Vučićev ključ koji ništa ne otključava

Kao što možda znate, nitko živ u Vašingtonu ne zaključava kuću. Senatori, kongresnici, vrhovni suci, državni sekretari, šefovi agencija, obavještajni analitičari, lobisti i drugi koji tu žive, rijetko su pošten svijet. Ni najstariji stanovnici glavnog grada Sjedinjenih Država ne pamte da je tu netko nešto ukrao, da je ostavio kosilicu na travnjaku, a sutradan je nije našao. Pregori li, na primjer, nekome mikser ili usisivač, svi bez pitanja posude susjedov. Ni ne pokucaju kad dođu uzeti paket jaja ili pivo iz frižidera. Tako da nas ne treba čuditi domaćinska gesta Donalda Trampa, kad je Aleksandru Vučiću dao ključ Bijele kuće da slobodno navrati kad god je u blizini, da pojede nešto, otušira se i presvuče, izuje cipele i odmori na kauču u Ovalnom uredu ili čak prenoći u Linkolnovoj spavaćoj sobi ako je u gradu nekakav međunarodni sajam ili liječnički simpozij i svi su hoteli puni. Tramp dobro zna da je predsjednik Srbije, upravo kao i on, razuman, zreo, odgovoran, i nikada i ničim ne bi zloupotrijebio njegovo gostoprimstvo. I Vučić je zaista ovo ozbiljno shvatio. Sjećajući se bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jadnice koja u čitavome mandatu nije došla dalje od ograde Bijele kuće, znao je kakva mu je rijetka povlastica ukazana. Stisnuo je ključ u znojnom dlanu odlučan da ga nikome ne da. A prva se prilika za to pojavila već isto popodne. Jedan mlađi zaposlenik ambasade Srbije diskretno je prišao predsjedniku Vučiću i namigujući upitao ključ jer da, kako je rekao, „ima neku ribu u DŽordžtaunu“. Vučić je preneraženo raskolačio oči, prosto ne vjerujući šta je drzniku palo na pamet, kako on zamišlja svoju diplomatsku misiju, da po dugačkim hodnicima Bijele kuće juri nekakvu švalerku iz DŽordžtauna, umjesto da zastupa interese napaćenog srpskog naroda. „Mrš, da te ne vidim!“ odbrusio mu je ljutito. Vučić se uskoro vratio u Srbiju, pohvalio se Trampovim ključem novinarima državne televizije i pobožno ga spremio na sami kraj zadnje ladice pisaćeg stola, kontajući da će on možda i zauvijek ostati tamo, da je vjerojatnije da ga nikad neće upotrijebiti, nego da hoće. Ali, naravno da ključ nije ostao u pisaćem stolu. Jedan predsjednikov sekretar ili savjetnik nije odolio. Sačekao je navečer da svi odu pa se ušuljao u sobu, izvadio mali, nazubljeni komadić metala i jedno ga vrijeme radoznalo promatrao na mjesečini. Premišljao se, hoće, neće, hoće, neće... i, naposljetku, ma ajde, ko ga jebe. Otišao je u kiosk kod pijace, u jednu od onih ekspresnih bravarija što rade dvadeset četiri sata, kopirao ključ i original vratio u Vučićevu ladicu. Predsjednikovom se sekretaru njegova mala obijesna šala činila nedužna. Nema veze, nikakva šteta nije učinjena, mislio je on, nesvjestan da ga je majstor Sima, bravar koji je napravio kopiju, prepoznao s televizije. Opazio ga je na onoj snimci državne televizije, iza Vučićevih leđa, i kad je vidio ključ, zbrojio je dva i dva, pa je napravio i sebi jedan i još jedan kao poklon za rođendan svome kumu Marku, a kum Marko ga je opet napravio za... Dalje vam vjerojatno ne moram opisivati što je bilo. Pet dana otkako je Donald Tramp Aleksandru Vučiću svečano dao ključ Bijele kuće, procijenjuje se da diljem Srbije ima između sedamdeset i osamdeset njegovih kopija. I to, jasno, nije sve. Broj ključeva eksponencijalno raste, brže nego broj zaraženih koronavirusom. Najmoćniji čovjek na svijetu uskoro će vidjeti posljedice svoga nesmotrenog čina. Donald Tramp iznenađeno će primjećivati kako mu kroz kuću hodaju nepoznati Srbi. Prolazit će iza njegovih leđa i zatvarati prozore, žaleći se da im je promaja. Jednu domaćicu iz Pirota, koja je u Ameriku došla posjetiti sina i snahu, naći će u kuhinji Bijele kuće kako kuha ajvar, a vrhunac ovoga vjerojatno će biti jednu večer, kad pripadnici Službe sigurnosti otkriju Vučićevog sina Danila, njegovog dobrog druga Acu Rošavog i još nekoliko njih kako u Zapadnom krilu kartaju poker. Zapamtite što sam vam rekao, najkasnije mjesec dana otkako je predsjedniku Srbije dao ključ Bijele kuće, Donald Tramp će promijeniti bravu.