Rođen 21.3.1954. u Beogradu, ali je do šestog razreda osnovne škole živeo u Splitu. Potom se sa roditeljima vratio u Beograd, gde je nastavio školovanje i završio Devetu beogradsku gimnaziju. Diplomirao je građevinu 1983. godine i do tada se aktivno bavio vaterpolom. Nakon diplomiranja počinje da radi kao građevinski inženjer, ali istovremeno i kao vaterpolo trener.
Kao trener vaterpolo kluba Partizan osvojio je prvenstvo države 1995. i tri Kupa. Bio je trener i Studenta i Niša. Najveće uspehe postizao je kao savezni kapiten vaterpolo reprezentacije od 2000. do 2004. godine. U tom periodu nacionalna vaterpolo selekcija osvojila je treće mesto na Olimpijskim igrama i treće mesto u Evropskoj ligi (2000); prvo mesto na Evropskom prvenstvu i drugo mesto na Svetskom prvenstvu (2001), treće mesto na FINA kupu (2002), prvo mesto na Evropskom prvenstvu i treće mesto na Svetskom prvenstvu (2003) i drugo mesto na Olimpijskim igrama i drugo mesto u Svetskoj ligi (2004).
Ovih dana kao v.d. selektora vaterpolo reprezentacije Srbije i Crne Gore imao je još jedan razlog za zadovoljstvo jer su najbolji vaterpolisti Srbije i Crne Gore osvojili prvo mesto u FINA kupu.
Nenad Manojlović je danas sportski direktor Vaterpolo saveza Srbije i Crne Gore, i predsednik je Izvršnog odbora Evropskog prvenstva 2006. Od 1980. u braku je sa Negoslavom, koja je farmaceut i imaju ćerku Maju, studenta farmacije i sina Uroša, brokera |
Radost i tuga
Šta je vaša najveća nada?
- Neprestano se nadam da će polemike početi da se vode argumentima, a ne parolama.
Šta je za vas najveća nesreća?
- Najveće nesreće su obično lične prirode, ali nema potrebe diskutovati o tome.
Kad vam je neprijatno?
- Kad sam u centru pažnje. Ne volim to.
Koju pesmu volite da pevate?
- Osam tamburaša s Petrovaradina.
Šta vas izluđuje?
- Izluđuju me površnost i nerad.
Na koje svoje dostignuće ste najviše ponosni?
- Najviše sam ponosan na svoju porodicu.
Pijatelji i neprijatelji
Kome ćete večno biti zahvalni?
- Večnost je teška reč, ne bih se njome igrao.
Šta vaši prijatelji hvale kod vas?
- Obično ne slušam pohvale, ali bi mi se svidelo da ih čujem kako kažu da imam smisao za humor. Inače, uglavnom sam previše napet.
Koga ne biste želeli da sretnete u sauni ni u kom slučaju?
- Peru Porobića (šala).
Šta kažu vaši neprijatelji o vama?
- Verovatno da sam isključiv.
Koji prirodni dar biste hteli da imate?
- Pamćenje, ali bolje od ovog.
Za šta ili kome morate svakako još da se izvinite?
- Ne znam koliko su izvinjenja značajna, ali priznajem da ponekad povredim nekog meni dragog zbog svog temperamenta ili nervoze.
Privid i stvarnost
Koje vaše dobre osobine se ne uvažavaju kako treba?
- Ne mislim da drugi moraju da ih uvažavaju, jer na nama samima je da poradimo na odnosima s drugim ljudima, ako uopšte postoji takva mogućnost.
Ako biste mogli da promenite jednu svoju osobinu šta bi to bilo?
- Bio bih sigurno manje nervozan. Previše se udubljujem... trebalo bi malo da se opustim.
Šta je vaša najdragocenija imovina?
- Sojenica na Savi.
Šta je bila vaša najdramatičnija pogrešna odluka?
- Trudim se da prihvatim ono što život nosi, i zaista verujem da jesmo tamo gde i treba da budemo.
Koje su vaše skrivene slabosti?
- Pa ne zovu se slučajno – skrivene... Ne želim da pričam o njima.
Kako biste slepom čoveku opisali svoj izgled?
- Ne bih ga mučio trivijalnostima.
Razum i želje
Šta biste najpre uradili kad biste dobili vlast u Srbiji na jedan dan?
- Ne vidim sebe na toj funkciji, ali mislim da ništa ne može da se promeni preko noći. Potrebno je vreme...
Ko će da vlada Srbijom kroz deset godina?
- A kakva će atmosfera biti u Srbiji za deset godina?
S kojom istorijskom ličnošću se najradije identifikujete?
- Ne pridajem sebi i svom poslu toliki značaj.
Ko su za vas najumniji duhovi našeg doba?
- Mnogi su ljudi obeležili ovo vreme, na to ko je najumniji treba da odgovori to u kakvoj su atmosferi i pod kojim okolnostima ti najumniji duhovi radili.
Koji politički projekat bi doneo sreću svetu?
- Svet bez politike, ali to nije moguće.
Za kog slikara biste dali najviše para?
- Za Tarnera, slikao je more...
Život i večnost
Kao dete hteli ste da budete...
- Penzioner.
Koji san hoćete svakako još da ostvarite?
- Dečji. Da budem penzioner.
Kako biste voleli da umrete?
- Još me ne vuče ta želja, pa i nemam neku sliku svoje smrti.
Gde želite biti sahranjeni?
- Mislim da tu nema puno izbora.
Ko da održi govor nad vašim grobom?
- Neko ko me ne bi previše rastužio.
Kojoj rečenici se nadate u tom govoru?
- Ja sam po prirodi ćutljiv čovek. Ni tada ne bih voleo previše priče, bespotrebno je...