Mihajla Mihajlova treba na vrijeme onemogućiti

Na 118 strana (rukopisa) u proredu Mihajlo Mihajlov je pod naslovom LJeto moskovsko 1964 u vidu putopisa izložio svoje utiske i zapažanja za vrijeme boravka u Sovjetskom Savezu, kada je tamo boravio na ime kulturne razmjene (Jugoslavije sa SSSR) Impresije su veoma subjektivne, a time i netačne. Putopis je napisan sa literarnim pretenzijama, ali se na tome nije autor zadržao, jer nije govorio samo o literaturi, nego je govorio i o ličnostima koje je susretao i o pojavama iz političkog i drugog života. U čitavoj radnji naglašena je sloboda ličnosti; međutim, autor sam sebi protvrječi, jer uzima sebi za pravo da u jednom kratkom roku na osnovu površnih impresija daje definitivne zaključke o događajima i o ljudima uopšte. Ti zaključci su brzopleti i pretenciozni, a i netačni, jer se ne može na osnovu jednog površnog kratkog razgovora sa jednim književnikom ili kritičarom ili vrhunskim intelektualcom bilo koje domene davati sud o njemu, što Mihajlov redovito čini.

Posebno je nezgodno zaključivanje u poglavlju “Psihologija homo-sovjetikusa”. Tu Mihajlov uzima toliko slobode, pa sovjetske građane crta kao plebejce duhom, koji su zahvaljujući totalitarnom režimu od cara preko Staljina postali nesamostalni, djetinjasti, rječju gomila koja čeka nekoga da joj se stavi na čelo i koja je spremna, bez obzira tko taj bio i kakvu ideju propovijedao, da krene za njim. Argumenti kojima potkrepljuje te svoje tvrdnje su veoma labavi i neozbiljni. On morališe citatima iz Tolstojeva “Uskrsnuća”, iz “Dnevnika pisca” Dostojevskoga, Pasternakova “Dr Živaga” i drugih sličnih djela ruskih pisaca koja su od pozitivne književne kritike ocjenjena kao nazadna i idealistička.

- Mislim da bi bilo veoma nezgodno kad bi se ovaj napis pojavio u nekom literarnom časopisu i veoma neoprezno, pa čak i neozbiljno, jer jedan Mihajlov nije sposoban niti pozvan da dijeli lekcije o ponašanju i životu naroda jedne velike zemlje, kakav je Sovjetski Savez. On je dopisnik zagrebačkog “Telegrama”, a objavljivao je neke stvari u književnom časopisu Zagreba “Forum”. Možda bi tamo mogao pokušati objaviti ovaj putopis, a možda će i u “Zadarskoj reviji” to htjeti napraviti. Mislim da bi bilo potrebno Zagreb na vrijeme obavijestiti i onemogućiti to.

Zadar, 2. 11. 1964.

g. Mate Barbir1)

AJBT, KPR-II-4-a, k. 163

AJBT, isto

Vi ste toga trebali odmah uhapsiti

(Tito 11. februara 1965. u razgovoru sa delegacijom Javnog tužilaštva SFRJ povodom objavljivanja rukopisa Mihajla Mihajlova u časopisu Delo)

Vi ste toga koji je to napisao trebali odmah staviti pod istragu i objaviti to u štampi. Treba da se zna da je to reakcionar koji kleveće jednu veliku stvar, Oktobarsku revoluciju (u SSSR)... Ne smijemo dozvoliti da se dogodi takav slučaj da netko u našoj socijalističkoj zemlji pravdava hitlerovske koncentracione logore, gdje su miliuni i deseci miliona, od djece pa do staraca uništeni. Ne samo da marksistički obrazovan čovjek nego ni svaki pošten građanin ne može dozvoliti da odmah na to ne reagira.”2)

AJBT, isto

Da li je Jugoslavija privatno vlasništvo Komunističke partije

(Otvoreno pismo Mihajla Mihajlova J. B. Titu, upućeno 15. jula 1966)

Mnogopoštovani druže Predsjedniče Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,

Uzimam slobodu da Vam se obratim ovim otvorenim pismom zato što smatram da mi je dužnost da pred javnošću odgovorim na neke Vaše veoma oštre riječi izgovorene prije nekoliko dana, a koje se direktno ili indirektno tiču mene i ljudi koji misle na sličan način kao ja.

Kako nisam član Saveza komunista, to ono što Vi govorite kao generalni sekretar Partije, za mene predstavlja isključivo beletristički interes, međutim kako ste Vi istovremeno i Pretsjednik Republike, čiji sam i ja građanin, to ja ne mogu ostati ravnodušan na, skoro otvorene pretnje, upućene onim ljudima koji imaju način mišljenja sa Vaše strane okarakterisan kao “đilasovština”.3)

Uzevši u obzir da ja eksplicitno i otvoreno stojim upravo iza takvog načina mišljenja, a također uzevši u obzir da je u poslednje vrijeme svjetska štampa dala veliki publicitet poduhvatu na kojem radim kao inicijator, to jest na osnivanju legalnog opozicionog idejno-političkog, društveno-kulturnog, demokratskog, socijalističkog, štampanog organa, prvog ovakve vrste u socijalističkom svijetu, a što jugoslovenski pozitivni zakoni i novi Ustav u potpunosti omogućuju, - to Vaše riječi upućene Zapadu, u prvom redu pogađaju mene i moje istomišljenike.

Prema pisanju “Borbe” od 6. i 7. VII ove godine, Vi ste u govorima održanim predstavnicima boračkih organizacija, 6. jula na Brionima, rekli između ostalog i ovo:

“Vidim da ima raznih deformacija i dosta pojedinaca koji nisu prijatelji ovog našeg društvenog uređenja i koji priželjkuju nešto drugo. Destruktivnu, antisocijalističku aktivnost tih ljudi, koja ugrožava našu društvenu zajednicu, mi moramo onemogućiti.

...Ja sada pratim šta se vani piše o odlukama Četvrte sjednice našeg Centralnog komiteta. Ima tu i nekih pozitivnih komentara, ali mnogo je više negativnih. Piše se tobože, pozitivno, a u stvari se priželjkuje ono što je Đilas svojevremeno tražio. Spominje se liberalizacija i pobjeda nad dogmatizmom. To nije tačno.4)

...Mi nećemo biti liberalni... prema raznim negativnim pojavama i utjecajima sa Zapada, prema unošenju zapadne ideologije kod nas i slično. Piše se naime da je to jako dobra stvar, jer će se, navodno u Jugoslaviji konačno doći na ono što je Đilas tražio, pa će, najzad, i ta Partija nestati. E tu se oni jako varaju.

...Mi stvaramo jednu istinsku demokratiju, gdje je čovjek slobodan. Ne možemo dozvoliti da ljudi žive u nekom strahu. Treba da se boji onaj koji je protiv izgradnje socijalizma, ali ne i naši dobri drugovi i čestiti građani, koji s punom vjerom idu zajedno s nama u izgradnju socijalističkog društva. Takvi građani ne smiju živjeti u strahu. Neka živi u strahu neprijatelj ove zemlje, svaki onaj koji misli da ćemo ići natrag, neka živi u strahu svaki koji hoće da naškodi našoj socijalističkoj izgradnji i našoj Partiji, našem Savezu komunista. To je moj odgovor onima na Zapadu...”

Ne želim, da Vas podsjećam na to, da je svojevremeno marksizam i kod nas i u Rusiji bio u potpunosti uvezen sa Zapada. Ovoga puta to nije slučaj. Ideja nejednopartijskog (a to ne znači - totalitarnog), već demokratskog socijalizma nije ponikla u redovima tzv. “klasnog neprijatelja” na Zapadu, kojemu je svaki, pa i demokratski socijalizam mrzak. Ta ideja se spontano rodila prvo među marksističkim misliocima, i to upravo u socijalističkom društvu, i ne samo u našoj zemlji, a dobila je veliki podsticaj nakon spoznaje jezovitog iskustva staljinizma. Upravo, staljinizam pokazuje u kakav ćorsokak može zaći jedno društvo u kojem se jednopartijnost identificira sa socijalizmom.

Biti protivnik isključivog monopola Komunističke partije u društveno-političkom životu, ni u kom slučaju ne znači biti i protivnik socijalizma. Upravo obrnuto, a tu leži i uzrok toga da su se skoro sve zapadnoevropske komunističke partije deklarativno izjasnile protiv uvođenja jednopartijnosti.

Socijalizam se ne može i ne smije poistovjetiti sa jednopartijnošću, jer je svaka jednopartijnost samo vrsta staljinizma. Jedino i isključivo zahvaljujući Vašoj ličnosti jugoslovenski jednopartijski socijalizam je poprimio tako humane forme u odnosu na, recimo Sovjetski. Ali danas u Jugoslaviji garancija humanosti nije Savez komunista, već Vi lično, što dokazuje i nedavni IV plenum CK (SKJ).

Ja se u potpunosti sa Vama slažem da Služba državne bezbjednosti ne smije biti iznad društva, ali smatram da niti Savez komunista, organizacija koja obuhvaća oko 6% od ukupnog broja stanovnika ove zemlje, - također ne smije biti iznad društva i iznad državnih zakona i jugoslavenskog Ustava. Uprkos velikih i neporecivih zasluga u prošlosti, Savez komunista Jugoslavije ni u kom slučaju ne može imati isključivi monopol na izgradnju socijalizma.

Legaliziranje u okviru jugoslavenskih zakona i Ustava jednog načina mišljenja koji se razlikuje od Vašeg i od stavova Saveza komunista, ni u kom slučaju ne vodi uništenju Vašeg načina mišljenja, kao što niti stvaranje demokratske socijalističke druge partije, ne vodi uništenju Saveza komunista. Samo u atmosferi slobodne, javne i zakonite borbe mišljenja, može rasti i razvijati se, a ne stagnirati i degenerirati, jedna ideja i jedan društveno-politički pokret. Pa tako i marksizam i Savez komunista. Kako historija pokazuje, narod se uvijek, ukoliko mu to okolnosti omogućuju, slobodno opredjeljuje za progresivniju stranu, a dokaz tome je upravo pobjeda Saveza komunista Jugoslavije nad drugim građanskim strankama u toku rata i poslije oslobođenja. Kako današnji jugoslovenski Ustav u potpunosti omogućuje slobodno opredjeljenje svakog građanina ove zemlje, to pojava jednog štampanog organa nezavisnog od Saveza komunista, a također i stvaranje jednog nezavisnog društveno-političkog pokreta, ne može ni na koji način ugroziti egzistenciju Saveza komunista Jugoslavije.5) Naravno, ukoliko Vi, i Savez komunista imate povjerenja u ovaj narod.

Kako se ni ja niti moji istomišljenici ne osjećamo protivnicima socijalističkog društva i naše zemlje, - to uprkos Vašim oštrim riječima, nećemo živjeti u strahu. I upravo zato da ne moramo naše ideje iznositi pred javnost isključivo putem zapadne štampe, a također zato da se Vi ubuduće ne biste više morali obraćati “onima na Zapadu”, već direktno nama, ovdje, jer mi sa zapadnom štampom imamo kontakt samo zato i utoliko što nam ovdje do sada nije bilo moguće istupati otvoreno pred našom javnošću. Mi, nekoliko desetaka ljudi iz cijele zemlje sastat ćemo se u Zadru od 10. do 13. avgusta ove godine, i održati legalni skup sa ciljem osnivanja nezavisnog demokratskog socijalističkog idejno-političkog i društveno-kulturnog glasila, koje će u daljoj perspektivi postati jezgra jednog demokratskog društveno-političkog pokreta, naravno u potpunosti u okviru jugoslavenskog zakona i Ustava. Svakako, ne moram da Vas podsjećam na to da 39. i 40. član novog jugoslovenskog Ustava eksplicitno garantuje svim građanima (a ne samo članovima SK) slobodu mišljenja, opredjeljenja, zbora, štampe i organizovanog društveno-političkog djelovanja.

Vi, odnosno Savez komunista, - naravno imate mogućnosti da protuzakonitim policijskim mjerama spriječite održavanje ovog osnivačkog skupa, ali u tom slučaju ćete pokazati svjetskoj javnosti da se Vaše riječi o demokratiji i poštovanju zakonitosti i Ustava, ne podudaraju sa Vašim djelima. Ishod ovog sastanka u Zadru će dati odgovor na pitanje - da li je SK iznad zakona i Ustava, odnosno - da li je Jugoslavija privatno vlasništvo Komunističke partije, ili autentična socijalistička zemlja, u kojoj se poštuju zakon i Ustav. Ili kraće: da li jedna zemlja u kojoj su komunisti na vlasti već dvije decenije može biti istovremeno i zakonita zemlja.

Nadam se da su Vam shvatljivi razlozi koji su me natjerali da Vam na ovaj način pred javnošću odgovorim. Ja naravno nemam iluzije da će moje pismo biti objelodanjeno u jugoslovenskoj štampi, već jedino u zapadnoj. Ali to samo dokazuje da se danas ideje unose na Zapad iz socijalističkih zemalja, a ne obrnuto, kako to Vi smatrate. Drastičan primjer toga su knjige Milovana Đilasa.

S poštovanjem, odani Vam

Mihajlo Mihajlov6)

AJBT, KPR-II-4-a, k. 163

1) Ovaj zadarski intelektualac je Titu dostavio i šire izvode iz ovog neobjavljenog rukopisa (AJBT, isto) 2) Istog dana, 11. februara 1965, Mihajlov je uhapšen i suspendovan sa radnog mesta asistenta Filozofskog fakulteta u Zadru, a sutradan, 12. februara, Okružni sud u Beogradu zabranio je rasturanje časopisa “Delo”. Povodom hapšenja Mihajlova, rođenog septembra 1934. u Pančevu, čiji se otac posle Oktobarske revolucije u Rusiji kao kadet Odeske vojne akademije doselio u Jugoslaviju, 1920, Titu su mesecima stizala protestna pisma iz svih krajeva sveta. Te, 1965. Mihajlov je ipak osuđen na devet meseci zatvora (AJBT, isto) 3) Izraz kojim su najviši funkcioneri SKJ (dis)kvalifikovali politička shvatanja svog bivšeg partijskog druga, najpoznatijeg jugoslovenskog disidenta Milovana Đilasa. 4) Titov obračun sa Aleksandrom Rankovićem, izvršen na tzv. Četvrtom plenumu CKSKJ, održanom 1. jula 1966. na Brionima, zvanična jugoslovenska propaganda je predstavljala kao definitivni raskid vrha SKJ sa dogmatizmom. 5) Misli na svoju ideju o izdavanju prvog opozicionog lista u Jugoslaviji oko koga bi se stvorio nezavisan politički pokret. 6) Nepunih mesec dana kasnije, 8. avgusta 1966, Mihajlov je uhapšen. 7) Uz ovaj telegram, koji mu je upućen povodom skorog suđenja Mihajlu Mihajlovu, Titu njegovi saradnici 15. aprila 1967. daju ovu ideju: “Predlažemo da se, s obzirom na sadržinu, ne potvrđuje prijem telegrama, a da se s njim upozna Državni sekretarijat za inostrane poslove SFRJ, Socijalistički savez i Javno tužilaštvo kao što je činjeno u ranijim slučajevima, kako bi te ustanove mogle da imaju celokupni pregled srazmera akcije koja se u inostranstvu pokreće oko toga. Molimo za saglasnost.”

(Nastaviće se)