Arhiva

Kao kamen

M. Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 9. novembar 2017 | 01:41
Izdavačka kuća Plato objavila je važnu knjigu: roman Stoner DŽona Vilijamsa (1922–1994), prvi put štampan 1965. ponovljen četrdeset godina kasnije u ediciji klasične književnosti časopisa New York Review of Books i ubrzo proglašen remek- -delom. Najveći američki roman za koji nikada niste čuli – pisalo je u NJujorkeru... „Lep, tužan, ubedljiv opis čitavog života“, rekao je Ijan Makjuan, iznenađen što skoro četiri decenije ta proza nije privukla veću pažnju. „Jednostavno, to je priča o momku koji ode na koledž i postane predavač“, objasnio je i Tom Henks. „Ali jedna od najfascinantnijih stvari na koje ste uopšte mogli slučajno da naiđete.“ Vilijamsov pripovedač hronološki ređa životopis univerzitetskog profesora Vilijama Stonera, rođenog u siromašnoj porodici, na poljoprivrednom imanju u središnjem Misuriju. NJegovo otkriće literature, smicalice na katedri, brak koji ne štima, bolest, smrt roditelja, rođenje deteta, ljubavnu aferu, skandal na poslu, odjek opasnih političkih i društvenih promena u Evropi u prvoj polovini prošlog veka. Različite uspehe i neuspehe, postepeno udaljavanje od svega toga, čak od sopstvenog tela. Naposletku: smrt. Likovi ponekad gledaju u svoje ruke. Kleknu i uzmu grumen zemlje. Na farmi, s njom sve počinje, u njoj se, na kraju, sve završava. Sigurno je reč o novom klasiku, jer samo klasična dela deluju ovako prozirno dok se prepričavaju. DŽon Vilijams majstorski opisuje kako profesor Stoner – trpi! Temeljan je i savestan; ni malodušan, ni ushićen. Ne divi se džabe rimskim liričarima koji dostojanstveno prihvataju čovekovu smrtnost. Pušta život da ga šiba, da mu težina povije ramena. Na najtragičnije vesti odgovara mehanički. Duboko u junaku, kako će nam saopštiti narator, pripovedajući hirurški precizno, kao hladnim makazama – počiva znanje o muci, gladi, bolu i patnji. Mada se ne priseća često detinjstva na farmi, ivica njegove svesti zadržala je znanje upisano u krvi, nasleđeno od predaka, s mračnim i teškim životima, punim strpljivog trpljenja. Kakvo su lice preci pokazivali takvom svetu? Bezizražajno, okorelo i tmurno.