Arhiva

Marko Anđelković (1945-2020)

Vladimir Stevanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 16. april 2020 | 01:33
Posle kratke i teške bolesti u petak, 10. aprila 2020. godine preminuo je akademik Marko Anđelković, biolog, genetičar, redovni profesor Biološkog fakulteta u penziji i generalni sekretar SANU. Pripadao je onoj grupi naučnika koja kompleksnu nauku kakva je biologija prihvata i razumeva sveobuhvatno, pokušavajući da pronađe odgovore na intrigantna pitanja genetike i evolucije u kontekstu interakcije živog sveta i životne sredine. NJegov izbor i istraživački napori bili su usmereni na dve naučne problematike - populacionu genetiku vrsta u prirodnim staništima i uticaj štetnih agenasa iz životne sredine na genetičku strukturu individua i populacija. Uspešno je razvijao ekotoksikologiju kao biološku disciplinu usmeravajući svoja istraživanja na utvrđivanje autonomnih odgovora na mutagene efekte i genetička opterećenja individua i populacija pod uticajem negativnih agenasa iz spoljašnje sredine. Kao redovni profesor Biološkog fakulteta osavremenio je nastavu i uspostavio nove kurseve iz genetičkih disciplina, bio je mentor velikog broja diplomskih radova, magistarskih teza i doktorskih disertacija. Ako ima utehe, prof. Anđelković je ostavio iza sebe vredne naslednike koji će nastaviti i razvijati istraživanja koja je osmislio i baštiniti naučne ideje koje je postavio. Izuzetan je i njegov doprinos radu SANU. Od kako je stupio na dužnost generalnog sekretara 2015. godine, akademik Anđelković je mudrom i izbalansiranom politikom uspeo da razreši na najbolji i za Akademiju najadekvatniji način brojne nasleđene probleme iz domena njenog rada. Bio je deo upravljačkog tima SANU koji je delovao sinhronizovano i odmereno sa ciljem otvaranja SANU prema izazovima savremenog vremena. NJegov odlazak je težak gubitak za Akademiju upravo zbog toga što je posao sekretara obavljao ne samo operativno i uspešno, već i na zadovoljstvo svih njenih članova. Družili smo se više decenija. Bio je duhovit, širokih pogleda, ogromne erudicije i znanja, umeo je da razgovara s ljudima i da sluša sagovornika sa pažnjom i staloženošću. Zauvek ostaju u sećanju naši dugi i korisni razgovori o brojnim nerešenim pitanjima i zabludama u biologiji, istoriji i politici. Nedostajaće mi, kao i mnogim kolegama, saradnicima, prijateljima.