Arhiva

Kad je 40 veće od 20.452

Lazar Divjak autor muzičkog romana Roll Intro Tape, projektni menadžer UNDP za lokalni razvoj, tekstove o muzici piš? | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 4. januar 2022 | 16:43
Kad je 40 veće od 20.452
Za NIN iz San Franciska Do San Franciska i nazad sam preleteo 20.452 km. Pošten čovek toliko doda na kilometražu svog auta kada 117 puta ode do Lopara i nazad, pa onda još jednom do tamo. Ili 37 puta do Kumbora u jednom pravcu, s još dosta kusura. U stvari, vrlo je jednostavno: 40 je veće od 20.452. Da nije jednog benda i njihove 40 godina duge istorije, meni svakako ne bi palo na pamet da u četiri aviona provedem u totalu nešto preko 26 sati i pređem tih 20.452 km. Metalika je osnovana decembra 1981. godine u Los Anđelesu, nekoliko meseci pošto je stidljivi osamnaestogodišnji DŽejms Hetfild odgovorio na oglas koji je u novinama objavila brbljiva bivša teniska nada iz Danske, Lars Ulrih. U oglasu je stajalo da se traže muzičari koje zanima određena vrsta nadolazećeg ali tada još avangardnog stila hevi metala. Do decembra su kompletirali prvu postavu, ali su u narednim mesecima otkrili da je Los Anđeles prilično nenaklonjen njihovom poduhvatu, dok su u San Francisku bili iznenađujuće dobro prihvaćeni. Preselili su se tamo na izričit zahtev Klifa Bartona, tadašnjeg basiste. U 40 godina od tog decembra Metalika će proći u principu sve što se u muzičkom svetu može proći i stići do statusa jednog od najvećih svetskih imena. Nije zahvalno rangirati nečiju uspešnost, parametri su mnogobrojni, a teško se iz analize izbacuje subjektivnost. O tome da li je Novak Đoković najbolji teniser svih vremena nikad neće doći do konsenzusa. Cifre dostupne o Metaliki kažu da su zaključno sa 2018. prodali preko 125 miliona albuma i 22 miliona karata za koncerte (i kao honorar od potonjih inkasirali oko 1,4 milijarde dolara), te svirali na svim kontinentima ove planete. Svim, svirali su i na Antarktiku decembra 2013. Ono što ih čini toliko velikim je na prvom mestu integritet. Stigli su dovde pod svojim uslovima. U vreme kada su počinjali oko njih nije bilo nikakve strukture: jedina reklama koju su imali bila je to što su oni koji su ih gledali prepričavali onima koji još nisu. Glavne američke radio - stanice dugo nisu želele da imaju veze sa njihovom muzikom. Sve do četvrtog albuma i januara 1989. Metalika nije imala nijedan spot, nikakvu zastupljenost na MTV-u (a MTV tada jeste bio ustanova koja je vedrila i oblačila u muzičkom svetu). Takav put do vrha bio bi danas uporediv sa sticanjem statusa planetarne senzacije a da o vama ne postoji ni trag na kojoj god trenutno bitnoj platformi na internetu. Ali kvalitet, upornost, posvećenost, ako treba i nemilosrdnost vrteli su gde burgija neće. Sredinom jula Metalika je objavila da će 40. rođendan proslaviti sa dva specijalna koncerta u San Francisku 17. i 19. decembra. Toliko specijalna da će karte biti ponuđene samo bivšim članovima fan kluba (bivšim jer je klub prestao da postoji 2015, od kada su svi sadržaji kluba besplatno dostupni na internetu), i to samo onima koji budu izvučeni na lutriji. Prijavio sam se reda radi i bio veoma iznenađen kada sam otkrio da sam izvučen. U narednim mesecima pojavio se zavidan broj prepreka: između ostalog prvo je delovalo da je nemoguće dobiti vizu, pa sam onda zbog promene posla imao veliki znak pitanja za slobodne dane, da bih četiri nedelje pred put dobio kovid. Ukus i miris mi se još nisu vratili, a već sam presedao u Frankfurtu. Naravno, zašto se zadovoljiti s dve pune arene kada možeš imati ceo grad? Shodno svojim svetonazorima Metalika će rođendansku žurku pretvoriti u preuzimanje San Franciska i tokom četiri dana organizovati seriju koncerata manjih izvođača, prikazivanje filmova, promociju knjige, gomilu žurki, ali i razne društveno korisne aktivnosti. Gradonačelnica London Brid će ih ugostiti i svečano proglasiti 17. decembar danom Metalike u gradskom kalendaru, što je, konačno, lep način da jedan tako bitan grad oda priznanje umetnicima koji su ga ponosno predstavljali u svetu. Grad će zaista izgledati drugačije zbog njih. Ulice su svakim danom bile sve punije ljudi iz celog sveta u odeći sa njihovim upadljivim logom. Lokalne vesti su hvalile ulogu benda u ponovnom jačanju gradske ekonomije, jer se radilo o prvom značajnijem prihodovanju od turizma od početka pandemije. Ja sam se, doduše, u šetnjama i turističkim obilascima odlučio za kežual varijantu, a Zvezdin dres će sačekati koncert. Ima se šta i videti u San Francisku i oko njega. Ako se posmatra bez drugih naseobina u široj okolini zaliva, grad je po veličini uporediv sa Beogradom i većina stvari dostupna je peške (ako se pametno izabere putanja, jer strmine koje su proslavili Prljavi Hari i kombinacija Majkla Daglasa i Karla Maldena uopšte nisu preuveličane za potrebe snimanja). Na pola sata vožnje od centra nalazi se Mjur Vuds, šuma, odnosno park prirode sa sekvojama dovoljno starim da su dolazak Kolumba slavile uz koktele za svoj 500. rođendan. Kada se preskoči puko prizivanje referenci iz popularne kulture, poseta Alkatrazu ostavlja mnogo znakova pitanja o kaznenom sistemu i mogućnosti iskupa i rehabilitacije. I pored svoje mračne strane (nezvanično, radi se o lokaciji najvećeg broja suicida na svetu; zvanična statistika se više ne objavljuje zbog straha od glorifikacije), Golden gejt je neverovatno impozantan uživo, iz kog god ugla se vidi. I to su samo osnovne i očekivane atrakcije, lepote i zanimljivosti ima na sve strane. Koncerti? U gradu u kom iz svakog ćoška dolazi neka muzika, a da te njen kvalitet uvek natera da zastaneš, od benda koji ima 40 godina istorije i potrebu da probere iz pozamašnog kataloga ozbiljnih hitova, i uz najzagriženiju publiku koju su mogli da okupe u Čejs centru, raspamećenje nije moglo da izostane. Inače, nedelju dana pred koncerte Metalika je objavila da će koncerti biti besplatno prenošeni preko Amazonovih striming servisa, što će svakako mnogo značiti onima koji nisu mogli da dođu do karata, bilo zbog nedostatka sreće, ili zbog prilično zamršene situacije oko putovanja u vreme pandemije. Uopšte nije nemoguće da je ova saradnja sa Bezosom krajnje proračunata: on dobije dragocen sadržaj za svoje platforme, a zauzvrat ih povoljno lansira u recimo svemir i načini prvim bendom koji je svirao iz orbite, kad su već kontinente apsolvirali. Lars Ulrih, autor koncertnih setlista će ignorisati svaku glasinu o onome što sprema, ali će rezultat postati jasan posle petnaestak minuta prve večeri: spisak je hronološki organizovan. Svaki album biće predstavljen s nekoliko pesama, tako što će u petak početi od najstarijih i doći do najsvežijih dana, dok će u nedelju okrenuti tok i ići unazad kroz istoriju. Izbor pesama je bio san snova: očekivani standardi su dobili svoje mesto, ali je šansu dobila i gomila rariteta. Evo, gledao sam ih 11 puta pre ovoga, pa sam opet tokom te dve večeri ukupno 10 pesama prvi put čuo uživo. I ne samo to, Fixxxer je, na primer, pesma iz ’97. koju su baš sad prvi put u životu svirali uživo. Nije slučajno što je nikad nisu svirali, baš kao što verujem da nije slučajno što sada jesu. Za razliku od prvog devetomesečnog boravka na rehabilitaciji i terapiji koji su 2002. bili bogato dokumentovani, DŽejms Hetfild će se koji mesec pre početka pandemije ponovo povući na oporavak, ali ovog puta uz jedno vrlo diskretno obaveštenje. Fixxxer je oduvek delovala kao najličnija pesma koju je napisao. Borba u svakom od nas je ona koja nema kraj. Ne čudi što je jedna od pesama koje će svirati biti i Bleeding Me, iako će najsnažniji utisak zapravo ostaviti Hetfildov komentar na kraju pesme, kada se zahvaljivao na šansi da je svira jer ima terapeutsko dejstvo na njega. Ništa manje nije rezonirala ni Fade to Black, odnosno pauza pred finale pesme, u kojoj Hetfild bez trunke melodramatičnosti izgovara da je pesma za sve koji se muče u životu: „Niste sami.“ Rečima opisati sve emocije koje su stale u ta dva koncerta je preozbiljan zadatak. Metalika je svetski fenomen zbog svoje dugovečnosti jednako koliko i zbog sposobnosti da dodirne toliki broj različitih ljudi širom sveta. Ako ih pandemija nije sprečila da ovako proslave 40. rođendan, ne bih razmišljao o apokalipsi koja bi mogla da ih onemogući da nešto slično naprave i za deset godina. Lazar Divjak autor muzičkog romana Roll Intro Tape, projektni menadžer UNDP za lokalni razvoj, tekstove o muzici piše za sajt 27words.rs