Arhiva

Šta sad?

Zoran Kesić i ekipa Njuz.net-a | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 1. mart 2017 | 17:32


Šta sad?
Građani širom Srbije i dalje su u stanju ozbiljne konfuzije nakon što je obnarodovano da ove godine nećemo vanredno birati narodne poslanike, već samo predsednika. Redovno. Šok i neverica vladaju od Loznice do Zaječara, od Subotice do Bujanovca, muk ščepao ljude za gušu, ne progovaraju, opilo ih je najnovije saznanje sa kojim ne znaju šta bi. Mnogi koji su već prešli sa julijanskog na vučićevski izborni kalendar grozničavo razmišljaju kako da se ponašaju u novonastalim okolnostima, neki se nevoljno vraćaju starom kalendaru, a ima i onih koji i dalje gaje nadu da će vanredni parlamentarni izbori, ipak, biti raspisani, makar i u poslednjem trenutku. Neki odgovor traže u horoskopu, drugi kod vidovnjaka, oni najočajniji u Informeru, a sve ne bi li im se ukazao taj mali znak za kojim tragaju i koji bi im vratio nadu u redovne vanredne izbore. Al’ je Vučić tvrda srca bio, pa je samo Tomu niz vodu pustio, a o izborima kratko rekao: „Nema izbora, stabilni smo, čeka nas zlatno doba, kakvi vas izbori spopali, ljudi!“ Dobro, nije baš tako rekao, ali shvatate već. I nije časio ni časa, odmah je pozajmio od 200 do 400 evra, iznajmio avion, snimio promotivni spot, iako uopšte nije želeo da bude predsednički kandidat, a onda je u okviru kampanje, koju će voditi samo u slobodno vreme, počeo da obilazi škole i otvara fabrike. Jer niste se, građani, samo vi uželeli izbora. I on je. Možda nisu oni jedini pravi, vanredni, ali kad njih nema, dobri su i redovni. kad nema OK benda, dobar je i Tropiko, govorili su naši stari. Sa vanrednim i redovnim izborima je slično. Nije to baš to, ali je i dalje dovoljno za dobru zabavu. A da će biti zabavno pokazala je ne samo Vučićeva kampanja koja nije kampanja, već i odustajanje Tomislava Nikolića od kandidature pod nerasvetljenim okolnostima. Iako on tvrdi da je to uradio zato što voli Srbiju, ipak smo skloniji da verujemo da iza toga stoji nešto mnogo ozbiljnije. Možda nije imao između 200 i 400 evra da iznajmi avion za snimanje predizborne reklame. Možda nije mogao da dobije na telefon službenike Gugla kako bi i on objavio svoju aplikaciju za android. Ili je možda jednostavno odlučio da se posveti akademskoj karijeri. Naravno, ni opozicija nije propustila da se uključi u zabavu, pa je tako, recimo, lider pokreta Dosta je bilo Saša Radulović objasnio da opozicija mora da pobedi Vučića, da mora da ima zajedničkog kandidata i stoga, logično, najavio da će – i oni predložiti jednog. U slučaju, doduše, da se Vuk Jeremić i Saša Janković u doglednom roku dogovore da jedan odustane. Nije samo precizirao od koga to očekuje, od Jankovića koji je već obišao zemlju uzduž i popreko, ili od Jeremića koji je svojim oglasima bukvalno okupirao internet. Ima tu dosta tehničkih pitanja. Da li bi, recimo, Vuk morao da, u slučaju povlačenja, objavi gomilu oglasa sa porukom „Puj pike ne važi!“ ili da Saša Janković obiđe ponovo sve gradove u kojima je bio i objasni ljudima da sve ono što je rekao o sebi u stvari važi za nekog drugog kandidata? Previše pitanja, a premalo odgovora. Ali ne brinite – u doglednom periodu sigurno ih nećemo dobiti.