Arhiva

Tenis i pravopis

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 22. novembar 2017 | 23:43
Najduže poglavlje u „Pravopisu srpskog jezika“ jeste ono o transkripciji imena iz stranih živih jezika (80 strana), a u njemu je najviše prostora posvećeno engleskom i francuskom. Engleski, kao što znamo, ima najhaotičniju ortografiju, tako da pravila gotovo i nema, nego se izgovor maltene svake reči mora učiti posebno. Francuski ima pravila, ali prilično složena, usled čega se pisani oblik većine reči znatno razlikuje od izgovora. Ipak, ko je naučio ta pravila, nije se pokajao, jer je broj izuzetaka minimalan. Svega toga se prisećam ovih dana jer me televizija, radio i novine bombarduju vestima o belgijskom teniseru Davidu „Gofanu“, koji je u finalu završnog „masters“ turnira u Londonu izgubio od Grigora Dimitrova. U stvari se on ne zove „Gofan“ nego Gofen, pisano Goffin. Pravopis, u tački 275b, kaže da se francusko in u zatvorenom slogu (tj. ako mu ne sledi vokal) izgovara kao en: Gaben (Gabin), Engr (Ingres), Vensan (Vincent), Karden (Cardin), Kupren (Couperin) itd. Nimalo slučajno, tu je i Enen (Hénin), prezime belgijske teniserke koja je upravo u godinama pripreme našeg Pravopisa bila među najboljima na svetu (prestala je da igra 2011. zbog povrede), a koju su naši sportski novinari uporno zvali Žistin (ili, još gore, Žastin) „Enan“. Sećam se da sam tih godina zabeležio i druge slične greške kao „Martan“, „Demulan“ i slično. Nekada smo ovo pravilo svi poštovali, i u zajedničkim imenicama kao goblen (gobelin), saten (satin), maneken (mannequin), bilten (bulletin), poen (point) itd. i u imenima: tačno smo znali da se Molijerovi junaci zovu Skapen (Scapin) i Žorž Danden (Georges Dandin), gledali smo slike Šardena (Chardin) i Gogena (Gauguin), ispravno smo nazivali modnu kuću Lanven (Lanvin), kabare Mulen Ruž (Moulin Rouge) i tako redom. Nije ni čudo: dvadeseti vek je bio vek „lađe francuske“, Spomenika zahvalnosti, slušali smo pariske šansone, smejali se Fernandelu, Burvilu i De Finesu, Čarlija Čaplina zvali smo po francuskom „Šarlo“. Danas svi uče samo engleski, pomalo i nemački za one koji planiraju gastarbajtersku budućnost, a francuski je pao u zasenak. Šta učiniti da se povrati znanje koje smo nekad imali?