Arhiva

Dovitljivost jednog prevaranta

Marija Ćirić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 6. decembar 2016 | 21:40
Dovitljivost jednog prevaranta


Celokupan operski triptih Đakoma Pučinija, iako razdeljen u pogledu izvođenja pojedinačnih naslova, ponovo je deo repertoara nacionalnog teatra. Sestra Anđelika i Plašt obnovljeni su početkom proleća ove godine, a krajem novembra na scenu je stigla i nova postavka opere Đani Skiki (prethodna datira iz 2006).

Đani Skiki je jedina kompozitorova komična opera. Delo nalazi tematsko izvorište u stvarnim/ istorijskim događajima, konkretno, u ličnosti zatočenoj u osmom krugu Danteovog Pakla: Đani Skiki stiže iz redova krivotvoraca. Rediteljka Ana Grigorović virtuozno koristi svevremene motive pohlepe i manipulacije. Namesto prizora iz 13. stoleća, pred publiku iznosi realnu sliku sadašnjice. Firentinska gospoda i njihov savetodavac-skorojević postali su lupeži savremenog doba, na čijem pijedestalu kao neuporediva vrednost i dalje figurira - novac. Na delu je sukob između onih sa pedigreom i arivista. Svi su, međutim, udruženi; prevaranti su, dobro znamo, kadri da lako promene stranu i sklope novi, povoljniji savez. Tako i dovitljivi palančanin stiče autoritet u elitnim društvenim krugovima. Rediteljka postavlja pitanje na čiju stranu treba stati u vremenu bez pravih junaka i smešta svoje antiheroje u nušićevski kontekst ožalošćene porodice koji posmatrača/slušaoca treba da ostavi u vedrom raspoloženju, ali i sa osećanjem da je pomalo izigran, bez jasnog odgovora.

U tom cilju, Ana Grigorović se služi najubojitijim sredstvom, izražajnošću samih protagonista. NJih je petnaestoro i svi (pojedinačno ili u horu) zdušno učestvuju, rekli bismo i uživaju - u dosetkama koje ovaj muzički tekst dopušta izvođačima, uprkos tome što Pučinijev jezik ne odražava sve vreme humorističnost impliciranu libretom. Đani Skiki Vuka Zekića (baš kao i njegov Mikele u Plaštu, pre nekoliko meseci) jeste blistav! Ovaj mladi umetnik izvanredno je fleksibilan, kadar da uroni u svaku od beslovesnih situacija u koje upada naslovni karakter (da izdvojimo samo prenemaganje kada se nađe na mestu pokojnika, unjkavog i sa šprahfelerom). Sofija Pižurica kao Skikijeva jedinica Laureta uverljivo vaja neveliku, ali složeno koncipiranu ulogu male došljakinje, i liričnu i nakostrešenu. Nenad Čika tumači spretnog Lauretinog odabranika, Rinuča. Ovde dolazi do punog izraza izuzetno lepa boja njegovog glasa. Dubravka Filipović prezentuje zaista upečatljivu partiju kao Rinučova tetka Zita; mladi Mihailo Šljivić (Simone) je bas ozbiljnih vokalnih potencijala; urnebesan je Beto Nikole Mikića... Orkestar jeste odlično pripremljen (dirigent Đakomo Akvaviva), ali je bio neophodno uskladiti ga sa solistima čiji su se glasovi povremeno gubili u velikom zvuku Pučinijeve partiture (izuzev Vuka Zekića koji izvesno nije imao takav problem). Gest je duhovito prenaglašen, čak koreografisan, uvedeni su slepstik elementi; razrađen je svaki detalj scene (koja je jednostavne konstrukcije koncipirane tako da simulira i enterijer Buozove vile i znani kadar firentinske panorame), i to najčešće kroz više planova, odnosno, paralelnih akcija.

Često su razmatrane strategije ponovnog privlačenja publike operi. Ako se uopšte može govoriti o receptima, onda je to najnoviji Đani Skiki Opere Narodnog pozorišta.