Arhiva

Nobelovac u padežu

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. april 2017 | 00:40
Ako je Politika i danas najbolji dnevni list u Srbiji, jedan od razloga je sigurno taj što, među poslednjima, objavljuje pisma čitalaca – popularnu rubriku „Među nama“. Mnogi danas verovatno misle da je za pojedinca koji želi da mu se glas čuje u javnosti dovoljno da se oglasi preko društvenih mreža, da napiše neki komentar, „tvit“, „lajk“, „dislajk“ i kako se sve ne zovu. Te kratke, nemušte, na brzu ruku napisane rečenice, međutim, ni približno nemaju dostojanstvo pisma koje je potpisano, uređeno i štampano u novinama. Što sve ne znači da i „među nama“ ne može da se nađe neko pogrešno mišljenje. Tako je u broju od 7. aprila objavljeno pismo jednog čitaoca koji zamera što je dva dana ranije u „Politici“ pisalo „mostarska konferencija o Ivi Andriću“ i „Zadužbina Ive Andrića“. Po njemu su ti oblici pogrešni, jer „Niko i nigde u nominativu nije ni rekao ni napisao Iva, samo Ivo. Pa zašto onda ostale oblike pišu i govore kao da je ime ženskog roda?!“ Pet dana kasnije odgovorio mu je drugi čitalac u pismu pod naslovom „Nema greške“, citirajući moj „Rečnik jezičkih nedoumica“. Šteta što nije uputio i na „Jezički savetnik“ Rade Stijović, gde se kaže (str. 69): „Govornik može da se odluči za tip promene koji se koristi u kraju odakle je ličnost čije se ime menja (Čitam knjigu Ive Andrića, jer je Andrić iz Bosne, dakle iz onog dela srpskih govora koji imaju model Ivo – Ive, Ivin), a može i za tip promene odakle je on sam, dakle, Podgoričani i Užičani mogu da kažu: Najčitanija su djela Iva Andrića.“ U velikoj gramatici Mihaila Stevanovića (tom I, tačka 163) objašnjava se da se ovo odnosi na dvosložna imena sa dugouzlaznim akcentom, npr. „pored Péro, Péra, Péru i: Péro, Pére, Péri itd.“. Ova druga promena javlja se pre svega u ijekavskim krajevima.. Razgraničenje je možda najjasnije dato u „Informatoru“ Asima Pece i Mitra Pešikana (1967), gde se povodom „muških ličnih imena tipa Jovo, Mujo, Rade, Sule“ kaže da je „promena po I vrsti karakteristična za govore istočne Hercegovine, Crne Gore i Sandžaka: Ivo – Iva – Ivu – Ivov – dok je zapadno od ovoga područja uopštena mešovita promena: Ivo – Ive – Ivi, Ivin i sl.“ Ako znamo gde je Andrićev Travnik, biće nam jasno da danas uobičajeni oblici kao „Ive Andrića“, „o Ivi Andriću“, „za Ivu Andrića“ ni u kom slučaju nisu pogrešni.