Arhiva

Đavolovo kopito

Pavle Simjanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 18. maj 2022 | 12:37
Đavolovo kopito One time I trusted a stranger/’Cause I heard his sweet song/And it was gently enticing me/Though there was something wrong/But when I turned he was gone“ (Jednom sam poverovala neznancu/Čuvši njegovu slatku pesmu/Nežno me podstrekivala/Iako nešto nije bilo u redu/Ali kada sam se okrenula više ga nije bilo), referiše DŽudi Sil u pesmi Jesus Was a Cross Maker iz 1971. godine, jednoj od dve njene pesme primenjene u ključnim momentima poslednje epizode prve sezone serije Outer Range (Granično polje) Amazon Prajma (autor je do sada isključivo u pozorištu aktivni Brajan Votkins; Bred Pit je jedan od producenata). No, umesto „neznanca sa slatkom pesmom“, modernog kauboja Rojala Abota (DŽoš Brolin) obuzima ogromna, kao šestarom iscrtana rupa u zemlji koja se odjednom pojavljuje blizu granice takođe ogromnog porodičnog imanja. Ili je rupa oduvek bila tu negde, u drugoj formi? Vajominška porodica Abot svakako se već neko vreme suočava sa nizom nedaća. Stariji sin je u obamrlosti izazvanoj nestankom supruge i opterećenjem staranja o devetogodišnjoj ćerki; mlađi sin je i dalje lokalna nada rodeo jahanja na biku, dok život na suncu i „rekreativno“ pijančenje počinju da urezuju bore na njegovom licu a simpatija iz gimnazije se vraća u rodni grad i, bijući bitku protiv sopstvene muke, zamenjuje univerzitetsku diplomu radom na šalteru banke; Rojalova žena Sesilija polako ali nezaustavljivo – a Rojal je odavno prošao taj put – gubi veru u boga (Lili Tejlor je sidro serije, kroz lik naoko skrajnut a zapravo neopterećen nasilnom dramskom linijom)... A zatim, tu su vlasnici komšijskog ranča, drugi deo u vesternu obaveznog sukoba klanova. Za kontekst zanimljivo, i sa te strane žičane ograde nalazi se motiv žene koja je napustila porodicu, kao da nam autor poručuje da se muški svet ne može izmeniti na drugi način osim nasilnim ženskim nestankom (usput, ne radi se o pomodnoj angažovanosti, sa jednom ženom o kojoj ne znamo ništa osim što je nestala, i drugom koja, kada se priključi na polovini sezone, zapravo obavlja funkciju negativca). Ipak, socijalna sapunica (uz triler liniju radnje) tek je potporni stub naučne fantastike koju, uz rupu, održava jedan od - odaberimo taj pridev – najzabavnijih likova televizijske godine. Ime joj je Otam Rivers (da, Jesenje Reke; igra je Engleskinja Imodžen Puts, već deceniju prisutna kao začin u neukusnim ili za njeno prisustvo prirodnim jelima, kao što je ovde slučaj), pojavljuje se niotkuda sa velikim putničkim rancem, predstavlja kao pesnikinja i dobija od Rojala dozvolu da kampuje na ivici imanja. Koju epizodu kasnije njih dvoje će igrati partiju pokera nakon što joj Rojal traži da mu pokaže stopalo da bi bio siguran da se ispod stola ne nalazi đavolovo kopito. Ne možemo mu mnogo zameriti, s obzirom na to da se prva epizoda završava tako što Otam gurne Rojala u rupu da bi dokazala sumnju da je u pitanju portal ka... nečemu. A za početak, odvodi nas nakratko u blisku budućnost u kojoj se Rojal nađe okružen industrijskim postrojenjem za crpljenje nekakvog energenta, vojskom naoružanom „dugim cevima“ te naučnicima koji previše podsećaju na pripadnike sekte. Ukoliko do sada nije bilo jasno, bizarnost je u seriji Outer Range odvrnuta do maksimuma, sa spasonosnim elementom odsustva samosvrsishodnosti. Zapravo, autor serije, sve vreme braneći svoje delo od smrtne ozbiljnosti (jedan član suparničkog klana u intimi sobe, obučen samo u bele gaće, peva I Have Hothing Vitni Hjuston), traga za dubokim strahovima današnjice. Šta smo to uradili sa planetom? Da li će dihotomija duhovnog i materijalnog zaista otvoriti crnu rupu koja će nas sve usisati, i to ne iz nekakve kazne, jer crne rupe ne operišu na tako kompleksnom i ljudima razumljivom nivou? Da li će prošlost koju biramo da ignorišemo – sada je i televizijski modifikujući, sa crnim glumcima u viktorijanskim kostimima – doći u gluvo doba noći da nam pokuca na vrata? Kroz seriju se iznova smireno šetka bizon sa dve zabodene indijanske strele. Podsetiće nas na sve što smo zatrpali, a kada se to desi biće strašno, komično i divno, i učiniće da sve što smo znali nestane, poput neznanca DŽudi Sil. Pavle Simjanović