Arhiva

I vojvođanska tradicija i svetski standardi

Svetlana Velimirović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. jun 2016 | 20:14
I vojvođanska tradicija i svetski standardi


Za Vojvodinu i Srbiju, 130.000 hektara nizijskih vojvođanskih šuma i šumskog zemljišta neprocenjivo je vredan deo prirodne baštine koju treba sačuvati za buduće generacije. To je i resurs koji današnjim generacijama treba da pruža dobrobit, a državi profit i da kroz osmišljeno promovisanje proizvoda i usluga na međunarodnim sajmovima i naučnim skupovima značajno doprinese jačanju pozitivne reputacije u svetu. Ovi, i niz drugih složenih zadataka uključujući i intenzivno pošumljavanje Vojvodine, odlukom Skupštine AP Vojvodine 2002. godine povereni su novoosnovanom Javnom preduzeću Vojvodinašume. Punih 11 godina na čelu ovog preduzeća je master inženjer šumarstva Marta Takač. Za to vreme, Javno preduzeće Vojvodinašume uspešno sprovodi strategiju očuvanja tradicionalnog vojvođanskog šumarstva uz primenu najsavremenijih evropskih metoda gazdovanja šumama. O tome na koji način je moguće sačuvati ono najbolje iz vojvođanske tradicije, što je decenijama pa i vekovima privlačilo ljubitelje prirode i lovnog turizma iz čitave Evrope, uz istovremeno uvođenje i dosledno poštovanje svetskih standarda u gazdovanju, eksploataciji i obnavljanju šuma, direktorka Marta Takač za NIN kaže:

Od ukupne površine kojom Javno preduzeće gazduje, oko 100.000 hektara su šume i na tim površinama Javno preduzeće se bavi integralnim gazdovanjem šumama. Osnovna delatnost u okviru integralnog gazdovanja je šumarstvo na koje se nadovezuje uzgoj divljači, lovni turizam, ribarstvo, zaštita prirodnih dobara kao sastavni deo održivog upravljanja šumama. Po ovom sistemu gazdovanja, koji se sprovodi na celoj teritoriji kojom upravlja, Vojvodinašume je preduzeće jedinstveno u celom regionu. Integralno gazdinstvo je stariji sistem upravljanja i nekada su sva preduzeća u regionu funkcionisala i poslovala na taj način. U međuvremenu su se različite struke odvojile i svaki deo posla obavlja posebna firma, sa sopstvenim prioritetima. Vojvodinašume, i tim na čijem sam čelu, zastupa ideju da na jednom terenu sve poslove koje sam pomenula treba da obavlja jedna firma, upravo zbog mogućih, a pokazalo se i izvesnih sukoba interesa i prioriteta među firmama koje odvojeno obavljaju poslove. Iako javno preduzće, Vojvodinašume se samo finansira, nije na teretu budžeta, što nam daje mogućnost da sagledamo i drugu stranu gazdovanja i da razmišljamo istovremeno i kao privrednici, i kao institucija kojoj je poveren zadatak od nemerljivog državnog interesa. Svaki sektor vojvođanskih šuma, ako bi se njima upravljalo odvojeno, želeo bi da ima prioritet i veći profit, ali pravi prioriteti se uvek moraju postavljati prema primarnoj delatnosti, odnosno šumarstvu, neprestano imajući u vidu održivo upravljanje šumama. Svi segmenti utiču jedan na drugi, širenje jednog potiskuje drugo. Integralno gazdovanje nam daje mogućnost da se u okviru preduzeća dogovaramo šta je i u kom trenutku prioritet na određenoj teritoriji. Tradicionalni način poslovanja zajedno sa modernizacijom kojom držimo korak sa trendovima u svetu, daje Vojvodinašumama poseban pečat po kome je ovo preduzeće prepoznatljivo. Nastojimo, i uspevamo, da sve dobre novitete iz Evrope i sveta donesemo u preduzeće, a da pritom ne narušimo tradiciju sistema gazdovanja.

Da krenemo od tradicije?

- Vojvođanske šume su odavno poznate po lovnom turizmu ovde su u lov od davnina dolazile evropske carske porodice, naučnici i pasionirani ljubitelji prirode. I pored modernizacije u uzgoju divljači kako bismo lovcima omogućili da odstrele divljač koju žele, trudimo se da im pružimo i malo tradicije, što u mnogim zemljama više ne postoji da im boravak učinimo što prijatnijim, i to ne samo u vreme tih nekoliko sati koje provedu u šumi. U ponudi, osim lova, imamo i lovačke kuće u kojima nudimo tradicionalne obroke i lepo druženje. Veoma brižljivo štitimo prirodna dobra kojima gazdujemo a upravljamo najvećim zaštićenim prirodnim dobrima u Vojvodini - i strani turisti to veoma znaju da cene. Kada je jedini prioritet zarada, gubi se mnogo toga od lepote boravka u prirodi.

Integralno gazdovanje podrazumeva precizno definisanje prioriteta u svakoj godini, a jedan od stalnih prioriteta je razvoj ukorak sa svetskim standardima. Koje biste aspekte modernizacije u proteklih nekoliko godina naglasili kao najvažnije?

- Više od 11 godina otkad sam na čelu JP Vojvodinašume uvek smo saradnici i ja težili da u svakoj poslovnoj godini zacrtamo određene ciljeve i da damo sve od sebe da ih i ispunimo. To naravno nije lako. Poslovna godina je duga, tako da ni samo postavljanje ciljeva nije lako, tim pre što su šume pod otvorenim nebom i realizacija ciljeva umnogome zavisi od uslova koje diktira priroda. U prethodnom periodu smo napravili velike iskorake i zahvaljujući njima je Javno preduzeće Vojvodinašume preraslo u veoma savremeno šumarsko preduzeće. Sve što smo iz evropske prakse prepoznali kao mogućnost unapređenja poslovanja sa uspehom smo uveli u svakodnevni rad. Godine 2008. smo prvi put sertifikovali sve šume kojima gazdujemo, što je ogroman korak u promeni poslovanja i svesti zaposlenih u preduzeću. Međunarodni FSC sertifikat za održivo gazdovanje šumama, potvrdio je da radimo prema svetskim standardima održivog gazdovanja šumama. Proces sertifikacije nametnuo nem je bolju organizaciju, viši stepen radne discipline i maksimalno uvažavanje svih prirodnih dobara, a ne samo šumarstva. Pored privrednog aspekta, mnogo više pažnje smo počeli da posvećujemo ekologiji i socijalnom momentu poslovanja. Prvi sertifikat smo dobili na pet godina, proces resertifikacije je već obavljen i sertifikat produžen na još pet godina. FSC sertifikacija nije trajna i veoma lako se može izgubiti. U svakodnevnom radu i kroz redovne kontrole se moraju opravdati svi elementi koji se zahtevaju. Posle sada već dužeg niza godina poslovanja po sistemu održivog gazdovanja može se reći da su se zaposleni navikli i da je svest ljudi i njihov odnos prema šumama umnogome promenjen. Shvatili su zašto se poslovodstvo opredelilo za takav vid poslovanja. Modernizacijom smo i radnicima obezbedili bezbedniji i udobniji rad.
Tokom 2013. godine opredelili smo se i za sertifikaciju održivog turizma u specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje. Verifikacioni tim Europark federacije naredne godine pozitivno je ocenio kandidaturu Vojvodinašuma i u Evropskom parlamentu u Briselu ja sam u ime preduzeća primila povelju za održivi turizam u Gornjem Podunavlju. Zahvaljujući ovom velikom uspehu, Vojvodinašume su postale prepoznatljive na turističkim tržištima i važno mesto na turističkoj mapi svetski priznatih parkova kao što su parkovi Provanse, Velike Britanije i Italije.

Modernizacija podrazumeva i nabavku nove, moćne mehanizacije?

Trudimo se da veći deo, oko sedamdeset odsto, naših ukupnih poslovnih radnih obaveza obavljamo sopstvenom radnom snagom, što uključuje i mehanizaciju, koju smo dobrim delom modernizovali, naravno uz očuvanje već postojeće. U pitanju je veoma specifična šumarska mehanizacija koja se teško nabavlja. Najveći deo mehanizacije koju posedujemo nalazi se u Sremu, u Moroviću, i obuhvata oko trista raznih mašina, od lakših traktora do najvećih specifičnih mašina. Za naše preduzeće 2008. godina bila je veoma uspešna jer smo tada uspeli iz sopstvenih sredstava da kupimo jednu multifunkcionalnu mašinu, John Deere-ov harvester, koji je koštao oko pola miliona evra. Ta moćna, kompjuterizovana mašina obara stabla, čisti ih od grana, kroji, slaže i obavlja posao petneastoro ljudi. Naravno, ljudi koji upravljaju takvom mašinom moraju biti veoma dobro obučeni i kvalifikovani. Bilo je sumnji da li će se isplatiti tako velika investicija, međutim, godinama smo pratili rad mašine i shvatili da nije bilo mesta za sumnju, tako da smo kupili još jedan harvester, koji je isporučen početkom juna ove godine i znatno je moderniji od prethodnog dobili smo najnoviji model, prvi tog tipa koji je John Deere isporučio. U celom regionu ne postoji takav harvester u državnom vlasništvu, a pogotovo ne dva na istom terenu. Inače, mehanizaciju kupujemo sopstvenim novcem. Pored dva harvestera, JP poseduje i četrnaest forvardera istog proizvođača, koji prate harvester u radu i prevoze trupce do stovarišta u kome kupci preuzimaju robu. Tako je na najmoderniji način zaokružen čitav krug proizvodnje.

Upotrebnu vrednost harvestera najbolje pokazuje čista matematika, odnosno koliko nas košta kubni metar drva isečen harvesterom i ljudskom radnom snagom. Izrada jednog kubnog metra trupaca harvesterom sa svim elementima koji ga prate iznosi dva i po evra po kubiku, a kada to radi čovek cena je oko četiri i po evra. Računica je napravljena iz sopstvenog iskustva u radu od 2008. godine. Takva ušteda opravdava nabavku, ali to ne znači da ćemo potpuno preći na mehanizovanu obradu drveta. JP će uvek imati potrebu za sekačima tamo gde rad harvesterom nije optimalan. Nabavka pomenutih mašina nije samo ponos Vojvodinašuma, već i države, jer malo ko u okruženju može da se pohvali posedovanjem jedne, a kamoli dve takve mašine. U septembru planiramo prezentaciju preduzeća kako bismo građanima Srbije prikazali rad dva harvestera i četiri forvardera na terenu.



Koliko Vojvodinašume investiraju godišnje u nabavku novih mašina?


Godišnje, Vojvodinašume investiraju oko dvesta do trista miliona dinara u kupovinu nove mehanizacije, što je oko milijardu i po dinara sopstvenih sredstava uloženih u mehanizaciju od kada sam ja u ovom preduzeću. Moderna mehanizacija nam daje mogućnost da blagovremeno obavimo sve poslovne zadatke na terenu i daje veoma visok kvalitet proizvoda. Vojvodinašume je preduzeće koje živi od proizvoda i usluga, tako da je visok kvalitet proizvoda veoma bitan. Iako se JP ne finansira iz budžeta, ono ipak jeste državna firma i veoma nam je bitno da se vidi na koji se način brinemo o državnim dobrima, što šume svakako jesu.

Šumari su skloni razmišljanju da ono što oni rade svi vide. Nažalost, to nije tako i mnogo puta smo napravili grešku da sve svoje pozitivne rezultate nismo prezentovali građanstvu. Pokazali smo da smo na velika vrata ušli u veliku šumarsku familiju sveta i Evrope. U njoj zauzimamo veoma značajno mesto i ne zaostajemo za njima po bilo čemu kada je u pitanju savremeno šumarstvo, uključujući naravno i obnavljanje šuma. Naime, naš cilj je da svake godine pošumimo više nego što posečemo i u tome uspevamo - pošumimo oko dvesta do trista hektara više. Pošumljavanje nije lak posao i preduzeće na godišnjem nivou samo za pošumljavanje i obnavljanje izdvaja oko milijardu i tri stotine hiljada dinara. Po trenutnim podacima, pošumljenost Vojvodine je oko sedam procenata. Smatram da bi trebalo napraviti strategiju postepenog povećanja pošumljenosti do idealnih 14 posto. Ni u jednoj državi koja je imala sličan cilj povećanja površina pod šumama taj projekat nije mogao biti ni započet, a kamoli obavljen na pravi način bez stvaranja strateškog dokumenta koji bi postavio osnove za takav dugotrajan proces. Potrebno je da prođe dug vremenski period od sađenja drveta do ulaska harvestera u šumu. Šumarstvo je posao za strpljive i rezultati našeg rada, barem kada je pošumljavanje u pitanju, ne mogu se odmah videti. JP zakonska regulativa obavezuje da sve što poseče i pošumi, a da kasnije te šume i odneguje. Sve šume koje su posađene u poslednjih desetak godina, koliko sam ja u preduzeću, su žive i zdrave, i polako rastu. U šumarstvu se planovi prave za minimum deset godina unapred, a kroz godišnje planove pokušavamo da ispratimo dugoročne osnovne planove koje smo napravili. Lepa, plemenita i humana šumarska struka često se gleda samo kroz prizmu seče šuma, a zaboravlja se šta su sve šumari morali da urade da bi odgajili šumu hrasta, počev od sakupljanja žira, preko sađenja, održavanja i kasnije brige o šumi. U tu šumu se 150 godina ulaže da bi postala predivna hrastova šuma. Kao i svako druge biće, i drvo ima svoj vek trajanja. Vreme sečenja svakog drveta je regulisano zakonom, zna se kada je drvo mlado za sečenje, a kada dolazi do truljenja i pada njegovog kvaliteta zbog starosti.

Kojim ste proizvodima zaslužili prestižno priznanje Korporativni superbrend Srbije?

JP Vojvodinašume su u proteklih desetak godina dobile niz domaćih i međunarodnih priznanja, ali kruna je svakako nagrada Korporativni superbrend Srbije. Bila je velika čast što su i Vojvodinašume našle svoje mesto među najuspešnijim kompanijama koje posluju u Srbiji. Nagrada je dokaz da je neko pratio naš rad i uspehe, jer mi ne znamo uvek da prezentujemo svoje rezultate na pravi način. Osim čuvenih brendova čijem je kvalitetu svakako doprinelo drvo iz vojvođanskih šuma, mi imamo i sopstvene jedinstvene u Srbiji i regionu brendove kojima se polako ali sigurno probijamo na tržište. Krajem prošle godine smo počeli sa radom u sasvim novom području za poslovanje preduzeća, a to je konfekcioniranje mesa divljači. Nekoliko godina smo to planirali, napravili smo modernu centralnu hladnjaču po HASAP standardu u Kaću. To je jedina takva hladnjača u Srbiji i zadovoljava sve svetske i evropske standarde kada je meso divljači u pitanju. Na osnovu analiza tržišta, prvenstveno smo se okrenuli domaćim potrošačima jer se pokazalo da na domaćem tržištu postoji meso divljači u manjim količinama, ali je iz uvoza. To nas je ohrabrilo da napravimo nekoliko uzgajališta divljači, uglavnom divljih svinja i jelena lopatara. Napravili smo proizvod koje će se zvati Od šume do trpeze. Čitav proces proizvodnje, od uzgajanja, preko selekcije, do finalne obrade prate naši stručnjaci. Proizvod se već sada može naći u hipermarketima u Vojvodini i Beogradu. Potpisali smo ugovor sa Merkator-Roda-Idea korporacijom o distribuciji prozvoda kroz njihove prodajne objekte. To je veliki korak za nas, pioniri smo u tome i učimo u hodu, ali nam je veliko zadovoljstvo da možemo potrošačima da ponudimo takav mesni proizvod, uz maksimalnu kontrolu kvaliteta. Brendirali smo i rashladne vitrine i frižidere u kojima će stajati proizvodi u prodavnicama, na kojima će biti naš prepoznatljiv logo i reklama. Meso divljači je veoma kvalitetna i zdrava namirnica i mislim da će postojanje naših prepoznatljivih rashladnih uređaja u marketima privući kupce. Pripremamo pogon za pripremu šunke od mesa divlje svinje i jelena. Na taj način bismo zaokružili ponudu kvalitetnim mesnim prerađevinama.

Uspeh takođe ne bi bio moguć bez kvalitetnog rukovođenja i vrhunskih kadrova?

Upravljanje preduzećem koje gazduje velikim bogatstvom od nacionalnog značaja ogromna je obaveza i odgovornost. U preduzeću je trenutno zaposleno oko hiljadu i četiristo ljudi, od kojih oko trista visokoškolovanjih šumarskih inženjera, i nije uvek jednostavno upravljati preduzećem koje ima toliko zaposlenih ljudi, koji rade na toliko velikom prostranstvu. Zbog toga, pored vremena koje provodim u kancelariji, dosta vremena boravim na terenu i u automobilu, koji mi je postao neka vrsta mobilne kancelarije. Smatram da je veoma značajno komunicirati ne samo sa neposrednim saradnicima, već i sa drugim zaposlenima na terenu. Smatram da je naše preduzeće kadrovski jako, ali da uvek ima prostora za dodatno jačanje. Od 300 inženjera, značajan broj su mladi ambiciozni ljudi, neki na master a neki na doktorskim studijama na Šumarskom fakultetu u Beogradu. Trudimo se da damo maksimalnu šansu mladim ljudima koji žele da grade karijeru kroz nauku i struku, oni donose novu energiju, ideje i vizije u Vojvodinašume. Sigurna sam da je ulaganje u mlade stručnjake ulaganje u dobru budućnost preduzeća. Moram ovde da naglasim da su za uspešno poslovanje preduzeća važni ne samo inženjeri, već i svi zaposleni na terenu, među kojima su sekači, šumari, čuvari, vozači i mnogi drugi. Koliko treba posvetiti brige visokoškolovanima, toliko treba brinuti i o terenskim radnicima manjeg stepena školovanja i o njihovom usavršavanju. Obuka je veoma važna i za njih, jer nije isto ući u traktor od pre trideset godina i u harvester vredan pola miliona evra. Na svim radnicima je sada mnogo veća odgovornost nego što je bila pre trideset godina.



Recite nam nešto više o međunarodnoj saradnji Vojvodinašuma.

- JP Vojvodinašume je prisutno u mnogim međunarodnim projektima, 2010. godine smo započeli sa prvim krugom, a sada se nalazimo u drugom krugu međunarodnih projekata. Glavni partneri su nam bili Nemačka, Austrija, Slovenija i Italija. Učestvovali smo u četiri velika međunarodna projekta i to nam je bila veoma velika poslovna i životna škola. Prošle godine su nas svi oni tražili da im budemo ravnopravni partneri, jer smo tokom prvog kruga projekata prepoznati kao marljivi, vredni, željni učenja i u svakom pogledu ravnopravni član ekipe. Preko tih projekata širimo pozitivan glas o Vojvodinašumama van granica Srbije i postali smo preduzeće na koje se može računati kada su u pitanju međunarodni projekti. Ekipa koja učestvuje u međunarodnim projektima je veoma dobro obučena, stručna i svi govore engleski. Toliko smo postali popularni i cenjeni u evropskim istraživačkim krugovima da smo se našli u situaciji da moramo da odbijemo određene projekte jer jednostavno nemamo kapacitete da ih iznesemo.