovali protiv usvajanja Zakona o univerzitetu. Iako su kamere snimile batinanje studenata, ministar policije Vlajko Stojiljkovic izjavio je u medijima: "Nema nikave intervencije. Vi pricate gluposti"...

Ministar za prava nacionalnih manjina Ivan Sedlak izjavio je u maju da u Srbiji ima 1,2 milion Albanaca, predsednik SRJ Slobodan Milosevic u nedavnom intervjuu "Vasington postu" da ih je na Kosovu 800 000, a Vlada SRJ je u izvestaju Komitetu za eliminisanje rasne diskriminacije 1997. njihov broj procenila na 1 714 768 Albanaca u Jugoslaviji.

Prema zvanicnim podacima o referendumu protiv stranog posredovanja od 23. aprila, na primer, u opstini Pec, ispada da je na referendum bar 100 000 Albanaca...



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.