Arhiva

Holivud kao inspiracija

Marija Ćirić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 4. mart 2020 | 20:26
Vesela udovica Franca Lehara retko je nalazila svoje mesto na beogradskim teatarskim scenama. Poslednji put postavljena je 1979. Sada stiže na inicijativu Opere i teatra Madlenijanum koji premijerom ovog dela obeležava 150 godina od rođenja austrougarskog kompozitora. Novi projekat udružio je vrhunske srpske i hrvatske umetnike. Inscenacija je poverena Robertu Boškoviću koji je sa ansamblom intenzivno radio tokom dva meseca. Prevod i adaptaciju teksta načinio je Igor Vajdlih: razrađeni su dijalozi, monolozi, situacije – u cilju aktuelizovanja polaznog teksta. Istovremeno, reditelj želi da oživi atmosferu izvornog istorijskog trenutka, ležernost i optimizam epohe bel epok. Čini se da je Bošković nadahnuće pronalazio i u filmskom mjuziklu „zlatnog doba“ Holivuda. Inteligentna rešenja odraz imaju u virtuozno organizovanim prizorima, u smelim i duhovitim, katkad i lascivnim, istupanjima, mada nikada preko granice dobrog ukusa. Dramski tempo se neprekidno menja, ubrzava i usporava, što je konkretizovano dinamičnim mizanscenom, veštom upotrebom bližeg i dalekog plana, rakursima postignutim kretanjem po različitim nivoima efektne i funkcionalne scenografije (Vesne Režić). Maštovita vizuelna rešenja (čemu značajan doprinos daju kostimi Duške Nešić) stvaraju „šareni“, veseli svet kojem sa zadovoljstvom prisustvujemo. Ličnosti su jasno izgrađene, gest je osmišljen do najfinijih detalja: Bošković uspostavlja ravnotežu između muzičkog i dramskog polja, štaviše, prelasci iz jednog u drugi prostor neosetni su. Tome doprinosi besprekorna podela (pevačka i glumačka). Akteri jesu imali komplikovane uloge (pevači su glumili, glumci su pevali – svi zajedno su odlično plesali – koreografiju potpisuje Milica Cerović), time i priliku da pokažu raskošne izvođačke mogućnosti. Dirigentkinja Vesna Šouc Tričković demonstrira izvanredan autoritet u smislu sagledavanja interpretativnih perspektiva partiture, vođenja ansambla i usaglašavanja muzičkih elemenata ovog kompleksnog organizma. Na primeru Vesele udovice koju nam nudi Madlenijanum, to je i sasvim neposredno iskazano kroz atraktivno prezentovane arije, duete, horske i koreografske numere, britke dijaloge, raskošna finala činova...