Arhiva

Oko vremena

M. V. | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 13. oktobar 2021 | 11:46
Do 18. oktobra, u Legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, traje izložba Goran Babić: Povremeno zaustavljanje vremena. Reč je o preseku biografije i umetnosti Gorana Babića kroz arhivsku, dokumentarnu građu, više od stotinu naslova njegove poezije, proze, kritike, političke esejistike, audio i video-materijala, zajedno sa radovima savremenih umetnika Darinke Pop-Mitić, Tamare Đorđević, Siniše Ilića, Vesne Vesić. Život i delo Gorana Babića predstavljaju fantastično preplitanje biografije, umetnosti, istorije i politike. Odrastao je u različitim delovima Jugoslavije, studije završio u Zagrebu, gde je kao pisac i političar delovao do početka jugoslovenske ratne drame, kada se trajno nastanjuje u Beogradu. Autor je televizijskih, filmskih, radijskih, muzičkih i novinskih projekata, kao i urednik više časopisa, među kojima se posebno ističe Oko. Tim je rečima novinarima najavljena ova postavka, sa uputstvom kako da do galerije dođu: „Rodoljuba Čolakovića 2 (ugao Drajzerove), trolejbus 41 (sići kod KBC dr Dragiša Mišović), Dedinje, spustiti se Drajzerovom“. Putanja nas jeste odvela na izložbu, ali i do drugog toma memoara Nojeva barka Miodraga B. Protića, slikara, istoričara umetnosti i čuvenog likovnog kritičara NIN-a. Na 186. stranici, on svedoči koliko su zanimljive bile večere kod Milice i Rodoljuba Čolakovića, kojima je, pored ostalih, prisustvovao i Ivo Andrić. Opisuje Čolakovića: „Gostoljubiv, neposredan, ali i strog ako treba: stareći, gubio je status aktivnog učesnika i sticao status moralnog sudije, koji bi, ne skrivajući zabrinutost, ponekad rekao: `Mislio sam da će put ka socijalizmu biti lakši, ali u ljudskoj prirodi ima više mraka nego što sam očekivao` (što je Andrić oduvek znao).“ Skreće pažnju da se Milica Zorić 1957. okrenula tapiseriji, „u koju je utkala svet toliko ekstatično taman i maštovit da je odmah primećena“. Ukoliko bi se povela rasprava o krupnim temama – napominje – svi bi diplomatski izbegavali oštrine, kao i u drugim kućama. „Ako bi se neko zaboravio, domaćin bi okrenuo palac ka tavanici što je značilo: prestani.“