Arhiva

Bezgranična poskupljenja

Petrica Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 2. mart 2022 | 11:00
Bezgranična poskupljenja
Prve posledice sukoba između Rusije i Ukrajine osetili su srpski prevoznici, zbog zastoja i otežanog transporta robe namenjene ruskom, beloruskom ili ukrajinskom tržištu, dok će one kasnije osetiti svi. Prema prvim procenama, što na globalnom, što na lokalnom nivou, skoro da i nema dela sveta na čiju ekonomiju se aktuelni rat neće odraziti, a među najvećim gubitnicima, osim zaraćenih strana, mogle bi se naći upravo evropske ekonomije, uključujući i ovu našu. Privredna komora Srbije već je formirala Krizni tim, čiji zadatak je da od privrede prikuplja informacije o tome sa kakvim se teškoćama u poslovanju suočavaju, te da pronađe način kako da se njihovi problemi rešavaju. Svi strepe od produbljivanja i produžavanja ovog sukoba, koji osim ljudskih žrtava i materijalne štete, svet lako može odvesti u ko zna koju u nizu duboku ekonomsku krizu, u kojoj će se ukrstiti ekonomska recesija i nezaustavljivi ra(s)t cena, što je bilo nagoveštavano i u mesecima pre rata, a sada može biti samo izvesnije i ozbiljnije. Ako je do sada Narodna banka Srbije tvrdila da je rast cena (inflacija je merena rastom potrošačkih cena od januara prošle do januara ove godine dostigla 8,2 odsto) oročenog trajanja, te da će njihovo smirivanje uslediti već od polovine ove godine, ruski napad na Ukrajinu bi ovu računicu, sasvim izvesno, mogao da pokvari. To, uostalom, smatraju i analitičari Privredne komore Srbije, sumnjajući da bi iznete projekcije centralne banke i zacrtani inflatorni ciljevi mogli biti ostvarivi ukoliko rat potraje. Zbog toga se strahuje da bi inflacija, umesto da se smiri, uskoro mogla postati dvocifrena. Za utehu nije ni činjenica da Srbija ima dovoljno zaliha hrane, pa i energenata i da se cena gasa za građane neće menjati do kraja ove grejne sezone, jer rigorozne sankcije koje zapadni svet uvodi Rusiji ne može bez posledica ostaviti sve one koji zavise od ruskog gasa. Osim energenata čija cena utiče na formiranje krajnjih cena gotovo svake vrste robe, ugroženo je i snabdevanje nekim sirovinama, a agrarni analitičari već govore o dodatnom poremećaju na tržištima osnovnih poljoprivrednih sirovina, poput pšenice, ali i inputa kao što je mineralno đubrivo. NJegovo poskupljenje neminovno vodi skupljoj proizvodnji, a potencijalno i manjim površinama pod usevima, a rezultat svega toga su onda smanjeni prinosi, što će dodatno pogurati rast cena. Baš kao i u slučaju energenata, taj rast će se onda odraziti na poskupljenje nekih namirnica, pa bi do prethodnih meseci beleženi maksimumi u povećanju cena hrane na globalnom tržištu uskoro mogli biti probijeni. Ukoliko se ovo dogodi, NBS bi zbog obuzdavanja rasta cena, jer njihovo privremeno zamrzavanje nije trajno rešenje, morala zaoštravati monetarnu politiku, odnosno povećavati kamatnu stopu, što će opet nepovoljno uticati i na privredu i na građane. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, naša spoljnotrgovinska razmena sa Ruskom Federacijom iznosila je u 2021. godini 2,37 milijardi evra, s tim što je uvoz bio 1,5 milijardi, a izvoz nešto veći od 800 miliona evra. I sa Ukrajinom Srbija ostvaruje trgovinski deficit, obim robne razmene bio je 381 milion evra, od čega je izvoz vredeo 153,5, a uvoz 227,6 miliona evra. U uvozu iz Ukrajine dominiraju gvožđe i crni metali, dok iz Srbije izvozimo u tu zemlju pokrivače podova, mineralna đubriva, gume za automobile, hartiju... U ruskom uvozu opet dominiraju energenti, dok su izvoznici uglavnom proizvođači jabuka i drugog voća, te čarapa i lekova. I dok bi izvoz robe iz Srbije u Ukrajinu, a potencijalno i uvoz iz te zemlje mogao biti praktično prekinut, što se Rusije tiče, očekuju se poteškoće u smislu poskupljenja naše robe i njene smanjene konkurentnosti na tom tržištu usled pada vrednosti rublje (od oktobra prošle do kraja februara ove godine ruska valuta je u odnosu na američki dolar izgubila 40 odsto svoje vrednosti), a najveću potencijalnu štetu mogli bi trpeti proizvođači voća. Špediteri već trpe štetu zbog otežanog prevoza robe ili velikih zastoja na granicama, dok delovi privrede ne mogu da naplate svoja potraživanja, jer platni promet ne funkcioniše neometano. U Privrednoj komori kažu i da su naši najveći izvoznici u Rusiju kompanije sa kapitalom iz Evrope, što će svakako imati uticaja u ovoj krizi, ali i naglašavaju da će PKS napraviti model konkretne podrške ugroženoj privredi. Prema rečima Marka Čadeža, predsednika PKS-a, taj model mogao bi biti po ugledu na onaj iz EU, jer će rat sasvim sigurno ostaviti posledice i na tamošnje ekonomije, što one najdirektnije koje će zahtevati konkretnu pomoć ugroženim delovima privrede, što onu indirektnu, a koja će se meriti uticajem rata na makroekonomsku stabilnost i globalnu i pojedinačnih zemalja. Srbija se za sada hvali ekonomskim rastom u 2021. od sedam odsto, ali znajući da je on posledica što niske prethodne osnove, što malo veće inflacije od očekivane, krajnje je neizvesno šta će se dogoditi u ovoj godini. Procene govore da bi ta stopa mogla biti i upola manja, pogotovo ukoliko se aktuelni sukob brzo ne okonča. Koliko će koja država, pa i Srbija, uspeti da sanira ekonomske posledice trenutnog rata zavisiće najpre od situacija u njihovim budžetima neposredno pre ruskog upada u Ukrajinu. Nevolja je tim veća što se ova kriza praktično ukršta sa onom koju je izazvala pandemija i koja ovih dana ulazi u treću godinu, pa je rat, umesto konačnog izranjanja iz pandemijskog ekonomskog mulja doneo još jedno dublje ili pliće porinuće. Nedovoljno oporavljene od haosa koji je napravio kovid, sa prenapregnutom fiskalnom slikom i još prenapregnutijim javnim dugovima, većina evropskih ekonomija, a one će pored ruske i ukrajinske, biti najviše pogođene, teško mogu biti izdašne u meri u kojoj su to bile 2020. Pritom, rast cena, što tada nije bio slučaj, ne ide im naruku, pošto bi saniranje jednog problema vodilo daljem produbljivanju novog, odnosno još većem inflatornom pritisku. Iako je rat na svom početku, ekonomska šteta se već sada računa - berzanski indeksi pokazuju svoju osetljivost na svaku vrstu krize, a pogotovo rata, taman on u ovom trenutku bio još uvek lokalizovan, auto-industrija računa da ne može ostati neoštećena, Evropa kao i svaki put zapomaže da je zavisna od ruskih energenata, proizvođači hrane da će rat uticati na potencijalno divljanje cena, a centralne banke, mada još uvek tiho, da će sve ovo dodatno zakomplikovati njihov nimalo zavidan položaj. U mesecima pre otpočinjanja aktuelnog sukoba možda su i mogli da razmišljaju o postepenom povećanju kamatnih stopa kako njihovo naglo povećanje zbog inflacije ne bi osetno uticalo na krhki privredni oporavak, ali sada je sve manje izvesno da će imati taj luksuz.