Arhiva

Pobeda pod pritiskom

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 11. maj 2017 | 01:11
Emanuel Makron je pobedio. Čestitali su mu svi - od rivalke Marin le Pen (15 minuta posle zatvaranja biračkih mesta), preko vođa svih partija i pokreta koji su ga podržavali u drugom krugu do svih svetskih lidera. Francuzi su još jednom pokazali da „Liberté, Egalité, Fraternité“ ni posle više od dva veka nisu samo parola već vrednosti koje, kada su ugrožene, brani ogromna većina građana, gotovo sve partije, mediji - svi oni koji smatraju da je njihova država zaista „Res Publica“ - javna stvar i najveća vrednost koja se nikako ne sme prepustiti onima koji je ugrožavaju. Dok je u dvorištu Luvra slobodarska, liberalna Francuska slavila, na platou javnog TV servisa uz kurtoazne čestitke novom predsedniku, završio se „medeni mesec“ Makrona i svih političkih partija koje su ga podržale. Osmehe i čestitke su zamenile najave velike političke borbe u susret parlamentarnim izborima zakazanim za 11. i 18. jun. Mogu li Makron i njegov pokret „En Marche France“ („Pokrenimo se“) da obezbede krajnju pobedu - predsedničku većinu bez koje bi ovo „prvo poluvreme“ malo značilo, a obećanja iz kampanje bi ostala samo - obećanja? A ona su velika: duboka reforma zakona o radu, smanjenje budžetske potrošnje, bolji uslovi za mala i srednja preduzeća, veće zapošljavanje (zvuči poznato, zar ne!!!), rad sa Nemačkom i ostalim članicama EU na transformaciji zajednice.... Ukupno 14 tačaka oko kojih Makron veruje da može da okupi većinu Francuza. Uz sebe ima najmanje 200.000 organizovanih uglavnom mladih, obrazovanih, pristalica punih energije i novih ideja. Ali za poražene klasične partije ovo nije samo prilika za revanš, već i pitanje opstanka. Brojke su neumoljive i kažu da bi Makronovi kandidati za poslanike danas dobili između 24 i 26 odsto, desni centar 22, Marin le Pen 21 do 22 procenta, radikalna levica između 13 i 15, a socijalisti bi mogli da dosegnu i do devet odsto glasova. Makron će odmah formirati vladu koja ima nepunih šest nedelja da uveri Francuze da su promene moguće i dobrodošle. Rok jeste kratak, ali nije li Makron za dve godine od političkog anonimusa postao najmlađi predsednik Republike, kažu njegove pristalice. Očekuje ih bespoštedna borba u areni u kojoj su protivnici u startu u prednosti jer imaju ogromno političko iskustvo i razrađene mehanizme - posebno kada su parlamentarni izbori u pitanju. Jedna od tačaka Makronovog programa je i „moralizacija“ političkog života sa ciljem da se - kako najavljuje - ubuduće izbegnu „prljave kampanje“. Dotle Makron i njegov pokret će morati da istrpe niske udarce i odgovore na „Makronliks“. Možda i stoga mediji nisu optimistički u pogledu Makronove želje da obezbedi solidnu predsedničku većinu . Umereno levi liberasion piše o „pobedi pod pritiskom“ jer „veliki broj onih koji nisu glasali, uprkos opasnosti od ekstremne desnice, već predstavlja znak nezadovoljstva novim predsednikom“ A nije glasalo skoro 25 odsto birača kojima se „pridružilo“ i oko devet procenata belih i nevažećih listića, pa desni „Figaro“ Makronovu pobedu naziva „sumornom“. Svestan svega toga, Makron je u noći slavlja, ozbiljno i bez trijumfa, pozvao sve Francuze da mu omoguće „pravu, jaku većinu, većinu promena“. Uveren je da Francuzi žele smenu i nova lica u parlamentu, bez čije podrške nema reformi na političkom, ekonomskom, kulturnom, obrazovnom i svakom drugom polju. Zato će Makronov pokret imati kandidate za sva poslanička mesta, a znamo da u Francuskoj građani glasaju za konkretne ličnosti - ne za partijske liste. Te ličnosti – naravno - zastupaju određene političke programe, ali građani procenjuju i kvalitete kandidata pre no što mu povere da ih zastupa u parlamentu. Nova lica i nova politika - to su aduti s kojima Emanuel Makron i njegov pokret počinju „drugo poluvreme“ čiji će se krajnji ishod znati 18. juna. Tada će, možda, početi obećane promene pa i one teške ali neophodne. Koliko će to uticati na ionako krhku socijalnu ravnotežu je priča za posle izbora. Jedno se čini izvesnim - Francuska više neće biti ista a time ni njena spoljna politika i uticaj na EU i svet. A to se i nas tiče. I te kako.