Arhiva

Žaba kuvana u obranom mleku

Slobodan Cvejić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 3. avgust 2022 | 13:21
Žaba kuvana u obranom mleku
Sigurno su vam poznate one dve poučne priče o žabama, ali valja se uvek iznova podsetiti. U jednoj, dve žabe su upale u dubok lonac sa malo mleka. Pretila je opasnost da se udave u mleku, pa su pokušavale da iskoče iz lonca. Jedna žaba se umorila i rešila da odustane, a druga je uporno, i naizgled uzaludno, nastavila da skače. Na kraju priče, žaba koja je odustala udavila se, a druga žaba je svojim skakanjem uspela da mleko ubućka u puter i da konačno odskoči od čvrste osnove preko ivice lonca. Zamislite da su ove dve žabe birači u Srbiji, da je lonac političko jednoumlje u koje nas je ugurao Vučićev režim, a da su mleko tzv. nacionalne frekvencije, tj. javni (čitaj: naš zajednički) prostor za elektronsko emitovanje medijskih programa. Visok je to lonac, čvrstih zidova. Mi građani, birači, politički akteri, žabe smo koje ili plutaju po mleku čekajući da potonu ili skakuću, skaču, poneka čak i đipa, pokušavajući da održi perspektivu (ili samo iluziju?) prostranstva izvan lonca. A mleko? Ono je, uz nameru nekih (od nas) žaba da skaču dok ne crknu, ključni faktor za podizanje startne osnove za iskakanje iz jednoumlja. Ako mleko ima više masnih jedinica, lakše i brže će se ubućkati u puter. Masne jedinice su slobodni, profesionalni i objektivni elektronski mediji. Ako u našem zajedničkom medijskom prostoru nema nijedan takav, mleko je potpuno obrano, takoreći voda. Voda nas dovodi do druge priče o žabi. One koja kaže da ako žabu stavite u lonac vode i postepeno ga zagrevate, ona će se isto tako postepeno adaptirati na temperaturu, neće reagovati i neće ni primetiti kad bude skuvana. E, sad spojite ove dve priče, zamislite da se žabe umesto u vodi kuvaju u mleku. Sada imamo još jednog aktera u priči, a to je REM. On je ringla kojom se zagreva mleko. (Tako je to kod nas u Srbiji, a inače bi trebalo da precizno meri masne jedinice u mleku.) Uvođenje faktora temperature dodatno dramatizuje priču. Kuvanjem mleka žabama se dodatno skraćuje vreme da eventualno iskoče iz lonca jednoumlja. Od toga kako im REM zakuva zavisi da li će ugledati slobodu. Umesto da shvate da su poluskuvane, mnoge žabe veruju da se kupaju u toplom mleku. Šta nam je to Savet REM-a skuvao svojom poslednjom odlukom da dozvolu za korišćenje našeg zajedničkog dobra dodeli istim TV kućama koje, dokazano, to zajedničko dobro zloupotrebljavaju već šesnaest godina? Onome što već znamo iz medijskih objava dodaću i nešto iz svog iskustva koje sam kao mali od kužine stekao na praksi u REM-ovoj kujni. Sednica na kojoj se odlučivalo je trajala relativno kratko, s obzirom na to da je bilo i drugih tačaka dnevnog reda. To me drži u čvrstom uverenju da je glasanje završeno već u prvom krugu. Iz javnih nastupa Judite Popović, a i poznajući nju lično, verujem da njen glas nije dobila nijedna od izglasane četiri TV kuće. Dakle, najmanje šest od preostalih osam članova Saveta je glasalo za ovu sramnu odluku i to su izglasali iz prve. Nije se desilo da za bar jednu od preostalih deset TV kuća glasa tri od ovih osam članova Saveta, pa da bar zbog jednog upražnjenog mesta mora da se glasa i u drugom krugu. Ne, sve je članovima Saveta odmah bilo jasno. Ovo liči na situaciju kada je u decembru 2020. godine biran nedostajući član Upravnog odbora RTS-a i među trinaest kandidata izabran većinom glasova već u prvom krugu. Tada mi je v. d. predsednika Saveta čak i rekao da se većina članova Saveta okupila u kancelariji direktorke REM-a pre sednice i dogovarala o načinu glasanja na sednici. Ne sumnjam da je i ovog puta bilo tako. Odluka je doneta na drugom mestu, a većina članova Saveta je poslušno sprovela. E zato su samo ringla, a ne sofisticirani merač kvaliteta mleka. Toliko o demokratičnosti odlučivanja apostrofiranoj prilikom čitanja odluke Saveta. Idemo dalje. Sve i da je glasano u više krugova, većina od preostalih osam članova Saveta je konačno izabrala TV stanice za koje je jasno da su kršile Zakon o elektronskim medijima i Pravilnik o bližim uslovima za dodelu dozvola komercijalnim pružaocima usluga, kao i preporučene moralne i profesionalne kodekse. Najavljeno je široko obrazloženje ovakve odluke, a iz iskustva rada u REM-u verujem da će Kancelarija Saveta i Pravna služba naći pravnu oblandu u koju će umotati ovaj nejestivi fil. Toliko o profesionalnosti i nepristrasnosti odlučivanja apostrofiranim prilikom čitanja odluke. Ako su moji polazni postulati o načinu funkcionisanja Saveta REM-a, njegove kancelarije i stručnih službi, kao i presudnom političkom uticaju SNS režima na rad i odlučivanje REM-a tačni, važno pitanje koje se meni nameće u ovom trenutku je: zašto nije odlučeno da se bar jedna ili dve dozvole dodele novim igračima već upletenim u SNS-ovo medijsko kolo kroz sumnjive i netransparentne finansijske transfere ili privatizaciju? Tako stvorenim prividom raznovrsnosti nastavilo bi se tiho kuvanje žaba u mlečnoj vodici. Ali, izgleda da režim nije mogao sebi da dozvoli relativni luksuz fingiranja demokratskih procedura koje mu tako dugo prolazi i na domaćoj i na međunarodnoj sceni. U situaciji najave ozbiljnih energetskih i ekonomskih problema režim ne sme sebi da priušti ni najmanji rizik koji bi eventualno donelo uvođenje novih igrača u medijsku igru. U narednom periodu propaganda mora biti još jača. Osim toga, zarade od reklamiranja na nacionalnim frekvencijama su ogromne. To je nagrada dosadašnjim realizatorima Vučićeve medijske propagande za to što nisu istupili iz klijentelističke mreže. Međutim, ovo dodavanje vatre kroz igranje na sigurnu kartu ubrzava kuvanje žaba zbog kojeg će neke početi da bućkaju kako bi iskočile iz lonca. To je rizik koji ne može umanjiti pojačavanje propagande na klijentelističkim TV kanalima. Ona će samo pojačati frustraciju većine građana koji će se u realnom životu suočavati sa većim cenama struje i hrane, nerazumnim bahaćenjem novih bogataša, sve težim uslovima za školovanje i pristojno zapošljavanje svoje dece, a na TV ekranima sa idiličnom slikom skladnog društva, ekonomskih uspeha i istorijskih dostignuća koje projektuje Vučićev medijski tim. Vlast će imati ozbiljan problem da zaustavi to bućkanje i tu će, po svemu što smo videli, važniju ulogu imati podizanje zidova lonca (čitaj: privatne batinaške vojske) nego kupanje u mlečnoj vodici. Drugim rečima, vlast će nas ovakvim postupanjem uvesti u situaciju još većeg društvenog konflikta. Ovde se logično postavlja pitanje: da li smo imali na raspolaganju nekakvo rešenje da se izbegne ovakvo ponašanje vlasti i REM-a? Da li naša ringla ima osigurače? Da, oni postoje u instalacijama. To su predlagači članova Saveta REM-a i poslanici Narodne skupštine koji ih izglasavaju. Predlagači bi trebalo da presudno utiču na izbor kandidata koji mogu da zadovolje zakonski zahtev da budu objektivni, nepristrasni i odgovorni. Glasanje većine njihovih izabranika o dodeli dozvola za emitovanje na nacionalnim frekvencijama je pokazalo da nisu dostojni zakonski definisane uloge. Samim tim znatan deo odgovornosti za posledice ovakvog postupanja leži na predlagačima: verskim zajednicama, udruženjima koja se bave decom, savetima nacionalnih manjina, zajednici univerziteta, novinarskim udruženjima, poslaničkim klubovima. Po svoj prilici i osiguračima trebaju nove licne. Ne mogu da odolim da tekst ne završim možda najpopularnijim pitanjem u Srbiji ove godine: „I šta ćemo sad?“ Pa, izgleda da će biti buć-buć. Autor je profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu i bivši član Saveta REM-a