Arhiva

Sve afere srpskih ministara

VUK Z. CVIJIĆ | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 18. septembar 2019 | 21:18
Ana Brnabić Kako vetar duva Za Anu Brnabić javnost je čula oktobra 2015, nakon što je sajt Teleprompter objavio transkript telefonskog razgovora u kome je Lidija Udovički, sestra tadašnje ministarke državne uprave, Bojanu Pajtiću navodno rekla da je Vučićev kum Nikola Petrović, direktor EMS-a, tražio dva miliona evra da na Elektromrežu priključi vetropark američke firme Kontinental vinds. U toj firmi je Brnabić od 2011. do 2013. bila direktor za Srbiju. Vučić je te navode okarakterisao kao pokušaj da se „reketira Vlada Srbije“, a Brnabić se pojavila sa Petrovićem pred novinarima, negirajući da je tražio mito. Posle toga usledio je njen politički uspon. U julu 2015. osnovala je firmu Energy & Innovation, u kojoj je bila većinski vlasnik (70 odsto). Manjinski ortak (30 odsto) bio je Igor Isailović, advokat za koga je KRIK otkrio da je vodio i poslove ofšor firmi Siniše Malog. Kada je prihvatila Vučićev poziv da preuzme resor od Kori Udovički, svojih 70 odsto besplatno je prenela na dotadašnju direktorku Milicu Đurđić, za koju se u međuvremenu ispostavilo da je ne samo poslovna, već i životna partnerka aktuelne premijerke. Od januara 2018. Đurđić nije direktorka, a firma je u likvidaciji. Bez kontroverzi nije prošao ni njen rad u NALED-u. Fiskalni savet je 2016. optužio Republički sekretarijat za javne politike i NALED da predloženom Strategijom za smanjenje sive ekonomije favorizuje onlajn fiskalizaciju, čiji su efekti neizvesni, a ta operacija bi koštala nekoliko desetina miliona evra. Niko je zvanično nije optužio za eventualni sukob interesa, ali otkako je postala premijerka mediji su često pisali o njenom bratu Igoru, od januara 2016. jednom od direktora kompanije Aseko, koja je poslednjih godina dobila nekoliko desetina javnih nabavki vrednih više miliona evra. Poslodavci te firme su razna ministarstva, državne institucije i javna preduzeća. Brnabić je 2014. kupila vilu na Dedinju od 328 kvadrata. Nakon pisanja KRIK-a da joj je plata kao ministarke 2016. bila 88.825 dinara, a rata kredita 140.000 dinara, u pisanoj izjavi objasnila je da ratu otplaćuje „iz ušteđevine“, koju je prijavila Agenciji za borbu protiv korupcije“. NIN je, međutim, utvrdio da ona više - nema ušteđevine! Bar je tako ona prijavila Agenciji 22. januara 2018, a to isto potvrdila je i posle 12 meseci. Ivica Dačić Kofer pun banana Aleksandar Vučić je pred izbore koji su ga ponovo doveli na vlast 2012. dao iskaz Tužilaštvu za organizovani kriminal tvrdeći da se Ivica Dačić kao ministar policije sastajao sa Lukom Bojovićem, koji je zatim pobegao iz Srbije. Bojović u Španiji od 2012. služi kaznu zbog organizovanog kriminala. To nije sprečilo Vučića da prvo prihvati Dačića kao koalicionog partnera na mestu premijera i ministra policije, a od 2014. je prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova. Vučiću za koaliciju nije smetala ni afera „kofer“ za koju je ranije prozivao Dačića. Postupak protiv Branka Lazarevića, šefa Dačićevog kabineta, zbog odavanja policijskih akcija grupi Darka Šarića nije pravosnažno okončan ni posle šest godina. Lazarevićev šurak Nikola Dimitrijević osuđen je pravosnažno zbog pranja novca za Šarića. KRIK je 2012. utvrdio da je SPS izdavao prostor-klub Vanila u sedištu stranke saradnicima Šarića. Takođe je objavio i snimke na kojima Dačić razgovara sa Rodoljubom Radulovićem, Mišom Bananom koji je sada prvostepeno po drugi put osuđen kao pripadnik Šarićevog klana. Dačić je, za razliku od ministara SNS-a, odgovarao na novinarska pitanja, navodeći da ga nadležne službe nisu obavestile ko je Radulović, te da je samo znao da je predsednik Teniskog saveza. Režimski mediji, koji prvo nisu pisali o ovim aferama, intenzivno su se njima bavili pred predsedničke izbore 2016. Nebojša Stefanović Fantomski poslovi NJegov doktorat iz 2013, pre nego što je sledeće godine imenovan za ministra unutrašnjih poslova, jedno je od važnijih obeležja njegovog ministrovanja. Stručna javnost je odmah izrazila sumnju u taj doktorat, a pojedini profesori, nakon analize, zaključili su da „obiluje plagijatima, a neki delovi doslovno su kopirani iz tuđih radova, bez odgovarajućeg navođenja“. Profesori Ana Langović Milićević, Tatjana Cvetkovski i Neđo Danilović sa Megatrenda, koji su odobrili doktorat, bili su potpisnici spiska podrške u kampanji SNS-a za beogradske izbore 2018. Uz to, Langović Milićević je danas državna sekretarka u Ministarstvu prosvete, a Tatjana Cvetkovski je članica Nacionalnog tela za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju. Vlast je mislila da je aferu „doktorat“ okončala nalazom Komisije Megatrenda koja je zaključila da nema razloga za poništenje. Međutim, Savez za Srbiju je nedavno doveo u sumnju i da je Stefanović regularno završio osnovne studije. Opozicija je utvrdila da je Megatrend nostrifikovao diplomu koju je navodno stekao po obrazovnom sistemu Velike Britanije, na školi Megatrend internešnel ekspert konzorcijum. Međutim, to preduzeće u Britaniji nikada nije bilo registrovano za obrazovanje. Stefanović je pokušao sve da demantuje: „Ja sam se školovao u Srbiji, konkretno, u Sava centru su se održavala predavanja“. Tu se postavilo pitanje ukoliko je diplomirao u Srbiji - zbog čega je tražio njenu nostrifikaciju? Diplomu nikada nije pokazao. Osim sporne diplome, stručna javnost ukazuje da često selektivno iznosi podatke o operativnim akcijama i krši pretpostavku nevinosti. Optužbe o zloupotrebi MUP-a stigle su i iz same policije. Policajci Milan Dumanović i Mladen Trbović, kao i Dejan Tripković, zbog nezakonitog praćenja podneli su krivične prijave protiv Stefanovića, njegovog kuma Gorana Papića i doskorašnje sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović. Tripković u prijavi navodi da je formiran nelegalni centar u kabinetu ministra, koji se koristi za nezakonitu prismotru opozicije, novinara, javnih ličnosti i rukovodilaca MUP-a. Prijava je ekspresno odbačena bez provere dokaza. Zameraju mu i da u MUP dovodi nestručne osobe. Primer je njegov kum Goran Papić, koji je ranije radio kao ugostitelj u preduzeću svog oca. Policijsku karijeru Papić je počeo u Odeljenju za poslove bezbednosti kabineta ministra. Jula 2019. kao zamenik načelnika Službe za borbu protiv organizovanog kriminala izdejstvovao je da odeljenje za tajno praćenje i posebne akcije bude pod njegovom kontrolom. Optuživan je i da poziciju koristi da pomogne biznis svog oca. Godinu i po dana po imenovanju Stefanovića juniora za ministra, njegov otac Branko je sa Goranom Todorovićem osnovao firmu Junajted BG. Kada je 2018. postao jedini vlasnik, to preduzeće je uz prethodnu saglasnost MUP-a dobilo dozvolu da može da trguje oružjem i vojnom opremom. Preduzeća ministrovog oca su 2018. završila sa minusom, ali je zato firma njegovog poslovnog partnera među najbrže rastućim u Srbiji (neto dobit je uvećana 700 puta), s tim što je biznis Todoroviću počeo da cveta tek kada se uortačio sa ocem ministra policije. Istraživački portal Armivoč objavio je ovih dana da je u prodaju oružja iz srpske fabrike Krušik Jemenu bio umešan i Branko Stefanović, a hakerski napad iz Srbije na sajt tog portala samo je pojačao sumnje. Nekadašnji vlasnik hotela Šumadija NJegomir Kilibarda tvrdio je da mu je Branko Stefanović nudio 300.000 evra koje je doneo u torbi, a spominjao je i ministrovog kuma Papića, koji mu je, prema njegovim rečima, nudio novac za ćutanje o pokušaju ministrovog oca da preuzme hotel. Za 41 mesec nije uspeo da utvrdi ko su bili fantomi iz Savamale. Potpredsedniku Vlade i ministru policije sve ove afere nisu smetale da u isto vreme bude imenovan na još sedam različitih državnih funkcija. Rasim LJajić Šešeljev don Političar sa najdužim ministarskim stažom danas je ministar trgovine, turizma i telekomunikacija. U imovinskoj karti KRIK je utvrdio da Rasim LJajić i njegova porodica imaju nekretnine i zemljište vredne 1.607.500 evra i da se većina vodi na ministrovog oca. Politički protivnici su protiv LJajića koristili navode iz Bele knjige MUP Srbije 2002. U njoj je njegov rođeni brat Esad LJajić označen kao pripadnik grupe koja krijumčari drogu iz Turske ka Zapadnoj Evropi, te da je zbog droge osuđen 1991. u Beogradu. Poslednji put je u Skupštini krajem oktobra 2018. u Hagu osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj optužio ministra LJajića da je „don mafije“. U odbranu mu nisu stali njegovi koalicioni partneri iz SNS-a, a Šešeljeve navode su prenosili prorežimski mediji. Tek na insistiranje LJajića, ministar policije Nebojša Stefanović je naveo da optužbe protiv njegovog kolege iz vlade nisu istinite. LJajić je nakon toga najavio odlazak sa državničke funkcije. Zorana Mihajlović Šminkanje koridora Zorana Mihajlović se 2012. vratila na političku scenu. Nakon izbora te godine imenovana je za ministarku energetike. Taj period obeležili su njeni bezuspešni pokušaji da smeni direktora Srbijagasa Dušana Bajatovića, ali i optužbe tadašnjeg predsednika Tomislava Nikolića da mu je „podmetnula“ izmenjeni sporazum sa Rusijom za projekat Južni tok. Kako su mediji tada pisali, na sastanku sa Nikolićem, Putin je odbio da potpiše sporazum sa Srbijom o isporukama i ceni gasa jer je „ministarka na svoju ruku iz već dogovorenog teksta izbacila posrednika Jugorosgas i promenila cene i količine gasa“. Ovi postupci možda su je koštali pozicije ministra energetike. U novoj vladi 2014. dodeljeno joj je Ministarstvo saobraćaja, građevinarstva i infrastrukture. Kao i prethodni ministri koji su vodili ovaj resor, dugo je gotovo nesavladiva prepreka bio Koridor 10. NJen mandat su obeležila kašnjenja, urušavanje potpornih zidova na već gotovoj deonici auto-puta i uvećane cene radova. Ostaće upamćena i zbog pokušaja da se sruši nelegalni objekat na Pančićevom vrhu na Kopaoniku, u nacionalnom parku prirode. Iako je rušenje bilo zakazano još 2018, dan ranije je otkazano jer policija nije htela da asistira bez dokaza da je rušenje ranije pokušano. Otad je prošlo više od godinu dana, a objekat još nije srušen. Zorana Mihajlović je potpisala i sporni ugovor o izgradnji Beograda na vodi. Potpis je stavila i na leks specijalis kojim je Beograd na vodi definisan kao projekat od posebnog značaja za Srbiju, iako je reč o komercijalnom poslu, gde je država manjinski vlasnik. A na koji način je vlast ulazila u posed zemljišta, pokazuje i primer rušenja u Savamali. Brojni protivnici izgradnje mini-hidroelektrana optužuju je za olako davanje dozvola investitorima, bez provere štetnog uticaja na životnu sredinu i stanovništvo. Državna revizorska institucija podnela je zahtev za pokretanje postupka protiv nje kao odgovorne u Ministarstvu energetike. Siniša Mali Veliki apetiti U vreme dok je bio Vučićev ekonomski savetnik Siniša Mali je, kako je KRIK pisao, kao direktor dve misteriozne ofšor firme sa Devičanskih ostrva tokom 2012. i 2013. kupio 24 luksuzna apartmana u bugarskom letovalištu Sveti Nikola. NJihova vrednost procenjena je na više od pet miliona evra. Mali je, pozivajući se na bugarskog grafologa, tvrdio da je njegov potpis na spornim dokumentima falsifikat. Savet za borbu protiv korupcije je 2013. utvrdio nepravilnosti u procesu privatizacije za koji je svojevremeno bio zadužen Mali, kao direktor Centra za tendere u Agenciji za privatizaciju. Lukoil je, umesto da investira u Beopetrol, izvukao novac iz tog preduzeća. Savet je utvrdio da je Lukoil uzeo kredit od 105 miliona evra od Beopetrola i da je taj novac zatim iskoristio kao investiciju. Nakon što je napustio Agenciju za privatizaciju, Mali se zaposlio u Beopetrolu, gde je radio do februara 2005. Takođe, zbog sumnje da je kao službenik Agencije za privatizaciju svom ocu Borislavu otkrio osetljive informacije, koje su mu pomogle da kupi proizvođača vagona Bratstvo, Ministarstvo privrede je 2004. tražilo da se ta prodaja poništi. Agencija za privatizaciju nije postupila po nalogu Ministarstva, a Bratstvo je nakon nekoliko godina pod upravom Borislava Malog i njegovog partnera propalo. Prema zvaničnim podacima, primanja Malog nisu bila veća od 34.000 evra godišnje. Uprava za sprečavanje pranja novca ustanovila je da je on sa porodicom kontrolisao najmanje 45 bankovnih računa, od kojih je najveća suma na jednom bila 500.000 evra. Agencija za borbu protiv korupcije i Uprava za pranje novca su podnele izveštaj Višem tužilaštvu koje je odbacilo slučaj, bez obrazloženja. Po sporazumu za neprijavljivanje imovine kažnjen je da u dobrotvorne svrhe uplati 1.700 evra. KRIK je pisao i da je Mali bio vlasnik luksuznih nekretnina u naselju Oaza kod Vukovog spomenika, vrednih oko 800.000 evra. Dokumenta sa suđenja sa bivšom suprugom su otkrila da mu je neimenovani prijatelj iz inostranstva godišnje davao 60.000 evra za školovanje dece. Supruga Malog je za KRIK izjavila da joj je tražio da ona prijavi 95.000 evra, čije poreklo nije znala i da joj je govorio i o rušenju Savamale u izbornoj noći. Više univerzitetskih profesora i pojedini akademici osporili su doktorat Malog, a odluka o sudbini spornog doktorata nije doneta ni posle skoro pet godina. Iako su brojne afere bile otvorene i pre nego što je Mali postao gradonačelnik Beograda, u međuvremenu je unapređen u ministra finansija. Goran Knežević Mlečni put Za njegovog mandata, dok je bio ministar poljoprivrede, februara 2013, izbila je „afera aflatoksin“, kada se otkrilo da su velike količine kukuruza i mleka u Srbiji imale povišeno prisustvo ove štetne materije. Knežević je tada inicirao promenu pravilnika - da dozvoljena količina aflatoksina u mleku ponovo bude 0,5, a ne 0,05 mikrograma po litru, tvrdeći da to nije štetno za zdravlje. U pokušaju da to dokaže pred kamerama je ispio čašu mleka. Ipak, optužbe za obmanjivanje javnosti stigle su od njegovog bliskog saradnika Ivana Živkova. Tvrdio je da je Knežević po preuzimanju ministarske fotelje ukinuo Sektor poljoprivredne inspekcije i sveo tu instituciju na nivo odeljenja. Dok je bio gradonačelnik Zrenjanina, izabran na listi DS, uhapšen je 2008. pod optužbama za korupciju, ali je 2013. pravosnažno oslobođen. Bio je optužen da je organizovao grupu koja je izdavala građevinsko zemljište u Zrenjaninu bez tendera i vršila malverzacije prilikom javnih nabavki. Grupa je, prema rečima tužilaštva, oštetila Direkciju za uređenje i izgradnju Zrenjanina za 150 miliona dinara. Nakon hapšenja Kneževića policija je pronašla 160.700 evra koje je čuvao u sefu Vojvođanske banke u Novom Sadu. Knežević je na sudu tvrdio da je to novac koji su strani donatori uplatili za DS. Napustio je DS, u SNS je prešao 2010, a od 2016. je ministar privrede. Branislav Nedimović Aladinov duh Aktuelni ministar poljoprivrede bio je poslanik DSS-a, zatim je 2010. postao član DS-a, da bi na lokalnim izborima u Sremskoj Mitrovici izašao samostalno ispred grupe građana Vredna Mitrovica i postao gradonačelnik, te bi se mogao okarakterisati kao „preletač“. U SNS se učlanio 2015, a godinu dana kasnije postao je ministar. NJegov mandat do danas pratila su stalna nezadovoljstva poljoprivrednika zbog niskih subvencija, otkupnih cena i nedovoljne pomoći države. Jedna od afera odnosi se na to da je novoosnovanoj firmi Al Ravafed, na osnovu predugovora iz 2013. sa Al Dahrom, neposrednom pogodbom, van tržišne cene izdato i prodato poljoprivredno zemljište nekadašnje Vojne ustanove Karađorđevo. Za mandata Nedimovića, Al Dahri je za 106 miliona evra prodat PKB. Da je imovina ovog kombinata prodata ispod svake cene, potvrdila je i sama Al Dahra u svom konsolidovanom finansijskom izveštaju za prošlu godinu, u kome je razliku između plaćene i fer vrednosti imovine PKB-a iskazala kao „dobit“. Ukupna neto dobit Al Dahre za 2018. bila je 12,2 milijarde dinara ili veća od 100 miliona evra. Goran Trivan Tihi posmatrač ubijanja reka Funkcioner SPS-a, na predlog premijerke Ane Brnabić, imenovan je 2017. za ministra zaštite životne sredine. U njegovom mandatu praktično je otpočeo „rat“ investitora malih hidroelektrana i lokalnog stanovništva, nevladinih organizacija i stručnjaka za zaštitu prirode. Iako se deklarativno javno zalaže za zabranu izgradnje MHE u zaštićenim parkovima prirode, a najavljivao je i zakon kojim bi to trebalo da se reguliše, do danas takav predlog nije stigao ni do Vlade, a kamoli Skupštine. Nisu uspostavljeni ni kontrolni mehanizmi prilikom dobijanja dozvola za gradnju, a zatim i kasnije za kontrolu uticaja MHE na životnu sredinu. Ministarstvo je dalo saglasnost za MHE Pakleštica na osnovu studije u kojoj nije navedeno da u reci Visočici, na kojoj je planirana gradnja, žive dve zaštićene i jedna strogo zaštićena vrsta. Tek nakon saznanja o stvarnoj situaciji, Ministarstvo je povuklo saglasnost. Sam Trivan ne vidi svoju odgovornost u tome što MHE grade u nacionalnim parkovima prirode. Pre ulaska u gradsku vlast bio je zaposlen u JP Srbijašume. Uhapšen je 2001. zbog sumnje da je izvršio krivično delo podstrekivanja, čime je omladinski kamp Karataš kod Kladova oštećen za 6,5 miliona dinara. Apelacioni sud je međutim 2015. potvrdio oslobađajuću presudu za Trivana zbog apsolutne zastarelosti. Aleksandar Antić Vinogradi na struju Jedno vreme bavio se i vinogradarstvom kao vlasnik kompanije za proizvodnju vina, koju je ugasio, ali još poseduje manji vinograd. Protiv njega su kao ministra saobraćaja pokrenuta dva prekršajna postupka zbog kršenja zakona o budžetu. NJegova odanost naprednjacima nije zaustavila medije pod kontrolom SNS-a da ga po potrebi napadaju preko njegove rođene sestre LJiljane Zarubice. Ona je supruga doktora Milana Zarubice koji je dva puta osuđen kao organizator kriminalne grupe koja je proizvodila sintetičku drogu. Nela Kuburović Turski ekspres Zbog odluke ministarke pravde Komitet protiv torture početkom avgusta 2019. utvrdio je da je Srbija prekršila Konvenciju UN protiv torture čija je potpisnica. Nela Kuburović je krajem 2017. donela odluku da Srbija Turskoj izruči DŽevdeta Ajaza, koji je kao nekadašnji funkcioner minorne Partije slobode Kurdistana iz turske provincije Muš 2001. optužen da je deo grupe koja terorističkim metodama planira da deluje protiv ustavnog poretka. Bio je pritvoren na desetak dana bez advokata i pod torturom je priznao navodni terorizam, što je jedini dokaz protiv njega. Pre pravosnažne presude u Turskoj 2016. Ajaz je pobegao. U Srbiji je Osnovni sud u Šapcu odlučivao da ga treba izručiti, ali je Apelacioni sud u Novom Sadu poništavao odluku. Četvrti put ju je odobrio. Zatim je Kuburovićeva, koja donosi konačnu odluku, ekspresno poslala Ajaza u Tursku, i to ignorišući hitnu preporuku Komiteta UN protiv torture, koji je 11. decembra 2017. tražio da Srbija ne izručuje Ajaza dok taj Komitet ne pregleda ceo slučaj. Kuburovićeva je kasnije tvrdila da joj nije bio poznat dopis Komiteta, iako je bio uveden u spise još pred Apelacionim sudom. Branko Ružić Kolekcionar Sadašnji ministar državne uprave i lokalne samouprave u početku koalicije sa SNS-om otvoreno je upućivao kritike naprednjacima. Odgovor je stizao iz medija pod kontrolom SNS-a koji su najavljivali istrage protiv njega kao potpredsednika FK Partizan (od 2009. do 2014), zatim su pitali odakle mu skupoceni sat roleks... NJega i Ivicu Dačića poslanik SNS Aleksandar Jovičić nazvao je „okorelim kriminalcima“. Ružić je najavio tužbu protiv Jovičića. Otkako je postao ministar, sve te međusobne optužbe su zaboravljene i Ružić više ne kritikuje SNS, kao što je to činio ranije. Aleksandar Vulin Tetkino zlato Najpoznatija afera vezana je za stan koji je Aleksandar Vulin kupio za novac koji nije zaradio. On i njegova supruga, dok je bio opozicioni poslanik na listi SNS-a, platili su 40.000 evra 2011, i obavezali se da će preostalih 204.620 evra uplatiti najkasnije do kraja septembra 2012. Kada je 2014. imenovan za ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Agencija za borbu protiv korupcije je povela postupak protiv njega. Vulin je menjao iskaz. Prvo je tvrdio da je stan platio od prodaje imovine, a novinari KRIK-a su otkrili da je jedinu nekretninu koju je posedovao, jednosoban stan u Novom Sadu, dobio na poklon, a potom ga prodao bratu za 38.000 evra, što nije bilo dovoljno ni za prvu ratu. Vulin je potom izjavio da je novac dobio od ženine tetke iz Kanade. Postavilo se pitanje kako ga je uneo, jer nijedna državna institucija iznošenje i unošenje novca nije registrovala. U Srbiju se, inače, u kešu ne može uneti više od 9.999 evra, što znači da je za prenošenje tolikog novca bez registracije Vulin (ili tetka njegove supruge) morao da ide do Kanade i nazad 20 puta. On je, međutim, Agenciji prijavio da je preostalu sumu za stan prodavcu uplatio odjednom, a ne u delovima. Agencija je 2015. podnela prijavu Tužilaštvu za organizovani kriminal, koje slučaj prosleđuje Prvom osnovnom tužilaštvu, a ono prijavu odbacuje bez provera. Agencija potom podnosi prijavu Višem tužilaštvu, koje se oglasilo nenadležnim. Portal KoSSev otkrio je da je Vulin od 2012. do septembra 2013, kao direktor Kancelarije za KiM, bez tendera sklopio skoro milion evra vredan ugovor sa DBS Konsel security Service. Ta firma je za uplaćeni novac trebalo da postavi kamere u Kosovskoj Mitrovici. Kamera nema, a nema ni milion evra. Sumnjiv je i način na koji je Kancelarija za KiM kupila uniforme, radna odela i obuću, kao i vozila za više od 600 pripadnika civilne zaštite. Svi ti poslovi proglašeni su za - državnu tajnu. Vojni sindikat i poznavaoci prilika u Vojsci Srbije više puta optuživali su Vulina da je onemogućio da trošenje novca u Ministarstvu odbrane, na čijem je čelu od 2017, bude transparentno - na primer, kada su kupljeni polovni migovi u Rusiji koji nisu mogli da lete. Imao je aferu i kao ministar rada, kada je uhapšen brat Aleksandra Jablanovića, državnog sekretara i njegovog stranačkog kolege iz Pokreta socijalista, zbog prodaje droge, dok je koristio službeni automobil Ministarstva. Slučaj je bio zataškavan, dok ga mediji nisu otkrili. Vulin je prošao bez posledica, a Jablanović je podneo ostavku, jer je utvrđeno da je bratu dao službeni džip na korišćenje. Jadranka Joksimović Slika bez tona Ministarki za evropske integracije je 2019. uručen jedan od najnegativnijih izveštaaj Evropske komisije o stanju u Srbiji, između ostalog o neslobodi medija i opstrukciji rada Skupštine od strane vladajuće većine. Joksimovićeva se „opekla“ i sa viznom liberalizacijom sa Iranom. Iako su iz EU stizale oštre zamerke i upozorenja da EU zbog toga može Srbiji da uvede vize, ona je na RTS izjavila: „Nema razloga da se mi brinemo za viznu liberalizaciju“. To se ispostavilo potpuno netačno, jer je u Srbiju samo u prvo vreme došlo 6.000 Iranaca, od kojih je većina pokušala da uđe u EU, pa je Srbija na kraju morala opet da im uvede vize. Nakon što je Jadranka postala poslanica 2013, njenog brata Aleksandra Joksimovića Vlada postavlja za člana UO Beogradskog sajma. On tada pokreće biznise i posluje sa firmama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pokrovitelj učestvovanja firmi iz Srbije na „Festivalu kulturnog nasleđa šeika Zajeda“ u Emiratima bio je tadašnji predsednik Tomislav Nikolić, a jedan od učesnika bio je i brat ministarke Joksimović. Mladen Šarčević Maturant Aktuelni ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja proslavio se po aferi „provaljenih“ završnih ispita za malu maturu. Tvrdio je da nema mogućnosti da se do testova dođe u štampariji, jer su tamo pod kontrolom policije i BIA. Ispostavilo se da je upravo štamparija bila slaba tačka, odakle su procurili testovi. Nakon toga je, prema sopstvenim tvrdnjama, ponudio ostavku koja nije prihvaćena. Za ministra Šarčevića vezuje se afera i u vezi sa uvođenjem elektronskih dnevnika u škole. Kako je otkrio KRIK, posao vredan 1,6 miliona evra dodeljen je na tenderu firmi „Tesla“, čiji je vlasnik Andrej Bezjak, sa kojim je Šarčević sarađivao u svojoj privatnoj školi „Ruđer Bošković“ pre nego što je postao ministar. Uslovi tendera su, kako je portal pisao, bili takvi da je na njemu mogao da pobedi samo konzorcijum, čiji je deo bila firma „Tesla“. Školu „Ruđer Bošković“ pohađala su deca mnogih političara i diplomata, među kojima je bio i sin predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Ministrova škola se nalazi na Košutnjaku, u objektima koje je nelegalno izgradila firma Mostar, ali su u procesu legalizacije. Preduzeće „Ruđer prevoz“ Šarčevićeve ćerke dobilo je tri tendera, koje je raspisala Opština Voždovac za prevoz školske dece, u ukupnoj vrednosti od oko 250.000 evra. Zlatibor Lončar Doktor za izabrane Samo imenovanje Zlatibora Lončara za ministra zdravlja izazvalo je kritike, jer se njegovo ime spominjalo na suđenjima za ubistvo premijera Zorana Đinđića i za druge zločine zemunskog klana - 17 ubistava, tri otmice i dva teroristička napada. Ime mu se pominje i u pravosnažnoj presudi. Sud je svedocima saradnicima Miladinu Suvajdžiću i Dejanu Milenkoviću Bagziju poklonio punu veru nakon što je njihove iskaze uporedio sa materijalnim dokazima i drugim svedočenjima. Suvajdžić je naveo da su svi iz klana „morali da nabavljaju raznorazna lekarska uverenja, sa raznoraznim bolestima, jer na osnovu tih bolesti su ljudi smanjivali i ublažavali kaznu, a za to je Dušan Spasojević imao doktora u Urgentnom centru kojeg je plaćao, i to su bili doktor Risović i doktor Lončar“. Isti svedok navodi da je za trovanje LJubiše Buhe „Spasojević govorio da je nabavio otrov preko doktora Risovića i Lončara“. Najteža optužba je da je Lončar injekcijama ubijao osobe koje su preživele atentate u organizaciji klana. U presudi se citira Milenkovićevo svedočenje za ubistvo Veselina Božovića: „Spasojević je pričao sa doktorom Lončarom koji mu je rekao da on više nije hteo da Rileta čeka, jer se on uplašio, da izvoleva i da je on dokrajčio Božovića. Doktor Lončar je bio upoznat i sa izvršenjem drugih krivičnih dela koja su radili doktori, a njemu je Spasojević za usluge kupio stan u bloku 62 na Novom Beogradu“. Božović je preminuo u leto 2002, a KRIK je pronašao kupoprodajni ugovor koji otkriva da je Lončar u septembru 2002. kupio stan od Jelene Kalinić, supruge glavnog ubice klana, Sretka Kalinića. Prema ugovoru, stan je koštao 30.000 evra, ali ne može da se utvrdi da li je novac isplaćen, a kasnije ga je Lončar prodao za 50.000 evra. U izjavi za RTS Lončar je potvrdio da je saslušavan u policiji, ali je negirao da je radio bilo šta nezakonito. Nedavno je, međutim, bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Rodoljub Milović, koji je vodio istrage i bio zadužen za svedoke saradnike, za NIN i KRIK otkrio nove detalje o vezama Lončara sa zemunskim klanom, ali i sa grupom Darka Šarića. „U slučaju Šarić, Lončar se pojavljuje preko supruge i kuma. Jedno veče, 2010. pozvao me direktor policije Milorad Veljović (sada Vučićev savetnik) i rekao da treba da se obavi razgovor sa Draganom Dudićem Fricom (blizak Šarićev saradnik)... Veljović mi kaže: `Imamo posrednika koji će da obezbedi Fricovo prisustvo u Srbiji`. On prvo nije hteo da otkrije ko je to, ali nakon što sam održao sastanak Radne grupe za Šarića, na moje insistiranje, rekao je da je posrednik advokatica Vesna Lončar, supruga sadašnjeg ministra zdravlja. Oni se poznaju, jer se Veljović lečio na Lončarevom odeljenju. Bila je kod njega i zahtevala da se napravi sastanak sa Fricom, koji je kasnije održan na Jelovoj gori. Znam i da je na sudu branila i neke članove Šarićeve grupe. Kada na Jelovu goru stiže automobil u kojem se nalazi Fric, pitam ljude iz BIA ko je vozač, a oni mi kažu: `To je naš kolega DŽin, kum Zlatibora Lončara`. Čujem ovih dana da je DŽin u stvari pripadnik BIA Miodrag Stojanović, koji je ranjen u Novom Sadu... Nemoguća je slučajnost da Lončareva žena ugovara sastanak sa jednim od visokokotiranih ljudi iz narko-klana, a da ga dovozi njegov kum, bez obzira na to što je službenik BIA“, ispričao je Milović za NIN i KRIK. Lončar nije hteo da odgovori na pitanja novinara u vezi sa ovim optužbama. Zoran Đorđević Kroz crveno Kao ministar odbrane, a zatim kao ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, pažnju medija privlači skandaloznim izjavama i odlukama. Zakon o rodnoj ravnopravnosti je povukao, kako je to navedeno u dokumentu do kojeg je došao Insajder, jer smatra da bi „zakon mogao da dovede do nesrazmerno većeg otpuštanja muškaraca u javnom sektoru“ i da bi mogao „negativno uticati na investicionu klimu, jer se time poslodavcima nameću nove administrativne obaveze i dižu troškovi poslovanja“. Još se pamti njegov gaf kada je, kao domaćin konferencije Žene iz ruralnih krajeva - ravnopravne građanke Srbije, recitovao: „Žene ne traže da ih vi poštujete, nego da ih volite… Sve žene vole bogataše, jer je žena uvek siromah. Pametnih se boje“. Nakon burne reakcije javnosti usledilo je izvinjenje. Međutim, nedugo zatim, usledio je novi skandal. Braneći problematičan Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom, službenica njegovog ministarstva je na javnom servisu izjavila da nijedan poslodavac neće zapošljavati ženu koja se „danas zaposlila, a sutra ostala trudna“. Usledila je podjednako skandalozna reakcija ministra, koji je zaključio da je pored službenice za ispad odgovorna i voditeljka RTS-a. Portal Bebac je zbog svega toga tražio njegovu ostavku. KRIK je 2016. otkrio, a Đorđević nije negirao, da je svojevremeno bio direktor KBX Consulting LLC, ofšor kompanije iz Delavera, koja je 2009. sklopila 88.000 evra vredan posao sa državnim Telekomom. Više medija je objavilo i da je pre nego što je postao ministar, bio vozač sadašnje guvernerke NBS Jorgovanke Tabaković. Vanja Udovičić Bez fer-pleja Dosadašnji mandat ministra omladine i sporta Vanje Udovičića, koji je na tom mestu od 2013, obeležile su najmanje dve afere - obe na različiti način povezane sa Univerzijadom. Prema pisanju Blica iz 2018, Udovičićevo ministarstvo prebacilo je 143 miliona dinara firmi Evropske univerzitetske igre 2020, Beograd. Ispostavilo se da je ta firma osnovana sa falsifikovanim dokumentima i bez odluke Skupštine Univerzitetskog sportskog saveza Srbije (USSS). Umesto USSS, firmu preko koje je trebalo da se finansiraju aktivnosti Univerzijade formirao je Siniša Jasnić, predsednik Skupštine USSS. Sebe je postavio za direktora, a kako se u međuvremenu ispostavilo, Jasnić je izradu master plana Univerzijade platio čak 570.000 evra iz budžeta, što je u odnosu na hrvatskih 120.000 ili portugalskih 80.000 evra višestruko uvećana cena. Epilog ove afere bila je smena Jasnića. Odgovornost Udovičića nije ispitivana. Posledice ove afere prenele su se i na sledeću godinu, a štetu su trpeli sportisti. Nisu otišli na letnju Univerzijadu jer nije bilo novca. Iako za ovaj presedan nema opravdanja, Udovičićevo ministarstvo je svoje nečinjenje pokušalo da opravda time da savezu ne može da uplati novac dok u budžet ne vrati 3,7 miliona dinara neopravdano potrošenog novca. Sve to uprkos činjenici da je reč o istim onim spornim sredstvima koje je potrošio smenjeni Siniša Jasnić a koje mu je na račun „fantomske“ firme uplatilo upravo Ministarstvo sporta. Za vreme mandata Udovičića novca nije bilo ni za zimsku Univerzijadu, zbog čega su sportisti plaćali iz svog džepa. Srbija je propustila i evropsko sportsko nadmetanje studenata ove godine. Vladan Vukosavljević Pun resor Novosti U fokus javnosti, Vladan Vukosavljević ušao je nakon oštrih kritika rijaliti programa i ocene da takve emisije ne bi trebalo da se emituju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Tako je postao neprijatelj vlasnika Pinka Željka Mitrovića, koji se danima preko svoje televizije obračunavao sa ministrom Vukosavljevićem. U ovu aferu se na kraju uključila i sama premijerka Ana Brnabić, ali ne da bi stala u odbranu ministra iz svoje vlade. Vukosavljević je najavljivao da će rešiti problem u Tanjugu, Politici i Novostima. U međuvremenu se situacija na medijskoj sceni promenila nagore. Nakon što je državni Telekom volšebno odlučio da za 195 miliona evra kupi kablovskog operatera Kopernikus tehnolodži, vlasnik Kopernikusa Srđan Milovanović, rođeni brat poverenika SNS za Niš, za gotovo istu sumu kupio je dve televizije sa nacionalnom frekvencijom – O2 i TV Prva. Uprkos kritikama javnosti, Vukosavljević kao resorni ministar nije reagovao. Reakcija je izostala i nakon odluke da se kompanija Novosti, u većinskom državnom vlasništvu, proda nepoznatoj firmi Medija 026 iz Smedereva, osnovanoj prošle godine. Kada je postao ministar, Vukosavljević nije prijavio da je zastupnik Udruženja Dositej Obradović i član UO Zadužbine Miloš Crnjanski, a nije preneo vlasnički deo kompanije Moj heroj. Uradio je to nakon upozorenja Agencije. DRI je podnela prekršajnu prijavu protiv njega, dok je bio gradski sekretar za kulturu Beograda. Slavica Đukić Dejanović Mame nisu zakon Imenovana je 2016. za ministarku bez portfelja zaduženu za demografiju i populacionu politiku. U njenom mandatu usvojen je veoma sporan i pre svega diskriminatorski Zakon o finansijskoj podršci roditeljima sa decom. Ovim zakonom praktično su bez finansijske pomoći ostale žene koje su u istom mesecu kad su se zaposlile zatrudnele i žene koje su zaposlene manje od šest meseci. Predstavnicima vlasti je dugo trebalo da priznaju grešku. Nakon brojnih protesta pod sloganom Mame su zakon, usledilo je obećanje da će sporne odredbe biti izmenjene. To je obećala ministarka Đukić Dejanović, najavljujući da će već u drugoj polovini 2019. problem biti rešen, ali taj zakon još uvek nije stigao na dnevni red. Đukić Dejanović je pre preuzimanja ministarske funkcije bila na čelu klinike Dr Laza Lazarević. Prekršajni sud joj je 2017. izrekao opomenu i kaznio je sa 100.000 dinara, jer je učinila dostupnom informaciju o lečenju Aleksandra Kornica, bivšeg direktora Kurira, koju je obelodanio ministar zdravlja Zlatibor Lončar. NJen suprug Ranko Dejanović učestvovao je u jednoj od 24 sporne privatizacije, kompanije za proizvodnju i promet elektro opreme Zastava elektro iz Rače. Posle višegodišnjeg suđenja, Viši sud u Kragujevcu je u novembru 2017. oslobodio Ranka Dejanovića, a u toku je postupak po žalbi. Milan Krkobabić Dinastija Nakon četiri godine koliko je rukovodio JP Pošta Srbije, 2016. u novoj vladi imenovan je za ministra bez portfelja zaduženog za regionalni razvoj i koordinaciju rada javnih preduzeća. Izbor svog naslednika u Pošti nije prepustio slučaju. Imenovana je njegova stranačka saradnica iz PUPS-a Mira Petrović. Nejasno je šta je nju, osim partijske knjižice, preporučilo za direktorku. Isto pitanje može se postaviti i za sina Milana Krkobabića. Naime, bez jasnih kriterijuma, obrazloženja i uprkos činjenici da u razvoju turizma nema iskustva, na sednici Vlade 30. maja Stefan Krkobabić imenovan je na mesto v. d. direktora javnog preduzeća Stara planina. O ovom slučaju ministar Krkobabić nije želeo da govori, dok je premijerka Ana Brnabić rekla da ona kao predsednica Vlade ne može da vodi računa o svakom pojedinačnom imenovanju. Ispostavilo se i da Agencija za borbu protiv korupcije o ovom slučaju nije bila obaveštena. Informaciju su dobili od novinara, nakon čega su saopštili da će proveriti te navode. Do danas nisu to uradili. Krkobabićev otac je koristeći ucenjivački potencijal stranke u vreme vlade Mirka Cvetkovića insistirao na povećanju penzija, a za svaku najavu zamrzavanja pretio rušenjem Vlade. Sa promenom vlasti došlo je i do promene prioriteta familije Krkobabić. PUPS je čak i javno podržao odluku Vlade Aleksandra Vučića da se penzije ne samo zamrznu, već i smanje. Nenad Popović Inovacije iz raja izašle Međunarodni novinarski projekt Rajski papiri u kome je učestvovao i KRIK, otkrili su da Nenad Popović poseduje poslove i imovinu vrednu više od 100 miliona američkih dolara. Iz advokatske kancelarije Appleby, s kojom je Popović kontaktirao kada je bio potpredsednik Skupštine Srbije ispred vladajuće većine SNS-a 2012, procurili su dokumenti u kojima je označen za klijenta „visokog rizika“. Dokumenti otkrivaju i kontroverzne poslove u kojima su učestvovale njegove ruske kompanije, kao i veze koje je imao sa finansijerom Markom Ričom, koga više zemalja optužuje za finansijski kriminal. Popović je imenovan za ministra bez portfelja zaduženog za inovacije i tehnološki razvoj, iako Tužilaštvo već sedam godina proverava njegovu odgovornost za propast fabrike Minel transformatori, zbog čega je više od 300 ljudi ostalo bez posla. Pre sedam godina radnici ove fabrike podneli su krivičnu prijavu Drugom osnovnom tužilaštvu zbog sumnje da je Popović kao novi vlasnik izvukao novac iz nje i izašao iz vlasništva, ostavljajući višemilionska dugovanja. Popović je zbog objavljivanja ovih afera tužio KRIK u osam odvojenih postupaka i nijedan nije završen u njegovu korist.