Arhiva

Red i nered

Miroljub Stojanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. jul 2017 | 00:28
Retorika novih tehnologija, opijajuća i zavodljiva, osim tehnološke sofisticiranosti, za gro holivudskih filmova, ne donosi nijedan argument koji bi govorio njima u prilog. Na drugoj strani, Spajdermen: povratak kući, reditelja DŽona Votsa je ogledni primer filma koji ispod ultrakomercijalnih, klišeiziranih, stripovskih sadržaja, još uvek otvara prostor za analizu i apostrofiranje polja značenja. Votsov film, iznenađujuće retrogradan u stilu, mestimično anahron u fabuliranju ali je zato u pedagoškoj misiji film obojen plemenitošću, nabijen humorom, respektabilnih akcionih scena te optimističkom perspektivom. S obzirom na to da se radi o možda najpoznatijem Marvelovom superheroju, potpuno je izlišan prigovor da je u pitanju tinejdžerski film, ispripovedan iz posve tinejdžerske perspektive. Piter Parker to jest Spajdermen (odlični Tom Holand), nakon iskustva sa Osvetnicima, vraća se kući, u kojoj živi sa tetkom Mej (Marisa Tomei). Toni Stark (Robert Dauni Junior), njegov novi mentor, vrlo je zainteresovan za njegov razvoj i ovo pokroviteljsko za mladog Parkera postaje koliko stimulativno, toliko ograničavajuće. NJegova potreba za novim dokazivanjem uslovljena je pre svega potrebom za novom i spektakularnom individualnom akcijom. Ta se prilika Piteru ukazuje kad Lešinar (Majkl Kiton) postaje opterećujući problem za grad. Spajdermen: povratak kući postaje, paradoksalno, film o identitetu, odnosno, film o dualnosti njegovog junaka. S jedne strane, potrebu za čudesnim koju apostrofira ovaj film, smenjuje perspektiva običnih, gotovo bezličnih građanskih sadržaja, brižna tetka, adolescentski začeci školskih romansi, te negovanje kulta prijateljstva. Novi Spajdermen je tako film o redu i neredu, pri čemu se nered potencira kao motorički faktor u prilog spoznaji o junakovim (novim) moćima. Takođe, primetna ekstrapolacija dobro - zlo, obogaćena je upečatljivim i inventivnim filmskim rešenjima, od kojih je svakako najzanimljivija progresija u interakciji Spajdermena i Lešinara, koja u rivalskim odnosima pobedu donosi Spajdermenu! No, Lešinar, kao poraženi, ume da ceni etičnost pobednika pa se u susretu s kriminalcem u zatvoru ograđuje od toga da uopšte ima predstavu gde se Spajdermen nalazi. Nezaboravne su scene na spomeniku DŽordžu Vašingtonu i spasavanje ugroženih u liftu, ali su isto tako upečatljive i mnoge druge sekvence – finalna borba Lešinara i Spajdermena. Spajdermen: povratak kući završava trijumfom dobra ali je formulacija ovog trijumfa simptomatična za ideološko ustrojstvo filma. Naime, Spajdermen odbija svako instrumentalizovanje svoje moći i učešće u zahtevnijim akcijama obrazloženjem da on ostaje u svom lokalnom ataru kao „borac malih ljudi“. Ironička primedba izrečena na njegov račun u jednom trenutku filma da je on „heroj radničke klase“ nije bez osnova. Tako i film, odnosno njegov junak, prihvataju autsajdersku perspektivu koju treba da štite kao polaznu osnovu za svoje herojsko angažovanje… Nije možda zgoreg pomenuti da Spajdermen: povratak kući ima jednu od najoriginalnijih odjavnih špica u ovom milenijumu. Film: Spajdermen: povratak kući Režija: DŽon Vots Uloge: Tom Holand, Majkl Kiton, Robert Dauni Junior