Pre svakog komentara antikriznog paketa mera „teškog“ 5,1 milijardu evra (11 odsto BDP-a ili pola državnog budžeta), situacija nalaže više odmerenosti i manje trijumfalizma i marketinškog isticanja svog poklona građanima, jer vlast samo raspoređuje naš novac.
Zadovoljni smo podrškom koju je dobio naš poziv na moratorijum na otpuštanja i smanjivanje zarada i radnih prava, bar dok traje vanredno stanje. Socijalnom klauzulom, rešenjem da pomoć dobiju samo poslodavci koji ne otpuste više od 10 odsto zaposlenih, bili bismo zadovoljni ako uključuje i ugovorno angažovane.
O samom paketa mera, inače, nismo konsultovani, a nastojaćemo da se više ne pitaju samo krizni štabovi. Jer, čiji je to novac? Naš! Čije su preuzete obaveze? To su naši sutrašnji dugovi. U suprotnom, logika vanrednog stanja može biti upotrebljena za nametanje rešenja kojima se ne može odupreti.
Celovitiju ocenu predloženih mera ne možemo dati pre juna, dok ne vidimo sve prateće instrumente i ne uverimo se kojim se tempom ispunjavaju obećanja. U startu je, međutim, sporno što tromesečna isplata „korona minimalca“ za oko 900.000 ljudi čeka kraj maja. Neprihvatljiv nam je i poklon od pola milijarde evra - po 100 evra svakom punoletnom, čitaj glasaču. Zašto ne i deci? Taj novac za pomoć nije dovoljan za pomoć svima i bilo bi i racionalno i pravedno podeliti ga najugroženijima.
Poslodavcima se odlažu porezi i doprinosi na zarade i porez na dobit, koje hoće ili neće biti. Dobro je što paket predviđa i kredite za likvidnost od 2,2 milijarde evra i što postoji prostor za zaduživanje i održivi deficit.
Vlast polaže ispit odgovornosti, sposobnosti i solidarnosti. Pored jednokratne podrške i odlaganja obaveza i privredi i građanima, ona mora stvoriti strategiju i prostor i za produktivna ulaganja, koja tek trajno obezbeđuju poslove i prihode. Meni predložene mere širom sveta liče na iznuđeno korigovanje uobičajene neoliberalne neosetljivosti za sudbinu malih ljudi. Pomoć države samo onima koji ne otpuštaju, malim i srednjim preduzetnicima, umesto subvencija i olakšica već favorizovanom korporativnom kapitalu, svest da obimnije i šire osiguranje u slučaju nezaposlenosti, kao i bazični dohodak za osobe bez dovoljnih prihoda bi, međutim, morali da budu principi koji opstaju i nakon krize. To ne znači da podržavamo prekomerno uplitanje države u poslovanje i situaciju u kojoj će se i u privatnom sektoru igrati uloga omiljenog poslodavca o državnom trošku, odnosno o trošku poreskih obveznika. Aranžman u stilu: privatizuj dobit, socijalizuj gubitke smo već gledali.
Sve govori da je unutar dolazeće ozbiljne krize, iz logike vanrednog stanja lako preći u zlokobnu tišinu radnog logora, u kome će poluzaposleni i dodatno osiromašeni i zaplašeni biti usmereni na golo preživljavanje. U koji će se na Balkan, bar na neko vreme, vratiti i oni koji su izgubili nesigurne radne aranžmane u zemljama EU. Efekat za Srbiju je za stotine hiljada uvećan broj nezaposlenih. Uz one koji rade u sivoj ekonomiji, slika će biti znatno drugačija od aktuelnog, prenašminkanog optimizma. Prateće aktuelno suspendovanje demokratije može završiti u njenom dugoročnom simuliranju.
Nacionalne države moraju, na duži rok, da urade dve ključne stvari. Prvo, javni i netržišni sektor mora obezbediti pružanje univerzalnih osnovnih usluga. Treba li podsećati da teret borbe sa pandemijom nose ruinirani i osiromašeni, javni zdravstveni sektor i javne službe. Drugo, trebalo bi doneti zakone za razbijanje tehnoloških i tržišnih monopola i obeshrabriti poslovne modele ponašanja poput finansijskih špekulanata.
Istovremeno, osnaživanje socijalnog dijaloga i pregovora, borba za ozakonjenje kraće radne nedelje, bez gubitka plate, uvođenje univerzalnih osnovnih prihoda i usluga omogućava da ljudi prežive vremena kad dobro plaćeni posao postaje deficitaran - i poništava slabu pregovaračku moć rada. Zadatak sindikata danas je da zaštite zdravlje, položaj i interese svih zaposlenih i povremeno radno angažovanih. Naš cilj nije samo da odložimo, već i da na duži rok na najmanju moguću meru svedemo gubitak poslova, pad zarada i sprečimo narušavanja radnih prava. Polažemo ispit za koji nema dodatnog, popravnog roka.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se