Arhiva

Primarni cilj je obuzdavanje inflacije

Jovanka Matić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 30. novembar 2022 | 11:52
Primarni cilj je obuzdavanje inflacije
Zahvaljujući globalnim ekonomskim potresima, rastu cena i skoku inflacije, otežanom transportu sirovina i gotovih proizvoda, ekonomija je ponovo na velika vrata ušla u svakodnevni život. Građani, privreda i mediji kontinuirano postavljaju pitanja o tome šta se zbiva i kakve su procene za budućnost, a jedna od adresa kojoj se najčešće postavljaju takva pitanja je Udruženje banaka Srbije. Kakve su procene i prognoze u Udruženju koje okuplja sve banke prisutne na tržištu Srbije, odgovara generalni sekretar UBS Vladimir Vasić. Ovu godinu obeležio je globalni rast inflacije i aktivnosti centralnih banaka na njenom suzbijanju. Kako ocenjujete efekte tih mera i možemo li očekivati da budu nastavljene u 2023? Namere centralnih banaka su jasne, to je pre svega obuzdavanje inflacije, ali je jasno i da do ovog trenutka taj efekat nije u potpunosti postignut. Potrebno je vreme. Sa druge strane, jasni su i rizici, to je pre svega opasnost od stagflacije, da uz visoku inflaciju dobijemo i pad ekonomskih aktivnosti. Iako mnogi ekonomisti upozoravaju na takvu opasnost, čini se da preovladava stav da je teže držati inflaciju pod kontrolom i zato je to primarni cilj, dok su mehanizmi za pokretanje ekonomije prilično jasni, a i dostupni. U tom smislu, čini se da nam je pre svega potreban što brži uticaj na inflatorna kretanja i njihovo svođenje u planirane okvire. Dok se to ne desi, verujem da možemo očekivati restriktivnu politiku svih vodećih monetarnih institucija u svetu. Srbija kao deo globalnog tržišta nije mogla da ostane izvan ovakvih ekonomskih kretanja. Koliko se situacija na našem prostoru razlikuje od globalne i da li su prognoze drugačije? U Srbiji su nastavljeni troškovni pritisci, odnosno rast inflacije, a razlog za to je najviše u rastu uvoznih cena. Zato je razumljiva odluka Narodne banke da referentnu kamatnu stopu poveća na 4,5 odsto i time pooštri monetarnu politiku. Na ovaj način NBS utiče na kamatne stope na tržištu novca (u cilju smanjenja količine novca u opticaju), odnosno na ograničavanje efekata prelivanja rasta uvoznih cena na domaće. Efekti ovih mera su vidljivi, ali ne i dovoljni da se zaustavi inflacija, koja je u najvećoj meri uslovljena globalnim troškovnim pritiscima. Međugodišnja bazna inflacija u oktobru od 9,5 odsto, prema podacima NBS, i dalje je na nižem nivou od ukupne, koja je 15 odsto. Realno je očekivati da dosadašnje zaoštravanje monetarnih uslova deluje u pravcu smirivanja inflatornih pritisaka, baš kao i očekivano slabljenje globalnih faktora. Takav razvoj događaja mogao bi da vodi ka scenariju koji predviđa NBS, a to je da ukupna inflacija ostaje povišena do početka iduće godine, ali da onda započne pad, koji će posebno biti intenzivan u drugoj polovini 2023. Iz ugla građana i privrede efekti promenjene monetarne politike najvidljiviji su u kreditnoj politici banaka. Kakve su se promene desile u ovoj oblasti, a kakva kreditna politika nas očekuje u 2023? Zaoštravanje monetarnih uslova NBS, Evropske centralne banke i drugih centralnih banaka, ima isti cilj – da oteža pristup novcu i da ga učini skupljim. Prirodna, a moramo reći i željena posledica, jeste rast kamatnih stopa. U odnosu na prvo polugođe ove godine kamatne stope na dinarske kredite stanovništvu povećane su za 1,6 procentnih poena (u septembru su u proseku iznosile 11,1 odsto), a na kredite privredi za 0,8 procentnih poena (prosečna kamatna stopa je 4,8 odsto). Ovakve trendove možemo očekivati i u narednom periodu, mada će taj trend zavisiti u velikoj meri od monetarne politike koju će voditi NBS i ECB, odnosno od toga koliko budemo uspešni u zaustavljanju inflacionih kretanja. Naravno da na drugoj strani imamo i rast kamata na štednju, što klijente banaka stavlja na neki način u ravnotežni položaj. Nominalno su veći troškovi kredita, ali su veći i prihodi od štednje. Kada je reč o štednji, najveća dilema građana ticala se valute u kojoj se štedi (posebno zbog jačanja američkog dolara), ali i izbora između domaće i strane valute za štednju. Da li je moguće građanima dati validan savet po ovom pitanju? Kada se globalna ekonomija nalazi u previranju, a sada je upravo takav trenutak, jako je teško dati precizan savet i stajati iza njega profesionalno i moralno. Devizni kurs je podložan fluktuaciji i to nije osobina novijeg datuma. Treba se podsetiti da je 2000. jedan evro vredeo 0,8 dolara, a 2008. kada je u SAD izbila kriza, za evro ste mogli da dobijete čak 1,5 dolara. Ono što bi bio razuman savet svima nama, to je da igra sa odnosom velikih valuta nije za nas obične građane i na nivou na kojem mi štedimo predstavlja nepotreban stres. Mi bankari najčešće kažemo da je i za finansiranje iz kredita i za odvajanje novca na štednju najpogodnije ako se to radi u valuti u kojoj imamo prihode (ili većinu prihoda), odnosno na koju smo prirodno naslonjeni. Verujem da su ovo razumeli i naši građani, pa zbog toga već duže vreme, od 2012. registrujemo daleko veći rast domaće nego štednje u stranoj valuti. Razlozi za to su u postignutoj stabilnosti i dinara, i celokupnog bankarskog sistema. Danas su kamatne stope na oročene štedne uloge u dinarima od 12 do 36 meseci između 4 i 5,5 odsto, a povećane su i na štednju u devizama i kreću se u rasponu od 1,9 do 3 odsto. S obzirom na globalnu ekonomsku situaciju i njen efekat na Srbiju, kakva je pozicija banaka, odnosno koliko se u bankarskom sektoru osetio uticaj svega što se događa u svetu? Ono što je za građane i privredu najvažnije, kao i za čitavo naše društvo, banke su stabilne, adekvatno kapitalizovane. To potvrđuju svi pokazatelji poslovanja, ali to smo videli i u praksi, tokom pandemije kovida, tokom krize izazvane lokdaunom, pa i sada dok svedočimo ekonomskim izazovima zbog snabdevanja energentima i otežanim lancima snabdevanja. Sa druge strane, banke naravno dele sudbinu društva u kojem rade. Banke u Srbiji su na sebe preuzele dosta i odgovornosti, i troškova tokom pandemije kovida. Mislim na celokupnu organizaciju rada u otežanim uslovima, ali i na tri moratorijuma na obaveze klijenata. Danas imamo banke koje posluju pozitivno i one su u prošloj godini ostvarile profit od 397,5 miliona evra. Dok je profitabilnost srpske privrede bila 2019. god. 3 mlrd evra, 2020. god. 4 mlrd evra i 2021. god. 6 mlrd evra. Iz banaka se najčešće govori o digitalizaciji, kao izazovu, kao prilici za klijente, ali i kao izvoru nekih novih troškova. Koliko je srpsko bankarstvo odmaklo u digitalizaciji poslovanja i šta nas očekuje u narednoj godini? Kao neko ko iz dana u dan koristi bankarske usluge, možda i ne primećujemo kako krupnim koracima digitalne usluge preuzimaju primat u bankarstvu. Prema podacima NBS, u martu ove godine uslugu elektronskog bankarstva koristilo je više od 3,5 miliona korisnika. To je 11,5 odsto više nego u istom periodu prethodne godine. Mobilno bankarstvo koristio je 3,1 milion klijenata, ali ovde je rast još veći, čak 37,5 odsto u odnosu na isti period 2021. god. To su neverovatne brojke kada se uporede sa iskustvom od samo pre pet-šest godina. Jasno je da digitalno bankarstvo preuzima primat i nije daleko dan kada većina klijenata neće ni znati gde im se nalazi banka u fizičkom smislu. Sve svoje potrebe rešiće putem računara ili mobilnog telefona. Naravno, ovaj korak nije jednostavan, posebno prelazak nije lak našim starijim sugrađanima i obaveza svih nas je da im u tome pomognemo edukacijom, pa i konkretnom podrškom. I ovo je jedan od najvažnijih zadataka UBS u koji ulažemo značajan trud. Poslovanje banaka u prethodnom periodu obeležili su i komplikovani odnosi sa jednim brojem klijenata. Da li je ovaj spor rešen i ima li šanse da se on izbegne u budućnosti? Ako govorimo o konkretnom sporu povodom naplate bankarskih naknada, on se zaista kontinuirano smiruje, mada bismo svi voleli da to ide bržim tempom, kako bismo se i mi, bankari i klijenti vratili pravom, uobičajenom poslovanju. Otkako je septembra 2021. doneta dopuna pravnog stava Vrhovnog kasacionog suda, više od 80.000 tužbi protiv banaka je povučeno, a sudovi su doneli skoro 25.000 presuda u korist banaka. To govori da je pravna struka zauzela jasan stav, pa bismo rekli da je u tom smislu problem rešen. No, želim da verujem da je od ovog stava još važnije što se prethodnih godina moglo videti ko želi dobro klijentima banaka i kakve su sve probleme uspeli da naprave neki samozvani savetnici i ne baš edukovani konsultanti. Banke ni u jednom trenutku nisu smatrale da protiv sebe imaju klijente sa kojima žele otvorenu, dugoročnu saradnju, već određene centre moći koji su u masovnim tužbama našli sopstveni interes i predstavili ga kao interes građana. Sada kada je cela ta ujdurma pala u vodu, verujem i nadam se da su odnosi između banaka i klijenata ušli u mirne vode i da će se razvijati očekivanim i logičnim putem. Udruženje banaka upravo ovih dana puni 101 godinu rada. Može li se ostati moderan u instituciji starijoj od jednog veka? Koji su koraci Udruženja kako bi radilo u korak sa vremenom? Udruženje banaka je zasnovano na dobrovoljnom učešću, a sve banke u Srbiji naši su članovi. Čini mi se da je to odgovor da li smo prilagođeni izazovu vremena i da li bankama pružamo ono što od nas očekuju. Pred nama su brojni planovi za 2023, na prostoru koji imamo mogu da pomenem samo neke. To je dalja edukacija profesionalaca u bankama i podrška da i oni isprate sve promene koje se događaju; to je i finansijsko opismenjavanje klijenata, jer smo tu prepoznali krupan problem u razumevanju banaka i korisnika usluga; branićemo i predstavljaćemo interese banaka u javnosti, u medijima, ali i pred domaćim i međunarodnim institucijama i organizacijama. Banke posluju kao samostalni subjekti na tržištu, ali da li u ime Udruženja možete reći nešto o planovima banaka u narednom periodu? Jedno od pitanja koje nam najčešće postavljaju je pitanje ukrupnjavanja banaka. Ta odluka je zaista na poslovodstvu svake banke, zavisi od mnogo uslova na globalnom i nacionalnom tržištu. Ono što svakako možemo reći to je da uslovi za nova spajanja postoje, a da li će do njih i doći – reći će nam menadžment banaka koje rade u Srbiji. Izvesno je da je pred bankama dalji napredak u digitalizaciji, ali i krupni iskoraci u tehnološkim inovacijama. Banke pažljivo prate šta se događa u fin-tek industriji, ali i kako se blokčejn tehnologija može primeniti u standardnim modelima poslovanja. Jovanka Matić