Ime Miroslav (kao i Svetislav, Vladimir, Bogoljub, Radivoj i mnoga druga) spada u tzv. bitematska imena, tj. ona koja su složena od osnova dveju reči. Takva imena postoje u svim indoevropskim jezicima. U starogrčkom, na primer, mnoga sadrže osnovu reči kleos, „slava, ugled“: Perikle znači „slavom okružen“, Sofokle „slavan po mudrosti“, Temistokle „slavan po zakonu“, Kleopatra „slavna po ocu“. Mnoga imena germanskog porekla sadrže osnovu hruod, „slava“, odakle Rudolf „slavni vuk“, ili Hruodger = englesko Rodžer (fr. Rože, ital. Ruđero), „slavan po koplju“. U sličnom značenju upotrebljava se i berht, „sjajan“ (isti koren imamo i u engleskom bright), kao drugi element imena Albert („sjajan po plemstvu“), Herbert („sjajan u vojsci“), Hubert („slavan po umu“) i drugih. Oba korena susreću se u imenu Robert („slavan i sjajan“).
Sve ovo ukazuje da su i slovenski roditelji želeli da im sin bude slavan, ugledan, važan u društvu. Ipak, ni drugu Vučetićevu pretpostavku ne možemo sasvim odbaciti. Reči slava, Sloven (Slaven, Slavjanin) i slovo (sa značenjem „reč“, kao i danas u ruskom) nesumnjivo su u srodstvu, ali je teško reći kakvom. Petar Skok u svom etimološkom rečniku kaže: „Osnova slov- tumači se na šest i više raznih načina“. Možda je najverovatnije da treba poći od nekadašnjeg glagola sluti, slovem, ’govoriti’, koji je po prezentskoj osnovi uskoro dobio oblik sloviti (odakle naše osloviti i prosloviti). Slava se tako zove jer je slavan onaj o kome svi govore. Sloveni bi po tome bili „oni koji govore“, dok su Gote i Germane, prve strane narode s kojima su došli u dodir, prozvali „Nemci“, tj. nemi, nemušti, oni koji govore nekim nerazumljivim jezikom. Zanimljiva je i hipoteza da naš pridev tuđ dolazi od starogermanskog deuto-, od čega je današnje nemačko deutsch. Franjo Tuđman bi po tome zapravo bio Franjo Dojčman, što politički zvuči sasvim logično.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se