Arhiva

Tamni modernizam

Snežana Stamenković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 27. april 2016 | 19:57
Tamni modernizam


Obrazovanje kao porodični pretekst učinilo je ovog slikara od rane mladosti kritičkim prema pretpostavljenim istinama i autoritetima. Ako tome dodamo buran mladalački temperament i intenzivnu istraživačku prirodu, dobijamo recept za ličnost čiji artikulisani stavovi predstavljaju opasnost za bilo koji dogmatski sistem. A jugoslovenski sistem je krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina 20. veka upravo bio takav. Činjenica da je Vasiljev bio dete ruskih emigranata je, u godinama koje su i vreme obračuna sa Informbiroom, bila samo dodatni otežavajući faktor.

Hapšen je i osuđivan kao član ilegalne organizacije Demokratska omladina Jugoslavije, u kojoj je bio zajedno sa Borislavom Pekićem. Igor Vasiljev je od sistema brzo prepoznat kao problem. O tome svedoči i Borislav Mihailović Mihiz, koji mu je u problematičnim gimnazijskim danima, na poziv njegovih roditelja, svojim predavanjima pomagao da ih prevaziđe. To su okolnosti koje preranu i zagonetnu smrt Igora Vasiljeva, uz obazrivost zbog toga što nikada nisu potpuno istražene, smeštaju pod okrilje rada tadašnjih obaveštajnih službi. Opoziciona društvena pozicija ocrtava se i na njegovim platnima. Ona ne pripadaju nijednom likovnom usmerenju njegovog doba, ni socijalističkom realizmu, ni apstraktnom socijalističkom estetizmu. Autohtoni u svojoj ekspresivnosti i narativnosti, radovi Igora Vasiljeva su smešteni u okrilje onog stava o slici koji je slovenački kritičar Tomaž Brejc nazvao tamni modernizam. Kompozicije iz umetnikove poslednje i najbolje faze, u kojima dominiraju atmosfera jeze, zloslutne senke i izobličene i avetinjske ljudske figure, upravo su to.

U galeriji Canvas izloženi su autoportreti i portreti iz privatnih kolekcija koji pripadaju drugoj grupi njegovih radova. Međutim, i na njima možemo pratiti stav Igora Vasiljeva prema sopstvenom identitetu i svetu koji ga okružuje. LJude iz najbližeg okruženja na slikama Štampar sa Save, Čika Pavle, Ribar Čika LJuba, slika studiozno i analitično, ali sa toplinom, Bobu i Violinistu artificijelno i poetično, a ljude iz sistema ili načete sistemom u radovima Treći stadijum, Kasirka, Vojnik, Igrač domina, Mladenci iz Marinkove Bare izobličava i karikira.