Žestine i kontroverze

Intrigantan program ovogodišnjeg Festa čini više od stotinu filmova, među kojima su i najnovija dela Loni Šerfig, DŽima DŽarmuša, Olivijea Asajasa, Đuzepea Kapotondija, Taike Vajtitija, Roberta Egersa, Lou Jea, Terensa Malika… Iako je teško odlučiti se za jedan veći zbir, sledeći naslovi će sigurno privući i zadovoljiti pažnju. Uz film Srdana Golubovića Otac, koji potpisuje kao koscenarista, Ognjen Sviličić kao reditelj odvodi nas u svom filmu Glas u jedan katolički internat u kome glavni junak trpi pritisak da se prikloni religiji koja se tamo nameće. Drama kreće kada on počinje da pruža otpor, a Sviličić se u pričanju suptilnih dramskih priča već proslavio i nametnuo sebe kao vodeće autorsko ime na planu društveno angažovanih drama. U tom smislu, njegov rad u oba filma sigurno će biti jedan od fokusa ovogodišnjeg Festa. Prva žena reditelj u Saudijskoj Arabiji dolazi sa svojim petim i najžešćim filmom, koji je već izazvao brojne polemike i kontroverze. U ostvarenju Idealni kandidat, Haifa Al-Mansur prati jednu sjajnu doktorku, kod koje pregled izbegavaju muški bolesnici. Nezadovoljna položajem žena načelno, doktorka se odlučuje za još konkretniji zaokret – postaje kandidat za gradsko veće. Nesumnjivo jedna opaka politička parabola, koja otvara brojna pitanja današnjice na drugačiji i filmski svežiji način. Svaki iskorak u žanr, kada je program Festa u pitanju, vredan je hvale, pa je tako smeštanje jednog horora, za koji kritika tvrdi da je „pakleno stravičan“, u komercijalniji blok festivala, već dovoljno skreće pažnju na naslov kao što je Loža. Rediteljski dvojac koji nas je pre nekoliko godina impresionirao filmom Vidim, vidim vešto koristi pravila i principe žanra kako bi proizveli stotinu minuta napetosti i strave. Iako program ovogodišnjeg Festa nudi nekoliko ostvarenja iz nezavisne američke produkcije, čini se ipak da Medeni dečak predvodi tu grupu, kako po sadržaju tako i po konceptu samog ostvarenja. Alma Harel, inače autorka dosad poznata po sjajnim dokumentarnim filmovima, preuzima životnu priču nekada slavnog deteta glumca Šaje Labafa, kako bi zajednički istražili korene njegovih brojnih nedaća, sa kojima se u životu borio. Sasvim sigurno, za ovaj film biće neophodno naoružati se strpljenjem. Ako smo dobro izbrojali, Prva ljubav je 103. film neprevaziđenog Takašija Mikea. Ako je Mike uspeo sto puta da nas iznenadi, prevari i isprovocira, učiniće to i u narednih stotinu filmova. Prema tome, Prva ljubav nije samo za tvrdokorne Mikeove fanove i žanrovske sladokusce. Nemački reditelj Fatih Akin, koji se od grafičkog prikazivanja nasilja dosad uzdržavao, sada iskoračuje iz tih okvira i žestoko brutalno donosi priču o jezivom serijskom ubici, koji je utehu od sopstvenog očaja tražio među jednako usamljenim i ostavljenim ženama. Priča potresna koliko i brutalna i koja se gleda isključivo na prazan stomak. Naravno, nikako ne treba zaobići Fest klasik. Iako su to filmovi ranijih datuma, neke ćemo biti u prilici prvi i, možda jedini put da pogledamo.