Najlepša Nova godina u životu

Velika je zagonetka kako smo nekad, pedesetih, šezdesetih godina prošlog vijeka, imali sve potrebne vrline, znanje, vještinu, smjelost, polet i svijest o općem dobru, da sagradimo čitave gradove, povežemo ih cestama i željezničkim prugama, da dovedemo tekuću vodu, struju i plin u milijune domaćinstava, masovno se obrazujemo i zaštitimo od zaraznih bolesti, a onda je sve to nekako nestalo. Gdje je nestalo? Šta je uzrok ovome civilizacijskom nazadovanju, upitate se zapanjeno? Kako su jugoslavenske zdravstvene vlasti, kad je na Kosovu izbila epidemija velikih boginja, za samo dvadeset dana cijepile kompletno stanovništvo? Svih dvadeset milijuna Jugoslavena. I nije bilo ni jednog jedinog imbecila da dođe pred ambulantu s kartonskim natpisom da se on ne da čipirati. Dođete li zatim u Hrvatsku, na Baniju, u kraj koji je u decembru 2020. stradao u potresu, i nađete nesretne Banijce na onome istom mjestu gdje ste ih godinu ranije ostavili, u blatu i snijegu, kako skupljajući pleteni prsluk na grudima promrzli pretrčavaju između bijelih limenih kontejnera, herojske priče kako su se nekad Skoplje, Banja Luka i Budva obnovili samo nekoliko mjeseci nakon razornog podrhtavanja tla zvuče sasvim nevjerojatno. Zar smo u međuvremenu zaboravili miješati cement i pijesak s vodom? Kako su naši očevi i djedovi prije pedeset godina, s lopatama i motikama, izvodili graditeljske podvige koji su nama danas, sa svom naprednom tehnologijom, nezamislivi?  Upitate li hrvatske vlasti zašto se na Baniji ništa ne gradi, znate li što bi vam oni odgovorili? Oni bi vjerojatno odgovorili da se ne kaže Banija nego Banovina. Nacionalizam nas je na svaki mogući način uništio, moralno, intelektualno, materijalno, totalno nas je raščovječio. Ali, onda opet, ukaže se s vremena na vrijeme svjetlo u nama, luč dobrote obasja naše izgubljene duše. Bilo je tako u Glini i Petrinji lani, između katoličkog i pravoslavnog Božića, silan se narod sjatio da pomogne stradalnicima. Deseci hiljada iz svih krajeva pohitali su s hranom, odjećom, pokrivačima, grijalicama, građevinskim materijalom. Ugostitelji su kuhali, a bageristi raskopavali ruševine. Sve je bilo džaba i nitko nije žalio što spava u automobilu, a kod kuće ga čeka okićen bor, pečena prasetina, francuska i kolači. Bio sam tamo prvog januara ujutro i bila mi je to najljepša Nova godina u cijelom životu.  Nevolja je tako popravila ljude da se dogodilo nešto do jučer nečuveno, zaboravile su se vjerske i nacionalne podjele. Nesebično su se pomagali ne pitajući tko se kako zove i duh toga je ostao živ. U kontejnerskom naselju u Glini Hrvati su pozvali susjede Srbe da njima skromno proslave 25. decembra, a susjedi Srbi će njih uzvratno ugostiti 7. januara. Ovo su jedinstvo i ova ravnopravnost čak i službeni, obnovom Banije upravljaju Boris Milošević iz Samostalne demokratske srpske stranke i hadezeovac Tomo Medved. Srpski i hrvatski ministar pošteno dijele zasluge za ono što je učinjeno i sramotu za ono što nije. Sramote je, nažalost, neusporedivo više od zasluga.  Otkako su volonteri otišli, ništa ovdje više ne funkcionira. Srce vam se slama kad vidite starce kako žalosno zure kroz zamagljene prozore bijelih limenih kućica. Ministarstvo graditeljstva predstavilo je nedavno dva tipa montažnih kuća kakve bi se na proljeće trebale užurbano graditi, ali za samo nekoliko dana izbila je afera pa je jedan tip povučen. Sve je još jednom otkazano i vraćeno na početak. Ako se štogod ovdje gradi, gradi se uglavnom nezavisno od vlasti, grade pojedinci, poduzeća, biskupije i eparhije. Privatnici su napravili više kuća od države, upozorava Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline, voditeljica humanitarne organizacije LJudi za ljude i, bez konkurencije, najbolji čovjek u čitavom ovom kraju. Od nje sam saznao da je Vlada Vojvodine napravila krasnu kuću Milanu Bakiću iz Majskih Poljana, a Grad Beograd na proljeće bi trebao završiti pet kuća za obitelji Mire Zlonoge, Borislava Meandžije, Branke Majkić, Radmile Tomić, Duška Karapandže i Stane Bjelajac. Ako se još niste odlučili što ćete darovati za Božić, javite se Branki Bakšić Mitić. Naći ćete je na fejsu.