Zbirka pesama Tražim pomilovanje Desanke Maksimović izbačena je, pa vraćena u srednjoškolski obrazovni program. Situacija je rešena po hitnom postupku, možda i da se ne bi tražio krivac za restriktivnu odluku. Pesnikinja se u ovom zborniku poetski razračunava sa carem Dušanom, tvorcem srpskog srednjevekovnog pravosudnog sistema, tražeći od njega milost za običnog čoveka, pa je možda neko pomislio da previše asocira na aktuelno. Sve i ako je ovo osobina pesništva.
Zvanično, krivica za izbacivanje Desanke iz nastave za treći i četvrti razred gimnazije je svačija, pa time i ničija. Školski program formira komisija Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, odobrava ga ili odbija Nacionalni prosvetni savet, a potpisuje ministar prosvete, Mladen Šarčević u ovom slučaju. Sve i da nije bilo korone, kao remetilačkog faktora, od Šarčevića se nije očekivalo da pročita 785 strana akta čija je svrha revizija plana srednjoškolske nastave, prva nakon 30 godina, a još manje da ga uporedi sa do sada važećim. Dakle, na njemu je bilo samo da ga parafira, jer „zavodi su ona pametna tela, a Ministarstvo – administrativno“, kako se Šarčević izrazio.
Da su zbilja pametna, tražila bi šire mišljenje „struke“ pre revizije, a ne bi sekla po sopstvenom nahođenju. Jer, upravo se na podrobniju debatu apeluje u kontekstu „previše burne reakcije javnosti“ na Desankin slučaj, prema zapažanju pojedinaca iz sindikata prosvetnih radnika koji priznaju da se učenje na kraju svede na lične preferencije nastavnika. A ponekad i na afinitete autora udžbenika.
Tako je, recimo, pre dve godine u radnu svesku za srpski jezik za peti razred osnovne škole ušao stih „Sećaš li se, grome moj“ Svetlane Cece Ražnatović, kao dobar primer vokativa, takođe odobren od Zavoda.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se