Arhiva

Magijski realizam

Miroljub Stojanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 25. januar 2017 | 20:01
Magijski realizam
Australijsko ostvarenje Lav Garta Dejvisa je neujednačen, nedosledan i na nekoliko razina problematičan film, ali i kao takav neizostavno vredan gledanja. Nastao po istinitoj priči, film prati sudbinu dečaka Sarua koji sticajem okolnosti iz rodnog grada Kandve, u indijskoj državi Madija Pradeš, dospeva u Kalkutu iz koje, nakon kraćeg boravka, završava kao usvojenik jednog australijskog para u Tasmaniji. Dvadeset pet godina kasnije, opsednut svojom indijskom porodicom Saru, upornim pretraživanjem Gugl Erta uspeva da locira svoj rodni grad, vrati se i pronađe svoju majku i sestru žive… Ono što je u ovom filmu daleko najvrednije a i najautentičnije, jeste njegova prva trećina. Delovi filma na železničkoj stanici u Kandvi a potom na stanici Hovra u Kalkuti, nisu samo hipnotički, no upućuju na osobeni filmski magijski realizam… Železničke stanice inače, u indijskom filmu imaju ogromnu narativnu i dramaturšku funkciju. Setimo se samo pobednika Festivala autorskog filma, Četvrti pravac Gurvindera Singa, remek-dela Manija Ratnama Dil se ili filma Čenai Ekspres Rohita Šetija… Železnička stanica je u indijskom filmu jedan od najomiljenijih toposa. Sve do trenutka dok dinamiku filma oblikuju dečak Saru i njegov stariji brat Gudu na teritoriji same Indije, gledamo film maltene bez daha. Od trenutka kada se zbivanja pomeraju u Tasmaniju, dolazi do osetnog pada i nastaju nezanemarljivi dramaturški problemi. Gart Dejvis za razliku od minuciozne i savršeno ukomponovane prve trećine, pravi film s priličnim manjkom informacija, minimalnim ili nikakvim pozicioniranjem australijskog para (najzad, i samog Sarua) i evidentnom narativnom prazninom. Čitav tasmanijski segment tako postaje jedna vrsta krokija ili skice, odnosno pripremna faza za Saruov povratak u Indiju, pronalaženje porodice i katarzičan kraj. Za jednog zapadnjaka i pritom još debitanta, poznavanje Indije i indijskog mentaliteta gotovo da zapanjuje. Lav je, kao transparentno angažovani film, potpuno u funkciji ideje afirmacije i fleksibilnog međukulturalnog prožimanja. Za film nesumnjive humanosti Lav poseduje, što je još bitnije, primetnu dozu kriticizma. Postoji u filmu ona majstorska sekvenca u tri poteza u kojoj Saruova prividna dobročiniteljka u Kalkuti, vodi Sarua u svoj dom, hrani ga i poji ali sve sa koristoljubivom idejom da u njemu vidi robu čijom će prodajom zaraditi. U ime svojih prioritetnih načela, Lav ne izbegava didaktičnost i načela ovog didaktizma možda se najbolje ogledaju u alarmantnoj informaciji na kraju filma, da svake godine u Indiji nestaje osamdeset hiljada dece i pri tome se prilaže sajt za informacije i razne vidove pomoći. Dečaci glumci, Saru (Sani Pavar) i njegov brat Gudu (Abišek Barate), naprosto su fascinantni a Nikol Kidman, koja se pojavljuje u ulozi majke usvojiteljke, ponovo pokazuje svoju glumačku veličinu, makar u perifernoj ulozi… Optimistički i borbeni duh ovog filma nimalo slučajno inkarnira odjavna muzička numera. Australijska trend pevačica Sia poručuje nam: Ne odustaj! Nema tome ni pola godine, Nikolas Vinding Refn je svoj film Demon pod reflektorima takođe završio Siom…