Arhiva

Poslednja linija odbrane

Zoran Kesić i ekipa Njuz.net-a | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 30. januar 2020 | 00:53
Korona virus pod imenom 2019-nCoV za svega nekoliko dana uterao je strah u kosti celom svetu. Svima, osim građanima Srbije. A i zašto bismo ga se plašili? Prva linija odbrane - slanina i beli luk. Druga linija odbrane - srpski vazduh koji može da ubije i mnogo opasnije stvari od korona virusa. Treća linija odbrane - predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji bi korona virus toliko ubio u pojam svojim stalnim gostovanjima na televiziji da bi se ovaj pokupio i vratio u Kinu i pre nego što stigne da ikoga zarazi. No, i pored toga, srpske institucije delovale su promptno i preduzele mere predostrožnosti. Kao što su nedavno osnovale radnu grupu da nam saopšti kako nema mesta panici zbog abnormalno zagađenog vazduha, tako su i u slučaju korona virusa nadležni odgovorili otvaranjem specijalnog telefonskog broja, na koji valjda možemo da prijavimo svakoga ko jede zmije i slepe miševe ili možda sumnjivo kašlje. Ministar zdravlja Zlatibor Lončar izjavio je da u Srbiji nema razloga za paniku, a ruku na srce, kada se u ovoj zemlji desilo nešto loše kada su nadležni građanima saopštili da nema razloga za paniku? Da budemo do kraja iskreni, ljudi i nisu nešto previše paničili zbog virusa. Valjda im je dovoljno da se ujutru probude, provere aplikacije Ervižuala i svoje banke, vide da su na prvoj u debelom plusu, a na drugoj u još debljem minusu, ispaničare šta imaju i onda mirno odu na posao. Kada rano ujutru potrošiš svu paniku, ostatak dana ne može da ti poremeti ni Miša Vacić na Pinku, a kamoli neki tamo virus iz Kine. Zapravo je mnogo veća panika nastala kada su Kinezi najavili da će u gradu Vuhanu, koji je epicentar novog virusa, za dve nedelje sagraditi potpuno novu bolnicu kapaciteta 1.000 ležaja. Prvo smo u neverici izgovarali „E, jeeeeste, kao da je moguće da se bolnica napravi za dve nedelje, ajte molim vas, pa mi smo mnogo manju gradili šest godina!“ Međutim, kada su obrisi novog objekta počeli da se naziru već posle četiri dana, tada je zaista počela da nas hvata zebnja jer - šta ako su nas sve ovo vreme lagali? Šta ako je stvarno moguće napraviti nešto, bilo šta, za samo dve nedelje? Pa mi nismo mogli da presložimo kocke na Trgu za to vreme, kako je moguće…? Mada, možda je i bolje da ne pitamo. Plašimo se odgovora. Ono što je najvažnije, saradnja Srbije s Kinom ostaje stabilna. Oni nama leteće automobile i zagađenje u Boru, mi njima jednomesečnu proslavu Nove godine i svinjske papke, pod uslovom da nam ih ne vraćaju. Jer znate kako, virusi možda ne mogu da prežive transport u pošiljci sa Aliekspresa, ali za svinjske papke već nismo sigurni. Gratis će dobiti i kvartalno obraćanje predsednika Vučića na kineskom, ili bar onome za šta mu je neko rekao da je kineski. Ako ništa drugo, u ovim teškim vremenima, građanima Kine je i te kako potrebno malo humora i smeha.