19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Naslov će zavarati čitaoca koji očekuje glumčevu ispovest. “Svedok glume” jeste ispovedna knjiga, ima u njoj pasaža o pozorištu, o glumi i glumcima, ima na njenim stranicama glumačke zanesenosti, u zapažanjima i opisima, ali sve je to tek jedan ram za Kuruzovićeva sećanja. Glavno lice sećanja je grad, kao pozornica koja u jednom vremenu obuhvata ceo svet ili svet u doživljaju dečaka koji jedva stiže da, u trci s vremenom i događajima, potrga sve listiće svoga istorijskog kalendara.
Kada opisuje godine u okupacijskom Sarajevu, Kuruzović to ne čini pod pritiskom naknadnog pamćenja, ili bar ne dopušta da se stekne takav utisak. U nekim delovima ova autobiografska hronika podseti na Sarojanove opise detinjstva, najpre po tome što zadržava izvesnu čednost u evokaciji, a zatim po humornom duhu koji se provlači i kroz surove epizode odrastanja. Upravo taj duh pomaže da se atmosfera grada i života u njemu osete sa onom neposrednošću koju imaju autentične priče i iskrene ispovesti.
Kuruzovićeva priča, koja počinje u kući sa cvetnom baštom u popločanom dvorištu, na Mjedenici broj 33, i toponime Sarajeva prelama s imenima njegovih stanovnika, produžava se, u uspomenama, na dane u kojima “mala raja” preko noći postaje “velika raja”. Pouke o životu daje sâm život. U ovom slučaju, to je život pod stalnom senkom stradanja i smrti, ali u isti mah i “teatar” na čijoj se sceni, kao pod naglo dignutom zavesom, najednom ukazuje svet u drami, ne samo za dečiju dušu, punoj lomova i preokreta. Svedok “glume”, kao različitih oblika ponašanja i prerušavanja, saznaje da postoje dobri i loši ljudi, da se mržnja rađa iz podele na “drugačije” po veri i naciji, da se velike ideje slamaju na takozvanim malim životnim iskušenjima. Peta kolona, izdajnici, buržuji, okupacija, komunizam, svi ti i drugi komplikovani pojmovi dobijaju konkretan izraz u manifestacijama života u porodici, na ulici, među poznanicima, u velikim malim dečijim igrama.
Draž Kuruzovićevog pripovedanja nije samo u onome što, kao živa građa, kao otkrivena intima, ispunjava njegova sećanja; draž mu daje način na koji ih oživljava, nepretenciozni literarni postupak kojim ih oblikuje. Literarnu vrednost imaju posebno portreti, a među njima, osim porodičnih i pozorišnih, i portreta “raje”, oni o Feder Koki, Nikoli Teškom Radniku ili Ludoj Luciji i njenom sinu Stanku.
Drugi, manji ali ne manje zanimljiv deo knjige čine poglavlja o učiteljovanju svesnog omladinca Kuruzovića u prijedorskom selu Čarakovu, “neprobuđenom za novo vreme”, i o Kuruzovićevom zvaničnom odlasku u glumce.
20.05.
2024.
Novosadski izbori predstavljaće i svojevrsni politički ogled u smislu kako bi glasanje moglo da izgleda da se opozicija nije podelila.
20.05.
2024.
Smrt iranskog predsednika otvorila je put sinu Alija Hamneijja da postane novi vrhovni vođa Irana
20.05.
2024.
Zahtev glavnog tužioca MKS-a razmotriće veće sudija Međunarodnog krivičnog suda
20.05.
2024.
Po Kurtijevom nalogu, policija je upala u sve ekspoziture u sve četiri opštine na severu Kosova, kaže Petar Petković
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi