2532, jul 8 1999

(nastavak sa prve strane)

KUDA IDE CRNA GORA

KISA U PODGORICI

Milosevic je homogenizovao javno mnjenje Crne Gore vise nego sto bi to mogla ijedna partija.Sad je samo pitanje na koji nacin izvesti meko odvajanje od Srbije

"A jesi li ti, pope, tako mocan da i kisu dozoves"? pitali seljani mesnog popa."Jesam", kaze pop,"ali pod jednim uslovom: da se vi dogovorite kad vam najvise treba". "A to ti je, vala, nikad", objasnjava taksista ruskom i srpskom novinaru, i mladom Crnogorcu, ciji je otac vojno lice u Beogradu, a majka cuva kucu u Podgorici.

Ratne tenzije koje su u Crnu Goru bile dovele na stotine novinara su minule, a nove, povodom preuredjivanja odnosa izmedju Srbije i Crne Gore, tek su pocele da mame novi talas stranih reportera u Podgoricu.

"Ako 650 hiljada dusa ne moze da se slozi, onda je to, vala, stvarno katastrofa", kaze Miroslav Vickovic, sef poslanickog kluba Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG) u crnogorskom parlamentu, nadovezujuci se, gotovo prirodno, na pricu o kisi.

Javno mnjenje u Crnoj Gori dramaticno se promenilo tokom rata, i odluka Demokratske partije socijalista (DPS) i crnogorske vlade da upute predlog Platforme za redefinisanje odnosa izmedju dve clanice federacije Vecu gradjana u Saveznoj skupstini i Vladi Srbije, iznudjeni je odgovor na opste nezadovoljstvo. U jednoj od poslednjih anketa dve trecine crnogorskih gradjana nepovoljno se izrazilo o sedam godina staroj zajednickoj drzavi, smatra je neperspektivnom u njenom dosadasnjem izdanju i zahteva njeno ukidanje ili radikalne izmene njenog sadasnjeg ustrojstva.

"Dje si"

Prvo su se s takvim stavovima oglasili profesori Podgorickog univerziteta, potom je novoformirani Pokret za nezavisnu Crnu Goru odrzao okrugli sto na ovu temu, lavirajuci izmedju ozbiljnih pitanja politickih i ekonomskih veza dve republike, i "Crnogoraca pre ameba", nalik na u Srbiji vec ocvali nacionalni zanos. Svako u Podgorici zna da nabroji crnogorski kosarkaski "drim tim" i "drzavnu fudbalsku reprezentaciju".

Svi koji na crnogorskoj politickoj sceni nesto znace pozurili su da, kao u jednoj popularnoj emisiji na trecem kanalu crnogorske televizije odgovore na pitanje "Dje si"?

Na platformu crnogorske vlade, partije koje nisu u vladajucoj koaliciji javno reaguju u skladu sa lokalnim sukobljenim interesima. Ali, ne treba se zavaravati: oni koji jedni druge nazivaju separatistima i "Milosevicevim placenicima", i dele se na "Momove" i "Milove", spaja zajednicko nezadovoljstvo Milosevicem, Seseljem i JUL-om, i ozbiljna sumnja da bi bilo koja srpska partija, makar u Srbiji i doslo do demokratskog preobrazaja, pokazala dovoljno razumevanja za onaj stepen medjusobne ravnopravnosti dve republike, kakav trazi Crna Gora.

"Jeste da smo mali kao Luksemburg, ali i Luksemburg predsedava ponekad Evropskom unijom. Ako moze tako, dobro, ako ne moze, onda da se razidjemo", kaze jedan crnogorski politicar, kratko sumirajuci ono sto Crna Gora zeli da postigne redefinicijom odnosa sa Srbijom. Obzirne napomene, da je uticaj Luksemburga i Nemacke u uniji razlicite tezine, slusaju se nevoljko.

U prvih deset dana bombardovanja ljudi su jos zamerali Djukanovicu na stavu prema Srbiji, ali kad su bombe pocele ozbiljno da padaju, i biraci Socijalisticke narodne partije (SNP) shvatili su da bi, da su izabrali Bulatovica, i Crna Gora bila unistena i izolovana."Tako su glave pocele da se hlade i misljenja da se menjaju", kaze Srdjan Darmanovic, direktor Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) iz Podgorice."SNP je u vreme izbora imao najvise 36 odsto birackog tela, ali je taj procenat sada znatno opao."

Jedino SNP, koja insistira da je pojedinacno i dalje najjaca crnogorska partija, tvrdi da je, naprotiv, deo njenog birackog tela radikalizovan na drugu stranu i da baza ne moze da im oprosti sto se jos za vreme rata "nisu obracunali sa izdajnikom Djukanovicem".

Dve najsnaznije partije proizasle iz bivseg DPS-a u stvari su na izborima izasle sa slicnim uvazavanjem snaznog osecanja crnogorskog javnog mnjenja za istorijsku povezanost sa Srbijom, i glavnom tackom razmimoilazenja "za" i "protiv" Milosevica. "Paradoksalno, ali istinito, Milosevic je taj koji je Crnu Goru homogenizovao i smanjio unutrasnje istorijske podele. Sve dok Crna Gora treba da bira izmedju njega i predsjednika Crne Gore, Djukanovica biraci nece napustiti. Ostale partije nemaju sta da traze u sadasnjoj podjeli snaga", kaze Darmanovic.

Kafa u Podgorici

Jos je rano da se kaze da li je u Srbiji ozbiljno shvacen naboj crnogorskog nezadovoljstva: posle nehajnog "ne" Ivice Dacica i Seseljevog decidiranog "da o konfederaciji nema govora", sve srpske partije izuzev JUL-a, odlucile su da ipak razgovaraju.

U DPS-u koji je lansirao predlog novog uredjenja odnosa izmedju Srbije i Crne Gore i u samoj crnogorskoj vladi, postoji mnogo kreativnih tumacenja, sta "redefinisanje" znaci. Delom, jer je rec o "papiru koji tek treba da se ispise" u razgovorima izmedju partnera u federaciji, a i zato sto ni u samom drzavnom vrhu nisu sigurni sta bi do kraja hteli da postignu.

Nezvanicno,savetnik za pravna pitanja Mijat Sukovic, zastupa tezu da bi fakticko labavljenje odnosa izmedju dve republike trebalo izvrsiti elegantno, u okviru postojeceg Ustava, tako da sadasnja federacija, koja to nikad i nije striktno bila, postane nesto sto bi se uslovno moglo nazvati labavom konfederacijom.

Veselin Vukotic, profesor podgorickog Ekonomskog fakulteta, koji rukovodi ekonomskim delom tog projekta, decidirano smatra da dve republike treba prvo da se sasvim razdvoje, a onda, novim ugovorom povezu.

Negde izmedju, lavira Milo Djukanovic koji ovih dana obilazi skupove gradjana, objasnjavajuci im ono sto bi i sam voleo da zna - kako tacno pulsira Crna Gora. "Bojim se da ce nam biti tesko da odrzimo nasu jugoslovensku orijentaciju", kaze jedan clan najuzeg rukovodstva DPS-a. "Veliki je pritisak ljudi da se ide na osamostaljenje."

Jedan novinar koji je prisustvovao Djukanovicevom govoru u Niksicu, prosle nedelje, kaze da je na svako spominjanje "n" od "nezavisnosti", masa vikala "Milo, Milo", ali da nije jasno da li su se predsednik i okupljeni sasvim razumeli.

Putesestvije kralja Nikole

Tri straha vise nad Crnom Gorom. Jedan bi se simbolicno mogao nazvati "putesestvijem kralja Nikole", tim pre sto za Djukanovica kazu da je prvi Katunjanin posle "svetloga knjaza" i kasnije kralja. Epizoda srpsko-crnogorske istorije iz 1918. godine, kada se Crna Gora udruzila sa Srbijom, odricuci se svoje drzavnosti, kljucni je motiv koji u najnovijem Djukanovicevom angazmanu pominju gotovo svi NIN-ovi sagovornici, bojeci ga na najrazlicitije nacine.

U Beogradu bi se mnogi kladili da je Djukanovic kao i kralj Nikola (u jednoj od interpretacija), megaloman, i da sanja da bude predsednik Jugoslavije. U Podgorici na tako nesto svi odrecno vrte glavom, ali se boje da bi neka ruka sa strane, uvezenom pobunom, mogla Crnu Goru da obezglavi i da ona (kao sto se to, po drugoj interpretaciji, desilo zbog naivnosti kralja Nikole) ostane bez drzavnosti.

"Nacionalno osjecanje kod Crnogoraca je slabije od najsvetijeg i najosjetljivijeg osjecanja drzavnosti", kaze Darmanovic, i objasnjava da, ako crnogorskog otcepljenja bude, ono nece biti nalik na slovenacko ili na hrvatsko, gde su nacionalni animoziteti igrali glavnu ulogu. "Ono bi moglo biti mekse cak i od makedonskog i sigurno bi, ako se u Srbiji pokaze dobra volja, ostalo i vise zajednickih veza nego u srpsko-makedonskoj relaciji."

Kad govore u mikrofon, lideri najvecih partija skloni su da tvrde da bi u Crnoj Gori sigurno, u slucaju najradikalnijeg resenja - potpunog osamostaljenja Crne Gore, doslo do gradjanskog rata. "Nije ovo Kvebek, pa da se jedna strana pomiri ako se 51 odsto opredijeli za drugu opciju", kaze Miroslav Vickovic.

Darmanovic tvrdi, medjutim, da je na osnovu vec pomenute ankete (DPS bije glas da su uvek mnogo i dobro ulagali u istrazivanje javnog mnjenja), 42 odsto ljudi reklo da je za samostalnu Crnu Goru, a da "vlast nije fakticki ni zapocela ozbiljnu kampanju po ovom pitanju". "Ako bude sukoba, on bi mogao biti uvezen samo spolja", kaze on, aludirajuci na tenzije izmedju vojske i crnogorskih policajaca, koji pomno cuvaju sa cetiri strane Djukanovicevu kancelariju. Od 3 500, koliko ih je bilo u vremenima srpsko-crnogorske ljubavi, sad ih je 15 000 i vide se na svakom cosku.

"Sukob bi bio autentican, crnogorski", kaze Predrag Bulatovic, potpredsednik SNP-a, ali mnogi podgoricki sagovornici tvrde da su za kakav-takav mir tokom bombardovanja jednako zasluzni Djukanovicevo umece sitnih koraka i vestog taktiziranja i odluke SNP-a da ne izaziva sukobe. "Treba otvoreno da se kaze da je SNP jednako zasluzna za mir koji smo uspeli da odrzimo", kaze Ranko Krivokapic, sef poslanicke grupe Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP CG).

Analiticari, pa i otvoreni politicki protivnici SNP-a, kazu da je crnogorski deo ove partije bio veoma svestan promena javnog mnjenja i odgovornosti koje nosi. U privatnim razgovorima lideri SNP-a ce radije govoriti o tome da je Bulatovic bio taj koji je u Hagu potpisao dokument o samostalnoj Crnoj Gori "kad nije bilo ni Mila i Milice ni Sveta da ga podrze", da je prvi vratio vojnike sa ratista na Baniji, i da je pokazao da mu je drzavnost Crne Gore, ma kako to u ovom trenutku drugacije izgledalo, jednako na srcu.

"Sukobi izmedju DPS i SNP ce se sigurno zaostravati do neke granice, ali ako se pokaze da to vodi u otvoreno krvoprolice, naci ce nacina da se dogovore", kaze jedan NIN-ov sagovornik.

"Mi smo i za vreme bombardovanja imali dobru saradnju sa nekim ljudima iz vrha DPS-a, jer smo odgovorni ljudi i zeljeli smo da se odrzi mir", kaze Bulatovic, posredno potvrdjujuci tu tezu.

Treci kljucni razlog zbog koga bi razdvajanje Srbije i Crne Gore moglo biti sustinsko ali ne i formalno pravno, jeste odgovornost koju svi crnogorski politicari osecaju prema pitanju Kosova. Ako bi se Crna Gora i zvanicno otcepila, sasvim je izvesno da vise ne bi bilo nijedne brane za osamostaljenje Kosova, pa mozda i daljeg usitnjavanja Srbije na nacionalnoj osnovi.

Iako i dalje ne zele menjanje granica na Balkanu, Evropa i SAD, cini se, nisu vise toliko nepopustljive prema teznjama Crne Gore za osamostaljenjem. U Podgorici se veruje da ce se, ako se pokaze da je to dominantan stav javnog mnjenja, medjunarodna zajednica, pre ili kasnije saglasiti sa realnoscu jos jedne nezavisne zemlje na Balkanu.

"Ovo sto je DPS predlozio samo je agonija i sminka, i odlaganje rjesenja", kaze Vickovic, kome je u subotu po podne za pravo dao i jedan neimenovani Podgoricanin:"Sad se svi prave pametni, a da nije bilo liberala, ni Crne Gore ne bi bilo."

Dokoni novinari, kojima nije bilo tesko da u sedam ujutro, cekajuci dorucak, saslusaju zustar dnevnopoliticki nadahnut razgovor u kuhinji hotela "Crna Gora", mogli su da zabeleze i jedan dubok uzdah kelnerice:"Ma samo kad bi to nekako moglo, fino, polako, da se odvojimo."

TANjA JAKOBI

Miodrag Vukovic, predsednik Izvrsnog odbora DPS

Ove Jugoslavije vise nema

Povod. Na zalost vecine u Crnoj Gori i na zalost vladajuce partije kojoj pripadam, stekli su se uslovi za stvaranje platforme za redefiniciju odnosa sa Srbijom. Ne postoji vise Jugoslavija, ne vazi politicki dogovor tadasnjih rukovodstava Crne Gore i Srbije jer je ona politicka garnitura iz Srbije koja je pristala na ravnopravnost dve clanice potpuno od toga odustala.

Maksimalna ocekivanja. Maksimalno ocekivanje je da se demokratizuje Srbija, jer mi nemamo iluzija da ce ova vlast prihvatiti ono sto mi trazimo. Bio bih zaista iznenadjen da se desi ono sto je pomenuo Zoran Lilic, da Srbija prihvati pruzenu ruku. Trebalo bi da se desi tektonski poremecaj u Srbiji da ode nacionalna desnica, Seselj, JUL i SPS-ova desnica.

Milosevic. On najpre treba da se vrati u Srbiju, jer ova Jugoslavija za nas vise ne postoji. On ne moze da ostane na celu necega sto ne postoji. Ako on bude resenje Srbije za neko od mesta za koje se dogovorimo da ce biti zajednicko na nivou Jugoslavije, o tome ce se Crna Gora izjasniti. Za Milosevica je ceo svet rekao da nije resenje nego problem. Ako je Milosevic jak autoritet i ako on treba da oblikuje tu drzavu, onda je bolje da je nema.

Pregovori. Ako prestane paranoicna politika saveznog vrha prema Crnoj Gori, onda mi nemamo razloga da kazemo da je rok za izjasnjavanje Srbije mesec, dva ili tri.

Ako i ova, ovakva Srbija hoce da prizna da je vrsila politicko nasilje nad Crnom Gorom, i da se vrati na pocetni dogovor o ravnopravnosti, to je dovoljan razlog da sednemo za sto i razgovaramo. Mozemo se dogovoriti da deo ovlascenja iz spoljne politike, iz monetarne politike i ostalih funkcija prenesemo na zajednicku drzavu, i to ce onda biti prvi korak koji ce Srbiju vratiti u svet i demokratizovati Jugoslaviju.

Djukanovicev zadatak. Tacno je da je Djukanovicev zadatak, sto je od njega trazila i medjunarodna zajednica, da utice na demokratizaciju sistema u Jugoslaviji, ali kroz ozbiljno postavljene institucije sistema u kojima sede ozbiljni ljudi. Sadasnja Jugoslavija nema institucije jer ih Milosevic ignorise. Crna Gora predlaze da se dogovor o novoj zajednici ponovo napise, jer je stari toliko los da se ne moze popravljati, i Crna Gora ocekuje da u Srbiji ima demokratski pismenih ljudi da se to nanovo uradi. Ali da ova demokratska Crna Gora izigrava opoziciju Milosevicu, to je van pameti.

Rokovi. Prema prvobitnom planu, medjunarodna konferencija o Balkanu sa demokratskom Srbijom i Jugoslavijom trebalo je da bude odrzana u julu. Iako mnogi traze njegovu ostavku, Milosevic nije otisao, a svet je svestan da ljudi kojima je toliko dugo kontaminirana svest ne mogu da promene misljenje preko noci. Konferencija je odlozena za oktobar, jer svet misli da do oktobra u Srbiji moze nesto da se desi sto bi izbacilo na povrsinu kakvu-takvu novu politicku strukturu, kroz vladu nacionalnog spasa ili nesto slicno.

Crna Gora kalkulise vrlo realno da cemo mi do Nove godine imati i milion stanovnika jer mnogi ljudi iz Srbije zele da se isele kod nas.

Referendum. Ako bi se posle tog oktobra stvari u Srbiji i dalje zaostravale u sadasnjem smeru, onda bi pale sve iluzije da Crna Gora i ta Srbija mogu zajedno. Vlast u Crnoj Gori ce onda reci svom narodu: ponudili smo Srbiji jednu platformu, ali takve Srbije, koja je spremna da to prihvati, nema. Izvolite, odlucite, da li ste spremni da i dalje zivimo u takvoj zajednici koja znaci politicko samoubistvo Crne Gore ili ne.

Znam, ako raspisemo referendum danas, za devet meseci ili devet godina, ako ovakvo stanje bude u Srbiji, Crna Gora ce biti samostalna.

Do kraja godine, ili pocetkom sledece, klupko se mora odmotati.

Dragan Soc, potpredsednik Narodne stranke

Nema kompromisa sa Milosevicem

Sta bi trebalo da bude cilj razgovora sa partijama iz Srbije?

- Nasa je procjena da sadasnja vlast u Srbiji cak i ako bi htjela da razgovara ne moze biti partner jer se ne moze graditi stabilna zajednica na tako dva iskljuciva politicka pristupa koji rezultiraju razlicitim politickim i ekonomskim sistemima.

Demokratska Srbija otvara prostor da se temelj politicke djelatnosti Narodne stranke, a to je drzavna zajednica Srbije i Crne Gore, ostvari i da ima puni legitimitet.

Mozda bi neko prelazno rjesenje moglo da se prihvati, ako bi to znacilo smanjivanje tenzija u Crnoj Gori, ali imajuci u vidu ovdasnje javno mnjenje, mislim da vladajuca struktura Crne Gore ne bi mogla cak ni tu vrstu kompromisa da prihvati jer mi kompletan legitimitet temeljimo na strogo antimilosevicevskoj politici i bilo kakvo davanje legitimiteta Milosevicu, s nase strane, ne dolazi u obzir.

Kada ce Crna Gora biti spremna za referendum?

- Cinjenica je, nazalost, da Miloseviceva politika ima snazno uporiste u Crnoj Gori, ali ta podrska, narocito poslije Kosova, jako slabi. Ovdje nije bilo RTS, nego su ljudi dobijali prave informacije i pristalice Milosevica su razocarane jer su oni stvarno vjerovali da on hoce da odbrani tu srpsku svetinju.

Kada ne bi postojala ta opasnost da u Crnoj Gori zapocne gradjanski rat, strpljenje bi bilo krace i ne bi ni ovoliko trajalo. Ali strategija ove vlade je da se sacuvamo od te posasti. Ako je cijena da jos sest mjeseci zbog toga trpimo, mi smo spremni da cekamo, jer se sve moze nadoknaditi osim ljudskih zivota.

Vrijeme je na nasoj strani. Mi vjerujemo da Milosevic nema vise ni emocionalnih, ni ideoloskih ni nacionalnih rezervi i da se Srbija suocila sama sa sobom.

Predrag Bulatovic, potpredsednik SNP-a

Srpske partije moraju pokazati razumevanje

Sta je problematicno. Ustav SRJ nije problematican jer on definise ravnopravnost republika. Veliku odgovornost za to sto savezna drzava od pocetka nije funkcionisala kako je dogovoreno snose akteri sadasnje politicke krize Slobodan Milosevic, Momir Bulatovic i Milo Djukanovic jer su to tri najeminentnije politicke figure u Jugoslaviji.

Dugo godina je dezavuisana savezna drzava od strane obje republike i te tri kljucne licnosti bile su akteri u tome. Mogu da se ljute koliko hoce sto ja ovo govorim, ali to je fakat.

Gde je sustina problema.

Sada nije problem u Srbiji, da li ce da prenese svoje funkcije na savezni nivo, vec je problem u rascjepu SNP i DPS i mi smo direktno najodgovorniji da li ce biti Jugoslavije ili nece.

Sudbina Jugoslavije. U ovom trenutku sam jako zabrinut za sudbinu Jugoslavije. Bojim se, s jedne strane, indolentnog stava politickih partija u Srbiji, jer one od otvaranja krize SFRJ nijesu mogle da nadju mjeru svog interesa. U pocetku su zalagale koncept Velike Srbije, da bismo ipak dosli do toga da su snage UN na Kosovu i da Srbija mora da se bori za svoj suverenitet i integritet i to mozda na minimalnoj osnovi. A da li ce odbraniti taj minimum, cak i bez Kosova, zavisi od toga kako ce se ponijeti prema problemu koji je konstituisan u Crnoj Gori.

Ako Vlada Republike Srbije bude ignorisala sadasnju incijativu iz Crne Gore, to nece biti dobro, bez obzira sto mislim da crnogorska vlada nema mandat da salje takvu platformu.

Ipak, i srpska vlada i sve partije iz Srbije moraju da pokazu punu fleksibilnost prema inicijativama ne samo DPS-a nego i predlozima SNP-a. Potrebno je da relevantna Srbija, a to znaci da one partije koje cine vecinu pokazu zelju za zajednicki zivot i fleksibilnost, i da to isto ucine i SNP i DPS. To ce bitii veoma tesko, jer vecina stranaka na obje strane vodi racuna samo o uskim stranackim interesima, i moze se dogoditi da srpski i crnogorski narod ispusti jednu veliku sansu.

Netrpeljivost. Gospodin Milosevic i ljudi iz SPS-a veoma decidirano govore "srpski narod" i "crnogorski narod" i tu nema nerazumijevanja. Ima problema kad je rijec o Seselju koji je autor Velike Srbije, on treba da kaze sta misli o Crnoj Gori. Vuk Draskovic lavira od jednog do drugog ekstrema.

Pozicija SNP je da Crna Gora mora da bude ravnopravna i da ne moze biti ni unitarizma ni separatizma, jer bi to znacilo krvaviji rat nego u Bosni. To je toliko ozbiljna stvar da treba mnogo razgovarati i da svako mora da popusti.

Djukanovicev zadatak. Mislim da on od medjunarodne zajednice nije dobio zadatak da razgradi Jugoslaviju vec da je osvoji. Da srusi Milosevica. On zna da to ne moze da uradi i zato igra na kartu "uspravna Crna Gora, samostalna Crna Gora".

Opasnost.

Crna Gora je mjera ima li Jugoslavije ili nema. Ako Crna Gora nije u Jugoslaviji, onda nje nema i posljednja rezolucija UN ne vazi jer je Kosovo, po tom dokumentu, sastavni dio SRJ, ne Srbije. Kosovski Albanci mogu onda, uz pomoc medjunarodne zajednice, da proglase republiku, cime bi se otvorio siri proces dezintegracije Srbije.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.