Za krivično gonjenje

Promovišući svoju knjigu od 1 200 strana “Povlenske magle i vidici”, Dušan Mihajlović je zloupotrebio navodnu “dobrovoljnu izjavu” bivšeg načelnika državne bezbjednosti Srbije Radomira Markovića od 17. maja 2001. godine. Navodno je Marković pripisao meni “indikativno ponašanje Borislava Mikelića, koji je, preko svojih kanala, omogućio obezbeđivanje oružja delu DOS-a, preko lica iz kriminogene strukture, pri čemu je, istovremeno, o istom informisao i obavestio državni vrh...” Objelodaniti to, a pri tom znati da po toj izjavi nije preduzeta nijedna istražna radnja u tri godine koliko je dugo Mihajlović bio ministar MUP-a Srbije, najteži je oblik kleveta i širenja lažnih vijesti. Kao pravnik po struci, bivši član vlade bi morao znati da podaci do kojih je došao vršeći odgovornu dužnost ministra MUP-a Srbije predstavljaju službenu tajnu, pogotovo ako po određenom predmetu nije okončan krivični postupak. Za Mihajlovića je još poraznija činjenica da je Rade Marković u propisanom postupku porekao i povukao svoj “dobrovoljan iskaz”.

Inače, o okolnostima “dobrovoljne izjave” Radeta Markovića nisam nikad zapitan ni jedne riječi ni za vrijeme vladavine Miloševićevog, a ni za vrijeme DOS-ovog režima. Mihajlović je, inače, sa svojim najbližim saradnicima iz MUP-a Srbije i sa direktorom Bezbednosno-informativne agencije (BIA) bio dužan da utvrdi istinitost izjave. Međutim, to se nije desilo ni onda kada sam bio uhapšen u policijskoj akciji “Sablja” 4. aprila 2003. godine. Inspektori UBPOK-a me ni jednog trenutka nisu zapitali o okolnostima navodne izjave Radeta Markovića, a to nije učinio ni istražni sudija, iako sam u pritvoru Okružnog zatvora proveo 105 dana.

Dobre poznavaoce lika i djela Dušana Mihajlovića još od Titovog vremena ne iznenađuje činjenica da on dijeli moralne lekcije kako Miloševiću i njegovim najbližim saradnicima, tako i pripadnicima bivše DOS-ove vlasti, pa i pokojnom Zoranu Đinđiću. Naravno, jedino Vladimir-Beba Popović i Čedomir Jovanović, najistaknutiji “jastrebovi” bivše DOS-ove vlasti, koji su za vrijeme vanrednog stanja i policijske akcije “Sablja” činili mnogobrojne zloupotrebe i obračunavali se sa političkim neistomišljenicima, imaju zaštitu u knjizi, ali ne zbog toga što Mihajlović o njima ima pozitivno mišljenje, već zato što još polaže nade da bi eventualno preko Čedomira Jovanovića i njegove Liberalno-demokratske frakcije mogao u nekom budućem režimu omrsiti svoje brkove.

Ovih dana sam podnio zahtjev generalnom inspektoru MUP-a Srbije i pomoćniku ministra unutrašnjih poslova Srbije Vladimiru Božoviću da pokrene postupak radi utvrđivanja krivične odgovornosti zbog zloupotrebe službenih dokumenata. Podnijeću privatnu krivičnu tužbu protiv Dušana Mihajlovića.

Borislav Mikelić,

bivši premijer Vlade RSK