Arhiva

Sporne slike i pitanja bez odgovora

Milan Ćulibrk | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 1. februar 2017 | 15:50
Sporne slike i pitanja bez odgovora
Koliko ćemo još verovati političarima koji nas svaki dan lažu? I kako onda da se nadamo da će predsednički, možda i parlamentarni izbori, stvar preokrenuti nabolje? Ko će da plati i kolika će biti otpremnina ako Aleksandar Vučić reši da se sam kandiduje i u političku penziju pošalje Tomislava Nikolića? Strahuje li iko od onih koji i sada kukaju da je neizdrživo da bi posle izbora moglo biti i gore? Sledi li nam najprljavija kampanja u novijoj srpskoj istoriji? Da li bi Velimir Velja Ilić ikada u javnost lansirao jako zanimljive slike iz svog foto- albuma da nije ostao bez fotelje u Koridorima Srbije? Opet, kakav smo to narod ako se danima pitamo samo sa kojim je to političarem tada specijalizanta, sada ministra zdravlja Zlatibora Lončara, hteo da upozna vođa „zemunskog klana“ Dušan Spasojević? Od kada je ime bilo kog, makar i „nepoznatog, ali najmoćnijeg“ političara važnije od valjanog odgovora na pitanje zašto se onomad u Šilerovoj aktuelni ministar zdravlja viđao sa ljudima čije se društvo izbegava iz zdravstvenih razloga? I koga briga da li je Ilić te fotografije kupio od bivšeg fudbalera ili mu ih je neko ubacio u poštansko sanduče? Mada, zašto baš u Veljino, a ne u neko drugo sanduče? Dokle će u Srbiji vreme da leči sve? Nije li 27. decembra 2016. Vučić ljutito pitao ministarku pravde: „Zar je moguće da nema nikakvih dokaza protiv Mlađana Dinkića i Bogoljuba Karića“? Hm, kako je onda posle samo mesec dana u Minsku, bez imalo ljutnje, prisustvovao otvaranju šoping mola Karićeve BK grupe? Da li je novom pristupu, po principu „mir, mir, mir – niko nije kriv“ doprineo i duh svetosavlja, jer je Karić svečanost tempirao baš za 27. januar? Ili je Vučić hteo iznova da pokaže ko je gazda u Srbiji, jer je njemu bilo dovoljno da se samo pojavi kod Bogoljuba, dok su Tomislav Nikolić i predsednica parlamenta Maja Gojković na Karićevim gradilištima morali da uzmu i lopate u ruke? Eh, Bože, hoćemo li se ikada opametiti? Sećate li se euforije posle američkih predsedničkih izbora? Pamtite li naslovne strane tabloida da će novi američki i stari ruski predsednik, Donald Tramp i Vladimir Vladimirovič Putin u duetu vratiti Srbiji Kosovo i Metohiju? Gde se sad čuvaju bilbordi „Trampe, Srbine“? Posle svega, bar sebi iskreno priznajte da li ste se imalo začudili kada je njegov glasnogovornik najavio da će SAD povući trupe iz južne srpske pokrajine čim vlast u Prištini - formira svoju vojsku? I znači li to da će Tramp prvo pomoći kosovskim Albancima da oforme sopstvenu vojsku, pa onda vratiti Kosovo Srbiji? Veruje li u to još iko osim onih kojima svaki dan počinje državnim udarom? Konačno, da li biste dve nedelje posle inauguracije voleli da Tramp pobedi i na predsedničkim izborima u Srbiji? Da li biste sada glasali za njega? Pita li se iko da li bi Srbija, i bez povlačenja američkih trupa sa Kosova, nastavila ubrzano da se naoružava? Od kada je to ovako maloj zemlji neophodna eskadrila od 14 „migova-29”? Veruje li neko da će Srbija tih šest aviona od Rusije i osam iz Belorusije zaista dobiti na poklon? I strahuje li iko da bi i ovoga puta mogla biti skuplja dara nego mera? Ko je spreman da se kladi da ćemo avione dobiti za džabe, a ko misli da ćemo njihov remont platiti bar nekoliko stotina miliona evra? I zašto onda niko od zvaničnika ne kaže javno da smo avione - i to polovne - kupili, makar i jako povoljno, već uporno insistiraju na tome da smo ih dobili na poklon, a platićemo samo njihov remont? Konačno, kada ćemo posle sistema protivvazdušne odbrane „buk“ dobiti i nadaleko čuveni S-300? A u ovoj trci u naoružanju čini mi se da je, ipak, najvažnije pitanje - radi li to državni vrh Srbije samo da bi nervirao komšije, ili je neko procenio da će nam, ne daj bože, u dogledno vreme sve to oružje zatrebati? Da li ste i bez ovakvih vesti sve više zabrinuti za sopstvenu budućnost i budućnost svoje dece? Plašite li se da vam ćerke i sinovi, unuci i unuke, bliski rođaci i prijatelji samo čekaju prvu priliku da bolji život potraže van Srbije? I pitate li se kada će i da li će ikada taj odliv „mozgova“ prestati? Hoće li ikada đačka knjižica biti važnija od partijske? A političari prestati da javna preduzeća tretiraju kao javne kuće? I hoće li 1. maja Vlada ispoštovati zakon koji je sama predložila i raspisati javni konkurs za izbor direktora svih javnih preduzeća? Glavni urednik