Arhiva

Metaforični odnosi

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 12. januar 2017 | 16:06
Metaforični odnosi
Istovremeno i autoironičan i kritički ciničan, vajar Zdravko Joksimović i naslovom izložbe i predstavljenim radovima podvlači svoje višedecenijsko nastojanje i potrebu da se i dalje bavi „poslom koji gubi smisao“, uprkos činjenici da se neprekidno, kao i svi, kreće u začaranom krugu koji nam određuju finansije, površnost, improvizacija i neprofesionalizam. Postavka paralelno nudi sagledavanje umetnikove pozicije kroz vreme, ali i presek stanja i promena u društvu u prethodne tri decenije. Celina je sačinjena od spleta starih i novih radova – 22 skulpture i 40 crteža, i govori o kontinuitetu skulptorskog pristupa i bavljenja određenim temama. Karakteristika Joksimovićevih radova je uvek svojevrstan dijalog između perfekcionističkog pristupa klasičnom modelovanju oblika i savremenog shvatanja skulpture koje uključuje nađene, svakodnevne predmete ili redi-mejd objekte. Takav spoj karakteriše i skulpture u Kući legata, obogaćen u novim radovima dozom narativnosti, koja je ranije izostajala. Iako prisutna, narativnost ne remeti likovnost celine, koju Joksimović pedantno gradi, od postolja ili postamenta koji posebno konstruiše, do detalja kojima upotpunjuje ideju dela. Nastale celine razmatraju probleme kojima se umetnik često vraća, kao što je tema ljudskog tela shvaćenog ne samo kao telesnog već i kao duhovnog bića koje se neprekidno i na različite načine „puni a ne nužno i hrani“ u svetu preobilnih informacija i nametnutih potreba (Pustiti da prostruji). Metaforični odnos vidljivog i nevidljivog, unutrašnjeg i spoljašnjeg, materijalnog i duhovnog, dat je u radu Pamtim, dok je u novim skulpturama (Gde se ovde predaje cveće i Pijeta) razmatran način na koji izmešani ideološki slojevi i nedefinisani ili maskirani politički stavovi stvaraju zbrku i deformišu i telesno i duhovno. Na veoma suptilan način Joksimović razmatra muško-ženske odnose u seriji radova sa sumo rvačima, dok u radovima 100 % Rembrant i Volite li Engra na duhovit način referiše na mesto umetnosti u doba konzumerizma. Snežana Stamenković