Arhiva

Pričam ti priču

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 14. jun 2017 | 18:17
Pričam ti priču
Milovan Mića Danojlić svima je znan kao pesnik, esejista i prevodilac. Ni lingvistika mu nije strana, a s obzirom na knjigu „Muka s rečima“ (1977) i na činjenicu da je bio lektor za srpskohrvatski na Univerzitetu u Poatjeu. Član je SANU od 2000. godine, ali ga na sastancima Odeljenja za jezik i književnost ne viđamo tako često, budući da najradije boravi u svojim rodnim Ivanovcima kod LJiga ili u svojoj drugoj domovini, Francuskoj. Pred početak poslednjeg sastanka nas nekolicina počeli smo da razgovaramo o rečima koje se pogrešno upotrebljavaju. Čuvši to, prišao nam je Danojlić i rekao da njemu najviše smeta stalno zamenjivanje glagola govoriti glagolom pričati. Odmah sam se složio s njime, ali razgovor nismo mogli da nastavimo, jer je tog trenutka počeo sastanak. Da bi bilo jasno o čemu je reč, podsetimo da je u većini rečnika pričati definisano kao „pripovedati, usmeno kazivati“, a da je glavno sekundarno značenje „razgovarati“. To se odnosi pre svega na neformalan, familijaran razgovor, što potvrđuje i izvedenica popričati, kao i pogrdne upotrebe u rečenicama kao „Ma šta pričaš!“ ili „Ne pričaj koješta!“ Poslednjih godina, ljudi sve više pričaju, i onda kada bismo očekivali da govore. Mnogo je primera kao „O čemu ste pričali na jučerašnjoj sednici Saveta?“ ili „Bolesnik je došao svesti, ali još ne može da priča“. Još gore je kad se pričati upotrebljava u smislu „vladati nekim stranim jezikom“, npr. „Ona priča nemački, ali pismo ne bi umela da napiše“ ili „Jesi li čuo kineskog ambasadora kako dobro priča srpski?“ Na moje iznenađenje, dva dana kasnije stiglo mi je pismo od Danojlića, a u njemu i njegov članak objavljen u listu „Pečat“ 12. maja, pod naslovom „Proizvoljna upotreba reči“. U propratnom pismu stajalo je: „Ja sam u više navrata pisao o ružnoj navici potiskivanja glagola govoriti, i opštoj prevlasti glagola pričati, bez uspeha. Valjda je ovo vreme obezvređivanja i razvodnjavanja u mnogim oblastima života, rada i mišljenja, pa se i govor našao na udaru... Ostaje još da se promeni naslov onog Isidorinog ogleda, Govor i jezik kulturna smotra naroda. Pričam ti priču, dok goveda riču... Ovde nije u pitanju gramatička pogreška, ovde je na delu greška u osećanju, u mišljenju, u življenju.“ Još o ovome sledećeg puta.