Arhiva

Kud svi Turci...

Željka Buturović, naučna saradnica Centra za bioetičke studije i Instituta društvenih nauka, doktorirala psi? | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 5. januar 2021 | 19:40
Postojeće mere borbe protiv virusa se zasnivaju na zastarelom razumevanju načina na koji se on širi. Zbog toga, one nisu optimizovane ni za odbranu od virusa, ni za očuvanje ekonomije. U vreme prvog talasa pandemije o virusu se veoma malo znalo. Isprva se smatralo da je glavni način prenošenja kapljični i preko površina. Na bazi tih pretpostavki napravljene su danas dobro poznate preporuke: distanca od dva metra (kao zaštita od kapljica) i dezinfekcija površina i pranje ruku (kao zaštita od virusa na površinama). Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i dalje insistira na tome. Međutim, vrlo rano je i amaterima postalo jasno da se virus prenosi i vazduhom. Na jednoj probi hora u američkoj državi Vašington, jedna zaražena osoba je zarazila 53 od 60 prisutnih. Jedna pažljiva studija restorana u Kini pokazala je da su ljudi na istoj liniji strujanja vazduha od klima-uređaja bili zaraženi iako nisu imali nikakav međusobni kontakt. U Japanu je medicinsko osoblje koje se pridržavalo mera primerenih kapljičnom prenosu, masovno zaraženo na karantiranom kruzeru. Nasuprot tome, za sve ove mesece nije dokumentovan nijedan slučaj zaraze preko površina. Sada je već potpuno jasno da su čak i masovna okupljanja na otvorenom skoro potpuno bezbedna dok su okupljanja u zatvorenom mnogo opasnija – dok raznorazne demonstracije širom planete nisu izazvale nijedan klaster zaraze, velika žurka u jednom klubu u Južnoafričkoj Republici je pre nekoliko nedelja imala kao posledicu hiljadu zaraženih. Ako bi se virus pretežno prenosio kapljično, tipična mesta zaraze bi drugačije izgledala, jer je šansa da krupne kapljice iz vaših usta završe na nečijem nosu, ustima ili očima približno jednaka u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Tek kada shvatimo da virus opstaje (i) u sitnim kapljicama (aerosoli) koje dosežu veće daljine i, poput duvanskog dima, lebde u vazduhu i znatno duže od krupnijih kapljica, možemo da objasnimo toliku opasnost od zagušljivih zatvorenih prostora. Naravno da ove pravilnosti nisu primetili samo amateri. Stotine naučnika još od juna meseca vodi žestoku borbu sa SZO na temu širenja virusa putem vazduha i prilagođavanja preporuka toj činjenici. Ugledni naučni časopisi su više puta detaljno izvestili o ovim sukobima. Slična drama se odvija i u američkom Centru za kontrolu bolesti (CDC) koji je u septembru na svom sajtu okačio informaciju da je vazduh glavni mehanizam prenosa virusa, onda je uklonio rekavši da je greškom okačena radna verzija, da bi u decembru opet potvrdio da je udisanje glavni način zaražavanja. Na društvenim mrežama među naučnicima svakodnevno izbijaju čarke i cirkulišu peticije SZO; često se navodi činjenica da je SZO već napravila nekoliko ozbiljnih propusta, prvo oko proglašenja pandemije, a zatim i okasnele preporuke masovnog nošenja maski. Stalno se upozorava na to da se male zemlje u velikoj meri oslanjaju na preporuke SZO i da tromost SZO u prilagođavanju najnovijim saznanjima ima ogromne posledice po njih. To smo mi. Naši građani maglovito shvataju opasnost od prenosa virusa vazduhom. To se donekle i indirektno priznaje putem upozoravanja na gužve i ograničenja kapaciteta. Međutim, ta činjenica nije dovoljno jasno istaknuta; njene posledice nisu do kraja izvedene niti ugrađene u mere koje neretko mogu da budu ublažene ili sužene bez ugrožavanja zdravlja građana. Činjenica da se virus prenosi vazdušnim putem takođe ima posledice po efikasnost maski. Dok većim kapljicama nije lako da uskoče u deo maske koji nije priljubljen uz lice, sitnije čestice mnogo bolje koriste zazore u maskama a i u većoj meri prolaze i kroz same maske. Iz toga sledi da bi zdravstveno osoblje, između ostalog, trebalo i da se ozbiljnije pozabavi vrstom i načinom na koji nosi maske. Svakako da postoje građani koji se ne pridržavaju mera. Međutim, još uvek nije do kraja iskorišćen potencijal mnogobrojnih građana koji se plaše virusa i revnosno pridržavaju mera. Skupe i komplikovane mere sa ozbiljnim posledicama po privredu i individualne slobode se neprekidno diskutuju pa i sprovode, a da nije valjano odrađeno ono najjednostavnije i najvažnije: adekvatna edukacija stanovništva o načinu prenošenja virusa i zaštiti od njega.