O našim herojima i njihovim zločincima

Za NIN iz Banjaluke Svaka država nastoji nametnuti službeno sjećanje i to čini snažnim promovisanjem državne interpretacije prošlosti, dok istovremeno sve druge istorije potiskuje. U BiH to nije slučaj. Iako je stao prije 27 godina, u zemlji trenutno postoje najmanje tri etnički tj. konstitutivno podijeljene interpretacije rata. Htjeli ili ne to da priznamo, takve istorije su odlično oružje domaćim političarima za manipulaciju, njegovanje nacionalizama, podjela, straha, napetosti i etničke homogenizacije. Te tri etničke podijeljene istine su sjeme raspada ove države, a možda i novog sukoba. U tekstu koji slijedi prikazaćemo vam neke rezultate istraživanja o percepciji događaja koji su prethodili ratu u BiH, događaja iz rata, političara i vojnika koji su obilježili taj rat, a oni će nam pomoći da dobijemo jasnu sliku o tome kako mladi ljudi opažaju rat u BiH. Najveći broj naših ispitanika je rođen poslije rata, ili su bili sasvim mali i o njemu suslušali i učili posredno, iz priča roditelja i rodbine, razgovarajući sa prijateljima, u školi, iz medija, beletristike, filmova, interneta, ali i slušajući domaće političare. Oni su odrasli u etnički očišćenim sredinama gdje dominira jedan narativ o ratu, dok se alternativni narativi opažaju kao lažni i neprijateljski. Istraživanje je sprovedeno polovinom 2019. godine na uzorku od 1.893 osobe koje žive u BiH. Početna ideja je bila da to bude sprovedeno metodom papir-olovka, ali smo zbog pandemije virusa kovid-19 to promijenili i jedan dio ispitanika je upitnik popunio onlajn. U istraživanju je učestvovalo 1.308 mladih i 525 njihovih roditelja. Polovina ispitanika su Bošnjaci, dok su nešto više od trećine uzorka činili Srbi. Najmanje je bilo Hrvata - 5,2 odsto. Uzroci raspada socijalističke Jugoslavije Prema mišljenju mladih ljudi u BiH, nacionalizam je najvažniji uzrok raspada socijalističke Jugoslavije. Slijedi uticaj pojedinih ličnosti, „drevna mržnja“ i ekonomska kriza. Ako pogledamo odgovore Bošnjaka, Srba i Hrvata, vidimo da među Bošnjacima i Hrvatima preovladava mišljenje da je glavni krivac za raspad druge Jugoslavije nacionalizam, ali ostaje otvoreno pitanje čiji, srpski, hrvatski, bošnjački ili svih zajedno. Možemo naslutiti da će krivac za to biti nacionalizam onih drugih. Interesantno je što Srbi više od Bošnjaka i Hrvata smatraju da su kulturološke razlike uticale na raspad države, ali i ovdje ostaje nedorečenost koje su to razlike koje se toliko velike da bi se zbog njih urušila zemlja. Zanimljivo bi bilo i vidjeti koje su to ličnosti koje mladi Srbi, Hrvati i Bošnjaci okrivljuju za raspad države, tj. da li oni dolaze iz sopstvene ili iz drugih etničkih grupa. Karakter rata u BiH Kada se govori o samom karakteru rata u BiH, nalazimo međusobno neslaganje između mladih Hrvata, Bošnjaka i Srba. Polovina Bošnjaka rat u BiH opisuje kao agresiju od strane Srbije, dok 27,7 odsto smatra da je to bila mješavina agresije, vjerskog i građanskog rata. Za razliku od Bošnjaka, dvije trećine mladih Srba ovaj rat opisuje kao građanski, 7,3 posto kao vjerski, dok 1,5 ga opaža kao agresiju Srbije na BiH. Među mladim Hrvatima ne postoji konsenzus oko percepcije rata u BiH i podjednak je procenat (oko 20 odsto) onih koji ga opažaju kao agresiju Srbije na zemlju i kao građanski rat, dok ga 28 procenata vidi kao zbir svih ovih razloga. O ratnim zločincima U upitniku smo mladim ljudima ponudili niz imena osoba koje su osuđene od strane međunarodnih i domaćih sudova za ratne zločine, ali i neke osobe koje nisu procesuirane ili su oslobođene krivice. Željeli smo da vidimo da li ih percipiraju kao ratne zločince ili ne. Za 45,6 odsto Srba Naser Orić je ratni zločinac iako je u više suđenja oslobođen krivice, baš kao i za 39 procenata Hrvata, ali i 19,5 odsto Bošnjaka. Radovana Karadžića kao ratnog zločinca vidi 84,8 posto mladih Bošnjaka, 59,8 Hrvata i 12,3 odsto Srba. Alija Izetbegović je ratni zločinac za 40,2 procenta Hrvata, 35,3 odsto Srba i 9,6 posto Bošnjaka. Slobodan Praljak je ratni zločinac za 54,3 posto Bošnjaka, 30,5 Hrvata i 15,5 odsto Srba. Kao što vidimo, presude stranih i domaćih sudova ne znače mnogo kada se radi o percepciji ovih osoba od strane mladih Srba, Hrvata i Bošnjaka. Pripadnici svog naroda se u najmanjoj mjeri opažaju kao ratni zločinci, a pripadnici drugih naroda su bez sumnje ratni zločinci. Percepcija Međunarodnog suda za ratne zločine Percepcija Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije značajno varira s obzirom na etničku pripadnost mladih. Da je ovaj sud politički i da radi po direktivama pojedinih država smatra 39,6 odsto mladih Srba, 25,6 posto Hrvata i 10,9 procenata Bošnjaka. Haški tribunal je politički sud koji sudi samo pripadnicima moga naroda - smatra 17,3 odsto Srba, 4,9 posto Hrvata i 1,8 procenata Bošnjaka. Da je to sud koji je napravio neke greške u svom radu, ali neophodan da bi se osudili ratni zločinci u BiH mišljenja je 28,4 posto Bošnjaka, 17,1 odsto Hrvata i 15,3 procenata Srba. U objektivnost i nepristrasnost suda ne sumnja 29,8 odsto Bošnjaka, 24,4 posto Hrvata i 8,5 odsto Srba. Kao što vidimo, najveći kritičari njegovog rada su mladi Srbi, a slijede Hrvati i Bošnjaci, što je u skladu sa narativima koji dominiraju u njihovim javnim mnjenjima. Buduće uređenje BiH Kada se govori o budućnosti BiH, vidimo da je mladi Hrvati, Bošnjaci i Srbi različito vide. Najveći broj Srba (63,4 procenta) volio bi da Bosna i Hercegovina ostane uređena kao i do sada, dok tu ideju podržava 22 odsto Bošnjaka i Hrvata. Trećina Hrvata (34,1 posto) voljela bi da njihova etnička grupa dobije svoj entitet, što bi podržalo i 4,2 odsto Bošnjaka i 8,3 posto Srba. Ukidanje entiteta i kantona najviše podržavaju Bošnjaci (63,7 procenta), ali i 29,3 odsto Hrvata i 17,5 posto Srba. Ideja o ukidanju kantona i ostavljanju entiteta naišla je na podršku 9,3 posto Srba, 7,4 odsto Bošnjaka i 6,1 procenat Hrvata. Za rat spremni Osnova budućih sukoba je duboko integrisana u etnički jasno podijeljenom svjetonazoru mladih i percepciji svega što se 90-ih godina prošlog vijeka dešavalo u BiH. Oni se razlikuju u stavovima oko uzroka rata, karaktera rata, u percepciji pojedinih događaja, političara i oficira, o ulozi sudova koji su se bavili ratnim zločinima, njihovim presudama, kao i budućim uređenjem države u kojoj žive. Teško je očekivati da će se ti stavovi i ta percepcija radikalno mijenjati i u budućnosti, imamo li u vidu trenutnu političku, društvenu i političku situaciju u zemlji. Ti stavovi danas nisu toliko važni mladim ljudima, jer oni ne pamte rat, niti žele mnogo da pričaju o njemu, ali upravo devedesete godine su nas naučile kako ih je lako oživjeti i kako se ta krvožderna životinja u nama veoma lako probudi radi osvete. Sa ovakvom percepcijom prošlosti imamo sve predispozicije za nove sukobe u BiH, ali vjerujem da odlazak mladih ljudi iz zemlje, ali ne samo mladih, sveprisutni PTSP, siromaštvo i starenje stanovništva smanjuju vjerovatnoću sukoba. I to nam je kao neka utjeha. Autor je socijalni psiholog iz BiH