Arhiva

Grupni portret Srbije

LJiljana Bakić, arhitekta, Beograd | 20. septembar 2023 | 01:00
„Energoprojekt uskoro obeležava šest decenija svoga postojanja i rada, što je događaj od izvanredne važnosti za domaće graditeljstvo i čitavu Srbiju i jačanje njenog ugleda u svetu.... zapošljava 2.650 radnika ....(kao) veoma socijalno odgovorno preduzeće ...plate se redovno isplaćuju bez obzira na krizu....to znači za zaposlene sigurnu egzistenciju i bezbednost poslova....“ Intervju: Generalni direktor Energoprojekta – dipl. inž. Vladimir S. Milovanović). Interesantno je kao paradigma „uspeha“ države Srbije. Do pred kraj prošlog veka Energoprojekt je bio punih pet decenija gigant, lokomotiva srpskog građevinarstva, od najjačih - jugoslovenskih u svom domenu. Vodila ga je armada vrhunskih inženjera i arhitekata - matadora. Pošto mu je domovina bila ideolog, osnivač i lider nesvrstanih zemalja, sva njihova vrata su mu bila širom otvorena. Projektovao je i gradio najveće objekte i komplekse diljem planete, od hidro i termocentrala, sajmova, kongresnih centara, prestižnih hotela, velikih stambenih naselja .... Svi prodori u nepoznate države, i zatim realizovane izvanredne reference za dalji put po planeti, delo su njegovih sjajnih profesionalaca - ličnih imena i prezimena. U Beogradu je imao stalno zaposlenih oko 6.000 radnika. To je danas samo istorija, ali je i - bajka. Mnogi od kreatora i lidera Energoprojekta proveli su ceo svoj radni vek u njemu, od diplome do – penzije. Ako se dešavalo da pred penziju poslednje godine svog staža provedu na radnom zadatku u inostranstvu, redovno su imali manje ili više problema da regulišu svoj radni staž. Pošto je sredinom 90-ih inostrana delatnost Energoprojekta bila sasvim na izdisaju, par njegovih „poslednjih Mohikanaca“, takođe sa stažom u njemu od diplome, uputili su se u svoju poslednju - inostranu radnu misiju. Oni su inače od onih, koji su svojim učešćem i pobedama na raznim arhitektonskim konkursima unosili u Energoprojekt velike projekte na domaćem i inostranom tržištu, od sportskih objekata, stambenih naselja do prestižnih javnih objekata, koji su neretko zasluživali međunarodnu reputaciju. Zidovi ulaznog hola poslovne zgrade Energoprojekta okićeni su decenijama brojnim fotografijama njihovih realizovanih projekata. Dobitnici su Velike nagrade Saveza arhitekata Srbije za životno delo. Na kraju su u inostranstvo bili upućeni da probaju da revitalizuju iz totalnog kolapsa jednu Energoprojektovu ino kompaniju. Probali su, i na nepojamno trnovitom poslovnom terenu uspeli da je održe na životu sedam godina do – propasti domicilne države... Cena je bila visoka. Konstantna i iscrpljujuća borba za projekte, bila je overdozirana lokalnim zakonom da licenca za projektovanje podrazumeva garanciju arhitekte svojom ličnom imovinom. Tako su oni stavili na raspolaganje Energoprojektu svoje ime, svoju ličnu licencu i svoju ličnu imovinu. Niko nikada nije mogao da ih razume. Pobedili su na nekoliko arhitektonskih konkursa, koje su zatim realizovali, i doneli im priznanje – uvršćeni su u listu projektantskih “boutique” firmi (manje od 50 zaposlenih) Ujedinjenih nacija. Lista je obuhvatila dvadeset osam arhitektonskih biroa iz dvadeset zemalja za “UN Capital Masterplan Consultants”. Vratili su se u Beograd 2001. god, i otišli u penziju. Dobili su rešenja o penziji sa sedam godina umanjenog radnog staža. Za vreme rada u ino kompaniji, slali su redovno novac za penziono osiguranje svih zaposlenih u njoj, u Beograd – Energoprojekt. Novac nije nijednom namenski uplaćen u penzioni fond Srbije. Ubeđeni da njihov Energoprojekt ne može da padne toliko ispod sebe, podneli su žalbu Sudu tek početkom 2005. Do danas, krajem 2010. predmet nije rešen. Jedan od sudija, nije ni zakazivao ročišta po predmetu. Verovatno je zbog sličnih „običaja“ izopšten iz Suda. NJegova zamenica je zatim pozitivno presudila. Drugi sudija doneo je davno pozitivnu presudu, ali bez rezultata. Neki „radnik“ u Energoprojektu vredno piše žalbe Višem sudu, valjda u cilju da socijalno odgovorno preduzeće ...plate redovno isplaćuje bez obzira na krizu....da zaposleni imaju sigurnu egzistenciju ....Viši sud godinu i po dana ne reaguje. Ovo je samo jedan mali prilog za grupni portret Srbije, u vremenu opšteg beščašća.