Arhiva

Pešićev (u)sud

Zoran Preradović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 17. avgust 2022 | 13:58
Pešićev (u)sud
Ništa javnosti u Srbiji neće biti jasnije nakon što je selektor košarkaške reprezentacije Svetislav Kari Pešić, konačno, srušio sedam dana dugi zid tišine i progovorio o razlozima zbog kojih se odrekao usluga kapitena Miloša Teodosića i time izazvao zemljotres koji je podelio javnost. Osim jedne sitnice, „da ima bolje igrače od njega“. Ono pre toga, da ne može da mu ponudi „status i mesto koje je nekada imao u timu“, znali smo i bez Pešića. I nije neka mudrost zaključiti da će znatno mlađi, dvostruki najkorisniji igrač Evrolige, Vasilije Micić, imati prednost, kao i to da će Pešić, sasvim razumljivo, ključeve igre staviti u ruke Nikoli Jokiću, dvostrukom uzastopnom najboljem igraču NBA lige. I teško je poverovati da Teodosić to nije znao ili razumeo i ranije. Posebno, što od Pešića nismo čuli potvrdu da je Miloš odbio ulogu „igrača sa klupe“. S druge strane, reći da na poziciji plejmejkera, osim pomenutog Micića, ima boljih krajnje je upitna tvrdnja. Naročito ako je reč o najboljem igraču ovogodišnjeg finala Evrokupa, kome je još jedna trenerska legenda Serđo Skariolo u italijanskom Virtusu poklonio puno poverenje. Znam da će na ovom mestu mnogi reći da Pešić zna najbolje šta radi i da niko ne može da mu drži predavanja i meša se u njegove odluke. Posebno što je reč o čoveku koji je našoj košarci doneo poslednju svetsku i evropsku titulu. Ništa sporno, ali ovo je košarka, a ne nuklearna fizika. Neke stvari se vide i golim okom i ne morate biti neki stručnjak da biste to uočili. Ali, da se na ovom mestu manemo kvalitativnih ocena, uvek će biti različitih stavova, podeljenih mišljenja, posebno kada je reč o igraču kalibra Miloša Teodosića. Ono što nije upitno jeste da je Pešić napravio „grešku u koracima“ načinom na koji se odrekao kapitena. Najpre, reč je o igraču koji je u poslednjih deceniju i po bio sinonim za srpsku reprezentaciju i najvažniji deo njenih uspeha na parketu, koji se na pozive selektora odazivao i povređen. Ne sporeći selektoru pravo da tim kroji po svojim aršinima i shvatanjima košarke, Pešić nije trebalo ni da poziva Teodosića ako je već znao da ima boljih od njega. A sigurno je to mislio i pre ovih sedam dana priprema u Staroj Pazovi. I to bi bilo sasvim legitimno. Ovako, Pešić je devalvirao sve što je Teodosić uradio za srpsku košarku, a na sebe preuzeo ogroman rizik da mu se u slučaju eventualnog neuspeha na Evropskom prvenstvu spočita da nije poveo stvarno najbolje. Da li je ovim potezom poremetio i odnose među igračima, možemo samo da nagađamo. I čekamo rasplet na parketu, nadajući se najboljem. I da se razumemo, odstranjivanjem Teodosića, Pešić je otvorio još jedan opasan meander dovodeći u pitanje kult reprezentacije. Teško da stariji igrači u reprezentaciji nisu makar sami sebi postavili pitanje može li i njih da zadesi Teova sudbina. Ispostavi li se da je napravljena i ta pukotina, legendarni Kari neće biti odgovoran samo za rezultat. Indikativno je i to što je i predsednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović o slučaju Teodosić poručio da „lično misli da je možda i postojao neki prihvatljiviji način za rešavanje ovog problema, ali i da je ta priča sada završena“. Sasvim je smisleno zapitati se zašto prvi čovek srpske košarke nije mogao eksplicitno da podrži način na koji se Pešić „zahvalio“ Teodosiću. Zli jezici bi rekli da Danilović ovim manevrom pravi za Savez i sebe rezervni položaj u slučaju da se Karijeva delikatna procena pokaže pogrešnom. Ovako, kako sad stvari stoje, Pešić ne samo da nije otklonio mnoge dileme, nego je otvorio prostor za dodatne spekulacije o tome šta su stvarni razlozi Teodosićevog precrtavanja iz državnog tima. Bilo bi dobro da nakon evropskog šampionata čujemo i Miloševu verziju priče. Kakav god rezultat bude ostvaren. Uz mali dodatak, Svetislav Pešić neće morati da čeka Evropsko prvenstvo da bi saznao da li je eliminacija Teodosića u sportskom smislu bila opravdana. Dogodi li se da se ne plasiramo na svetski šampionat i izgubimo krajem ovog meseca od Grčke ili Turske, sačekaće ga osuda javnosti. Koja na to ima pravo, jer ga na kraju krajeva i plaća.