Arhiva

Ko ruši ugled Beogradskog univerziteta

Danica Popović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 10. mart 2021 | 12:43
Rušenje ugleda Beogradskog univerziteta nikome nije u interesu, tvrdi rektorka BU, kao da država nije protiv nje podnela krivičnu prijavu – zbog nenamenskog trošenja sredstava Univerziteta. I dok svi znaju da je u pitanju podla nameštaljka, brani li rektorku bilo ko sa Univerziteta? Naravno da ne. Što bi rekao Radovan III - reskirantno je. Pođimo od Državne revizorske institucije, koja je pokrenula krivičnu prijavu protiv rektorke, pored živog i zdravog direktora EPS-a (inače, ranijeg vlasnika pečenjare Fantazija) za koga sama ta DRI kaže da je napravio tri stotine puta veći novčani prekršaj. Pa šta? Državna revizorska institucija dobro zna šta je uslov da protiv direktora EPS-a podnese krivičnu prijavu: da Grčić napusti SNS i kandiduje se za rektora Beogradskog univerziteta. I to ne bilo kada, već upravo sada, kada rektorka odlučuje da se kandiduje za još jedan mandat, a vladajuća partija nema nikog boljeg od Grčića da joj na tom mestu parira. Ruši li DRI ugled univerziteta, radeći kao pi-ar agencija vladajuće partije? Naravno da ne. Ni DRI, ni tužilaštvo nemaju svoje mišljenje: oni samo slušaju uputstva koja stižu „odozgo“, šta su oni krivi? Ne bi oni ponižavali rektorku time što su krivičnu prijavu najpre poslali medijima, ali, šta su mogli, kad je tako „nalagao trenutak “? Ne bih dalje išla u dubinu tog dna, jer tamo nije rešenje. Ako ima rešenja za povratak ugleda BU, ono bi se najpre nalazilo u zabrani paralelnog članstva u vodećim partijama i u studentskim parlamentima na našem univerzitetu. Jer, od kad je višestranačja, studentska rukovodstva verno prate partijsku hijerarhiju u zemlji: kad je na vlasti DS - lideri studentskih parlamenata su članovi DS. Kad je na vlasti DSS – isto. I sada je isto. Zašto? Zato što su studenti – partijska vojska, objasnili su mi još davno, u doba vladavine DS-a. A protiv koga se borite, pitala sam. Protiv koga zatreba, odgovorili su. Mnogo veću štetu prave dekani, prodekani i ugledni profesori koji svaki studentski zahtev za novim ispitnim rokom redovno prihvataju, ne samo u doba korone, nego u svako doba. Jer, svi profesori su povezani: jedni čekaju unapređenje, drugi su dužni da vrate neku uslugu, treći očekuju nečije zaposlenje.... nebitno. Uglavnom, niko neće nikome da se zamera. A to se postiže jedino – širom zatvorenih očiju. Tek kad naiđe trag svežeg vazduha, može se videti besmisao ovakvog sistema. Kod nas se, na Ekonomskom fakultetu, to desilo kada se zaposlio profesor koji je diplomirao fiziku na Lomonosovu, a doktorirao ekonomiju na Jejlu, koji me je jednom, sav zbunjen, upitao: „Reci mi, molim te, šta je to – apsolvent?“ Dotle, priznajem, ni sama nisam pomislila koliko je besmislena ova „titula“ koju večiti studenti večito brane i sa ponosom je ističu, dobijaju posebne ispitne rokove - i skoro svaku beneficiju koju požele. A toga nema nigde, sem kod nas! Naravno da je ova vlast, primitivnija i osionija od onih ranijih, dodala opori ukus duboke države, slanja pretećih pisama „iz rektorkinog kabineta“, ili, što je stvarno nezabeleženo – da u Srbiji niko javno ne staje u odbranu predsednika SANU - koga danas svaki uličar može da unizi i ukalja, a režimski mediji da to uredno zabeleže i pohvale. Ko bi u Srbiji danas poželeo da ceo život provede nad knjigom, postane ugledni profesor Beogradskog univerziteta, pa da svoju akademsku karijeru kruniše tako što postane predsednik SANU? Ako nešto trajno ruši ugled BU, to je samoupravljanje. Ako neko ruši ugled, to smo - svi mi. Na Beogradskom univerzitetu nije ostalo ni zrno morala niti ponosa, pa nema ko da javno izrazi zgražanje nad tim šta se dešava rektorki Beogradskog univerziteta, predsedniku SANU, ili bilo kome sledećem od ugleda i obraza. Dakle, poštovana rektorka, niste u pravu. Svima nama sa BU je u interesu da rušimo njegov ugled. Inače - ne bismo napredovali, ne bi nam rasla plata, ugled ili moć u našem samoupravnom raju. A videćemo da li će to i Vama biti u interesu, ako nakon Vašeg novog mandata samoupravljanje preživi, a najbolji studenti i profesori nastave da beže u inostranstvo.