“Gorski vijenac” – genijalnost

NIN je početkom januara donio izjavu Novaka Kilibarde: “NJegoševo djelo je genocidno.” Kilibarda aludira na “Gorski vijenac” – na tu NJegoševu genijalnu umjetničku tvorevinu. Takvih i sličnih herostratskih izjava bilo je i ranije. Najčešće su te izjave stavljane u funkciju dnevne politike i drugih prizemnosti. Prošle godine je u listu “Republika”, izvjesni Ilja Sijarić objavio članak pod naslovom: “NJegoš kao bojna truba”.

Čovjek je u dilemi da li da reaguje na ovakve izjave i pisanja ili jednostavno da odmahne rukom ili da “zanese glavu”, jer je NJegošev “karavan” davno prošao – neokrznut. U suprotnom, morala bi se prethodno razmotriti opšta pitanja umjetničkog stvaranja, odnosno umjetničke imaginacije i, sa životom paralelne, umjetničke stvarnosti, što ne namjeravam da činim, jer su to odavno učinili drugi i NJegoša uvrstili u klasike naše književnosti zahvaljujući, prije svega, “Gorskom vijencu” – čiji je glavni predmet sloboda i oslobođenje naroda, odnosno dio istorijske borbe za oslobođenje od Turaka, kao i svevremena tema: borba između dobra i zla.

Kada bi, kojim slučajem, pristali na gledišta mojih oponenata, sve bi pomenuto doveli u pitanje i pomiješali umjetnika, odnosno stvaraoca i njegove književne likove, a što bi ukinulo slobodu i smisao umjetničkog stvaranja. Postavlja se pitanje – kako suditi književnom djelu kad je ono plod mašte i “prerađena slika stvarnosti?”

Na kraju, Kilibarda nas je ostavio u nedoumici. Nije predložio šta dalje raditi sa NJegošem i “Gorskim vijencem”?

Kojom polugom ih pomjeriti sa mjesta na koja su se popeli? Kako im suditi?

Radovan Šturanović,

član UKCG