Arhiva

Hipokratu preti prinudna naplata

Branka Milić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 6. decembar 2016 | 20:45
Hipokratu preti prinudna naplata


Malo ko od zaposlenih u Domu zdravlja Leskovac sa preciznošću može da odgovori na pitanje koliko dugo su u blokadi. U četvrtak, 8. decembra navršiće se tačno 2.309 dana od kada je račun te zdravstvene ustanove blokiran. Finansijske nedaće zadesile su ih pre skoro četiri godine, 24. januara 2013, a prema podacima NBS ukupan dug ovog doma zdravlja dostigao je 198 miliona dinara ili 1,6 miliona evra.

Ovo nije jedina zdravstvena ustanova koja je u blokadi. Prema podacima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja (RFZO), 28. novembra u blokadi je bilo 18 zdravstvenih ustanova. Ukupan dug procenjuje se na oko 100 miliona evra.

Kako se uopšte dogodilo da je srpski Hipokrat bankrotirao? Novac koji RFZO prosleđuje zdravstvenim ustanovama, a koji bi trebalo da se koristi samo za plate zaposlenih i troškove prevoza, u poslednjih nekoliko godina trošen je nenamenski. Od tih sredstava bolnice i domovi zdravlja, koje ostvaruju i sopstvene prihode, isplaćivale su zarade nemedicinskom osoblju, zaposlenima po ugovoru, kao i onima koji su radili na privremenim i povremenim poslovima. Tako su ostajali bez novca za plaćanje komunalija, medicinskih sredstava i opreme. Dobar deo njih blokirali su dobavljači kojima su domovi zdravlja ostali dužni za lekove i medicinska sredstva. Ima, međutim, i onih, poput Doma zdravlja Leskovac i Kliničko bolničkog centra Dragiša Mišović, čiji su računi blokirani zbog sudskih sporova koji su došli na naplatu. U velikom broju slučajeva dugovi se naplaćuju i uz pomoć sudskih izvršitelja. S obzirom na to da su računi u blokadi, potraživanja se naplaćuju i zaplenom medicinskog aparata, vozila hitne pomoći i lekova zaostalih na lageru.

Kako će ovaj problem biti rešen? Prema najavama ministra zdravlja Zlatibora Lončara, razrešenje se očekuje do kraja godine. Ono što je izvesno jeste da Međunarodni monetarni fond neće dozvoliti da te obaveze postanu deo javnog duga i padnu na teret poreskih obveznika. Jer, to se već jednom dogodilo, kada je 2012. Srbija preuzela 13,5 milijardi dinara ili oko 120 miliona evra duga zdravstvenih ustanova. Tada je ministarka zdravlja Slavica Đukić Dejanović izjavila da je cilj ovog preuzimanja obaveza da ih u budućnosti više ne bude. Međutim, tek što je država u tri rate, 2013, 2014. i 2015. platila račun dobavljačima lekova i sanitetskog materijala, novi ceh u gotovo identičnom iznosu sačekao je aktuelnog ministra zdravlja.

Mi rešavamo taj problem, ali su domovi zdravlja u nadležnosti lokalnih samouprava, rekao je pre mesec dana resorni ministar Lončar i poručio da taj dug neće biti pretvoren u javni. Koju bismo poruku poslali ostalim zdravstvenim ustanovama? Ni Nemačka ne bi mogla da plati takav javašluk već bi propala. Dugovanja će morati da izmire lokalne samouprave, jer su oni birali direktore tih ustanova, kao i nadzorni i upravni odbor. Trebalo je da ih kontrolišu, da ne dođe do dugovanja. Fond i Ministarstvo davali su novac za funkcionisanje tih zdravstvenih ustanova, ali ta sredstva nisu trošena namenski, i zbog toga će lokalne samouprave morati da reprogramiraju taj dug, izričit je bio ministar Lončar.

Izgleda da ministar zdravlja ne zna jednu vrlo važnu stvar, koju, na njegovu nesreću, zna MMF. A to je da i dug lokalnih vlasti ulazi u javni dug.

A koliko veliki teret bi za lokalne budžete predstavljalo preuzimanje ovog duga jednostavno se vidi na primeru grada Leskovca, čiju su planirani prihodi za ovu godinu 3,98 milijardi dinara. To praktično znači da bi dug leskovačkog doma zdravlja pojeo petinu lokalne kase.

Napravljeni su timovi u kojima su predstavnici Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, zdravlja, finansija i pravde sa zadatkom da nađu rešenje za ovaj problem koji preti da ugrozi finansijsku stabilnost zdravstvenog sistema Srbije. Najavljeno je i da će protiv direktora ustanova, koji su nenamenski trošili budžetska sredstva, biti pokrenuti i sudski postupci.

Istraživanje NIN-a pokazuje da je, osim Doma zdravlja Leskovac, od 10. decembra 2014. u blokadi i DZ Ćuprija. U poslednje tri godine ta ustanova bila je blokirana ukupno 737 dana zbog duga od 159,41 milion dinara. Prema podacima NBS, i DZ Žitorađa bori se sa nelikvidnošću već 1.102 dana. Račun im je blokiran zbog duga od 14,31 milion dinara. Ništa bolja situacija nije ni u Smederevskoj Palanci, gde je račun Doma zdravlja blokiran 17. aprila 2015. zbog ceha od 12,66 miliona dinara.

Podaci NBS pokazuju da je DZ Doktor Veroljub Cakić iz Majdanpeka, koji se takođe borio sa nelikvidnošću, 31. oktobra izašao iz blokade. Finansijske probleme imaju i domovi zdravlja Priština i Senjak u beogradskoj opštini Savski venac, čiji je dug 2,42 miliona dinara.

Istraživanje NIN-a pokazuje da je Zdravstveni centar Knjaževac u minusu od 118 miliona, kao i da je već tri godine neprekidno u blokadi. Račun KBC Dragiša Mišović iz Beograda blokiran je 170 dana zbog duga od 110 miliona dinara. Radisav Šćepanović, direktor KBC-a, tvrdi da taj dug nije nastao nenamenskim trošenjem ili rasipanjem novca, već zbog naknade za plac od 12 ari koji je država još 1958. uzela od privatnog vlasnika. Imovinski spor oko ove parcele počeo je 2010. po tužbi naslednika, a po odluci suda bolnica je dužna da isplati skoro milion evra.

U Registru dužnika u prinudnoj naplati nalazi se i Zdravstveni centar Užice, koji je u poslednje tri godine zbog duga od 68 miliona dinara osam puta bio u blokadi, dok je ZC Vranje u istom periodu šest puta bio blokiran. Dug ove ustanove dostigao je 50 miliona dinara, a poslednji put joj je račun blokiran 11. maja ove godine.

I Zdravstveni centar Surdulica je povratnik u Registru dužnika u prinudnoj naplati, koji vodi NBS. Račun ovog centra u poslednje tri godine blokiran je čak sedam puta, poslednji put 2. februara 2015. zbog duga od 20 miliona dinara. Apsolutni rekorder, čini se, jeste Specijalna bolnica za rehabilitaciju Bujanovac, čiji je račun čak 13 puta blokiran u poslednje tri godine. Dug ove bolnice je 15 miliona dinara. Kliničko-bolnički centar Priština duguje 4,7 miliona dinara, a finansijske probleme ima i Opšta bolnica Vršac. Zavod za hitnu medicinsku pomoć Niš, koji takođe ima finansijske probleme, iz blokade je izašao 14. novembra. Dve nedelje kasnije račun je uspela da odblokira i Opšta bolnica Bor.

Kako uopšte blokirane zdravstvene ustanove u praksi funkcionišu? Tako što otvaraju druge račune preko kojih im RFZO uplaćuje sredstva namenjena za zarade zaposlenih i prevoz. U Fondu to i potvrđuju. Kako navode u odgovoru za NIN, zdravstvenim ustanovama, koje imaju blokadu podračuna Republički fond, shodno odredbama člana 159. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zaključka Vlade Republike Srbije, sredstva za plate, naknade plata, kao i naknadu troškova prevoza za dolazak na rad i povratak sa rada, jubilarne nagrade i otpremnine, za ugovoreni broj radnika prenosi na poseban podračun koji ne podleže prinudnoj naplati. Ističu i da redovno izvršavaju ugovorne obaveze prema zdravstvenim ustanovama.



Ekonomist Intelidžens Junit takođe se, u jednoj od svojih studija, bavio nezavidnom finansijskom situacijom u kojoj se nalazi srpsko zdravstvo, podsećajući da je do 2011. RFZO imao teškoća sa naplatom doprinosa od poslodavca, zbog čega su sredstva preneta iz budžeta bila nedovoljna za pokrivanje obaveza. I to je jednim delom dovelo do kašnjenja plaćanja apotekama, snabdevačima i proizvođačima lekova. Paralelno sa odlukom da preuzme celokupan ceh kao javni dug, država je zakonskim izmenama osigurala da preduzeća ne mogu da isplate zarade ako istovremeno ne uplate zdravstvene i druge doprinose. U studiji Ekonomist Intelidžens Junita navodi se i to da uobičajeni iznosi koje Fond plaća apotekama i bolnicama nisu dovoljni za pokrivanje stvarnih troškova. Koliko je ovaj problem ozbiljan svedoči i to što se pitanje ovih dugova ponovo našlo u Izveštaju Evropske komisije o napretku. U prošlogodišnjem izveštaju EK zaključeno je da loše finansijsko stanje javnog zdravstvenog fonda dovodi u pitanje održivost sektora zdravstvene zaštite. U ovogodišnjem izveštaju izneta je nešto blaža ocena, pa se navodi da se radi na jačanju ukupne finansijske održivosti sistema javnog zdravlja, a naročito javnog fonda za zdravstveno osiguranje.

Održivost čitavog sektora ugrožena je zbog loše finansijske situacije fonda javnog zdravlja, a koju je još pogoršalo smanjivanje doprinosa za zdravstveno osiguranje 2014, piše u ovogodišnjem Izveštaju EK o napretku. Deo problema u srpskom zdravstvu, naime, posledica je odluke da se pre dve godine stopa doprinosa za zdravstveno osiguranje smanji sa 12,3 na 10,3 odsto.

Šta li će tek dogodine pisati u Izveštaju EK? Naročito ako se zna da je u Predlogu budžeta za 2017, koji je ministar finansija Dušan Vujović dostavio Vladi, a ona prosledila parlamentu na usvajanje, budžet Ministarstva zdravlja za 2017. smanjen za tri milijarde dinara?

Operacija kolena čeka se 707 dana

Uprkos tome što su relativna izdvajanja za zdravstvo u Srbiji veća nego u drugim zemljama regiona (10,3 odsto BDP-a), kvalitet zdravstvenih usluga nije srazmeran sredstvima koje država troši za ove namene. Liste čekanja u Srbiji su znatno duže nego u zemljama OECD-a. U Pregledu javnih finansija Svetske banke konstatuje se da u Srbiji skoro polovina pacijenata (46,6 odsto), kojima je zakazana neka vrsta intervencije, pre operacionog stola mora da ode na listu čekanja. Tek trećina (36 odsto) ih na kraju i dobije tretman. Na operaciju katarakte u proseku se čeka 260 dana, kuka 450, a kolena čak 707 dana. Nedostaci u kvalitetu zdravstvene zaštite, liste čekanja i nezvanična plaćanja doprinose nezadovoljstvu pacijenata zdravstvenim uslugama, ocenjuje se u analizi Svetske banke.