Arhiva

Ući sebi u trag

Mića Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 12. januar 2022 | 12:00
Ući sebi u trag
Akademska knjiga objavila je roman Ulica mračnih dućana Patrika Modijana (1945), nagrađen Gonkurom još 1978. godine. Mirjana Uaknin, koja je počela da prevodi Modijana dve decenije pre nego što je 2014. dobio Nobelovu nagradu, potvrđuje našu tezu da je u ovom delu otkrio svoj svet, ispisujući već na početku reč trag i listajući stare telefonske imenike. „Upravo od ovog romana, njegov umetnički svet postaje oformljen na dosledan način. Više nema romana koji nije građen po modelu istrage“, kaže Mirjana Uaknin za NIN. „Pripovedač-istražitelj, objekat potrage za samim sobom, nastoji da pohvata niti udaljene prošlosti. Policijska istraga predstavlja ’narativni akt’ u potpunosti okrenut problemu traženja identiteta. Otuda stari telefonski imenici, pisma, zaboravljena imena, požutele fotografije i kutije prepune drangulija koje tek treba istražiti. A tragovi onoga što se ne može odgonetnuti vode neminovnom neuspehu istrage.“ Zlatko Crnković objavio je ovaj naslov 1980. u čuvenoj ediciji Hit. „Pripadam generaciji kojoj je Crnkovićeva edicija Hit bila prozor u svet, a Ulica mračnih dućana kultna knjiga. Sećam se neiscrpnih razgovora o romanu čiji je narativni prosede bio velika novina. Bilo je vrlo hrabro izvesti na scenu istražitelja sopstvene prošlosti koga je gubitak pamćenja doveo da potpuno izgubi tragove svog života. Ideja je porodila maestralnu tezu o tome da prošlost koja se ne može odgonetnuti ne uspeva da podari smisao sadašnjosti.“ Književnik je slavni flaner, šetač. Grad vidi kao palimpsest i otkriva ga sloj po sloj. „Retko kada je u književnosti jedan grad tako predstavljen kao što je Pariz u Modijanovom delu. Neumorni šetač za koga ovaj grad više nema tajni! Po tome je sličan i mnogim drugim piscima pre njega: Balzaku, Simenonu ili Kenou. Postupak postaje još složeniji zato što uspeva da poveže prostornu sa vremenskom komponentom. On kaže: ’Pariz koji opisujem u knjigama više ne postoji. To nije nostalgija, jer ne žalim za onim što je prošlo. Svoj Pariz nastojim da pretvorim u bezvremeni i onirički grad čije se epohe prepliću’.“